Industrija Bosne i Hercegovine prolazi kroz jednu od najtežih faza od završetka rata. Nekadašnji giganti, koji su desetljećima bili nosioci izvoza i zapošljavali hiljade radnika, danas se nalaze na rubu opstanka. Razlozi su višeslojni – od globalnih tržišnih potresa i američke carinske politike, preko rasta cijena električne energije i radne snage, pa do unutrašnjih strukturnih slabosti i nedostatka adekvatne podrške vlasti.
Najbolje se to vidi na primjerima tri velike kompanije: ArcelorMittal Zenica, Koksara Lukavac (GIKIL) i R-S Silikon iz Mrkonjić Grada i Jajca, piše BiznisInfo.ba.
ArcelorMittal Zenica je godinama slovio za simbol bh. industrije. Sa prihodima od preko milijardu KM i statusom najvećeg izvoznika, bio je motor privrednog rasta. Međutim, posljednje dvije godine donijele su dramatičan pad: prihodi su se spustili na 608 miliona KM, a gubitak u dvije godine iznosio je čak 276 miliona KM.
Problemi su višestruki: pad cijene čelika na svjetskom tržištu, visoke cijene struje i radne snage, kao i obustava željezničkog saobraćaja prema Luci Ploče. Sve to je natjeralo kompaniju da obustavi proizvodnju koksa, dok broj zaposlenih pada – u posljednje dvije godine smanjen je za 250 radnika. Prodaja firme fočanskom biznismenu Gordanu Pavloviću (proces je i dalje u toku) signalizira da globalni gigant više ne vidi perspektivu u BiH.
Posljedice prelaze okvire same kompanije. Sindikat upozorava da se radi o lancu od 10.000 radnih mjesta koja zavise od Mittala, što znači da egzistencija 40.000 ljudi visi o koncu.
Koksara Lukavac
Koksara Lukavac, nekada simbol teške industrije, danas se prodaje u bescjenje. Udio od 49 posto u vlasništvu KHK d.d. u stečaju nudi se za samo 37 miliona KM, iako je vrijednost kapitala procijenjena na dvostruko više.
Finansijski podaci pokazuju sunovrat: prihodi su u dvije godine prepolovljeni – sa preko 600 miliona KM u 2022. na svega 298 miliona u 2024. godini. Gubici su se prošle godine popeli na 118 miliona KM, a najveći teret donijela je nelojalna konkurencija iz Kine i Indonezije, koja plasira koks i ugalj po dampinškim cijenama.
Dodatni udarac predstavljala je logistička kriza, odnosno višemjesečna blokada željezničkog saobraćaja prema Pločama koja je povećala troškove transporta i do četiri puta.
R-S Silikon Mrkonjić Grad i Jajce
Italijanska kompanija R-S “Silikon” kod Mrkonjić Grada, u koju je 2015. uloženo 80 miliona KM, zatvorila je vrata. Bez posla je ostalo 95 radnika, dok je proizvodnja ugašena i u Jajcu.
Uzroci su rast cijene struje, kolaps evropskog tržišta i nedostatak institucionalne reakcije. Direktorica fabrike navela je da su pokušali izdržati turbulentno razdoblje, ali divljajuće cijene električne energije i nepostojanje podrške učinili su opstanak nemogućim. Ekonomisti upozoravaju da je posebno poražavajuće što lokalna zajednica i vlasti nisu ni pokušale pronaći rješenje.
Kriza industrije u BiH ne može se svesti na unutrašnje slabosti. Evropsko tržište čelika i metala je pod snažnim pritiscima, a američka carinska politika dodatno komplikuje izvoznu perspektivu. U kombinaciji s domaćim faktorima – visokim cijenama energije, skupom radnom snagom i infrastrukturnim problemima – stvara se ambijent u kojem je održivost poslovanja sve teža.
Osim toga, država i entitetske vlasti, kako tvrde poduzetnici, pokazale su se pasivnima. Nedostatak strateških mjera – poput olakšica za energente, subvencija izvoznicima ili ulaganja u modernizaciju – doveo je do toga da investitori napuštaju BiH, dok preostali giganti tonu u gubitke.
Tri navedena slučaja pokazuju da se industrija BiH nalazi pred egzistencijalnim izazovom. Dok globalna tržišta ne nude povoljne uslove, a vlast ne pokazuje spremnost na ozbiljnu intervenciju, sudbina hiljada radnika i cijelih lokalnih zajednica ostaje neizvjesna.
Ako se trend nastavi, BiH bi u narednim godinama mogla izgubiti ključne nosioce industrijske proizvodnje, a time i značajan dio ekonomske suverenosti.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
