Živjeti u skladu s prirodom i naučiti cijeniti svaki oblik života, nešto je čemu bismo svi trebali težiti. Kao djeca naučimo voljeti i brinuti se o životinjama, što često kada odrastemo zaboravimo. Ipak, Amer Beganović (45) iz Zenice, u Bosni i Hercegovini, od djetinjstva brine o životinjama, a danas su neodvojiv dio njegovog života.

Beganović svaku od blizu 500 životinja zna po imenu, rado im se odaziva i posvećuje im mnogo pažnje i brige. A, one mu odgovaraju jednakom ljubavlju i pažnjom.

Iako je riječ o vrlo različitim životinjama, ipak su u pitanju 22 vrste, naučile su živjeti u skladu, ne smetajući jedna drugoj, svjesne da ima dovoljno mjesta i hrane za sve. Nešto što su pojedini ljudi u današnjem vremenu zaboravili pa često dolaze u sukob jedni s drugima.

U mini zoološkom vrtu Smet na Smetovima, kod Zenice, životinje žive u harmoniji bez obzira na to što su različite.

Zoološki vrt posjećuju djeca, ali i odrasli

Ovaj mini zoološki vrt, udaljen nekoliko kilometara od Zenice, često posjećuju djeca, ali i odrasli iz svih dijelova BiH, a nerijetko su gosti i strani turisti.

Među posjetiocima su i mnogi na koje ovaj mini zoološki vrt djeluje terapeutski. Ovaj prostor je u potpunosti prilagođen životinjama, a Beganović, iako nema dovoljnu podršku nadležnih institucija, uvijek nastoji životinjama omogućiti što bolje uslove, pa čak i ako žrtvuje svoj san i slobodno vrijeme.

Cilj je jedan – pomoći životinjama i ljudima, te podsjetiti čovjeka na koji se način odnositi prema životinjama.

Beganović, koji je vlasnik i osnivač konjičkog kluba s mini zoološkim vrtom Smet, s projektom je krenuo prije tri godine, iako je od djetinjstva uvijek brinuo o životinjama, ali u značajno manjem obimu.

Prije tri godine nabavio je psa kako bi čuvao vikendicu, ali ga Beganović nije želio ostavljati samog pogotovo u zimskom periodu, pa mu je odlučio praviti društvo. Nabavio je nekoliko kokoški, a potom su prijatelji i poznanici počeli donositi pačiće, piliće, patke, guske, zečeve, pse, mačke, paunove, ćurke… zatim je nabavio koze i jarca, janjad, magaricu i magarca.

– Potom je došla kobila sa ždrijebetom koja je bila ždrebna i sad imamo i njeno ždrijebe koje je sad već odraslo. Nakon toga se pojavila potreba da kupimo još jednog konja jer imamo i školu jahanja, jahanje za djecu s posebnim potrebama. Tako da uvijek nešto novo moramo nabavljati da bi to bilo interesantno – rekao je Beganović u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

U mini zoološkom vrtu, gdje se o životinjama uglavnom brine sam, iako povremeno ima pomoć, postoji i mogućnost vožnje kočija što je posebno zanimljivo djeci.

– Mnoge životinje su došle tu, koje su udomljene, a puno njih je i spašeno od nesavjesnih vlasnika i ljudi koji su im naudili u prirodi. Spasili smo labudove, jedan je nastradao od strane čovjeka, a drugi od pasa lutalica. Uvijek nečega novog ima kod nas – rekao je Beganović.

Dodao je kako su nabavili i jelene, jer su željeli imati i divljač, uz napomenu da posjeduju potrebne dozvole, a i u stalnom je kontaktu s veterinarima i nadležnim institucijama.

Beganović se posebno brine i o mladoj ozlijeđenoj vrani, te drugim životinjama kojima nastoji pomoći kako bi se mogle vratiti u prirodu, ukoliko je to moguće, ili ostati kod njega, kako im čovjek ili druge životinje ne bi naudile.

Potrebna veća finansijska podrška nadležnih institucija

U fizičkim poslovima mu pomažu volonteri nevladinih organizacija. Ipak, finansijsku pomoć nema, već sva sredstva izdvaja sam uz pomoć majke, ili u vidu dobrovoljnih priloga posjetilaca. U prosjeku za hranu životinjama, mjesečno mu je potrebno nekoliko hiljada konvertibilnih maraka (KM).

Ulaz u mini zoološki vrt se ne naplaćuje već posjetioci mogu ostaviti prilog koliko žele.

– Smatram da nisu svi u mogućnosti ni tu simboličnu jednu KM dati, jer imate roditelja kojima djeca vole životinje, a nemaju mogućnost da plate ulaz. Onda jedni druge nekako refundiraju. Jedni ostave malo više, nema onih što ne ostave ništa – kaže Beganović.

Upitan za reakciju djece prilikom dolaska na farmu, Beganović kaže kako mnoga djeca osjećaju strah od pojedinih životinja, za što su odgovorni roditelji.

– Sva djeca se rađaju bez straha i zlobnosti, ali u odrastanju roditelji kako ih plaše: ‘Pazi, eto psa, mačke…’, ta djeca uvijek imaju neki strah. Imate djece sa strahom od kokoši, pasa, konja, mačke, patke… Imate djece koja se svega boje – rekao je Beganović.

Upravo u Smetu i djeca, ali i odrasli, ostvaruju kontakt s prijateljski nastrojenim životinjama, kako bi se oslobodili strahova koje imaju od jedne ili više vrsta životinja, zbog čega ovo mjesto upravo djeluje i terapeutski.

Da bi sve životinje imale adekvatnu brigu i bile site, Beganović ustaje u četiri sata ujutru, a već kroz pola sata počinje s prvim hranjenjem životinja. Fizičke poslove završava oko 23 sata, ali nastavlja razmišljati o životinjama, pogotovo onima koje su ozlijeđene i koje trebaju dodatnu brigu. Svaki slobodan trenutak koristi za čitanje adekvatnog štiva i kontakt sa stručnjacima, prvenstveno Veterinarskog fakulteta Sarajevo, kako bi se uvjerio da životinje imaju najbolje moguće uslove, jer brigu i ljubav zasigurno imaju.

Ipak, Beganović je svjestan da ove životinje koje su tu mogu mnogo pomoći i zajednici, pogotovo djeci koja se obrazuju u stručnim školama, pretežno za veterinara, kako bi znala pružiti adekvatnu pomoć kada im to u budućnosti bude potrebno.

Nada se da će nadležne institucije, pogotovo ministarstava obrazovanja u BiH, razmotriti prijedlog da djeca u njegovom zoološkom vrtu imaju praksu jer je za takvu vrstu obrazovanja i usavršavanja bitan kontakt sa životinjama.

Mnoge životinje se kreću slobodno i ostvaruju kontakt s ljudima

Česti posjetioci su i djeca iz vrtića, a među njima su i oni koji se ranije nisu često susretali sa mnogim životinjskim vrstama koje mogu vidjeti u ovom vrtu.

– Životinje nisu zatvorene, one slobodno hodaju oko vas. Druže se s djecom, što je djeci najinteresantnije. Na taj način djeca gube strah od životinja, i odrasli, jer imate mnoge odrasle ljude koji se boje svega – rekao je Beganović.

Mnogi ga kontaktiraju u nadi da će moći pomoći određenoj životinji, a ukoliko je moguće kasnije će je vratiti u prirodu.

– Imali smo situaciju sa sovom i jastrebom, oboje su imali povrijeđena krila, izliječili smo ih i oni su se vratili. Neka ih u prirodi i nema potrebe da budu u kavezima. Ali, ima tako situacija kada se neka životinja ne može vratiti u prirodu, poput labuda kojem je amputirano krilo. On mora ostati tu i moramo se i dalje brinuti za njega, a moje preglede ima gotovo svakodnevno. Imamo i dva-tri veterinara u Zenici s kojima često komuniciram, a najviše komuniciram s Veterinarskim fakultetom u Sarajevu – ističe Beganović.

Pojašnjava kako i životinje koje su u ograđenim prostorima u mini zoološkom vrtu, nisu ograđene da ne bi pobjegle, već da bi bile sačuvane od prirodnih neprijatelja.

– Ta labudica koja je tu može odletjeti kad hoće. Oni su samo ograđeni radi njihove sigurnosti radi drugih životinja, da ih druge životinje ne bi napale – rekao je Beganović.

Pozvao je sve ljude u BiH i šire da posjete ovo mjesto, pogotovo one koji se boje određenih životinja, jer je savršeno mjesto za prevazilaženje tog straha, uživaju i druže se sa životinjama te se prisjete njihovog značaja.

Živjeti u skladu s prirodom i naučiti cijeniti svaki oblik života, nešto je čemu bismo svi trebali težiti. Kao djeca naučimo voljeti i brinuti se o životinjama, što često kada odrastemo zaboravimo. Ipak, Amer Beganović (45) iz Zenice, u Bosni i Hercegovini, od djetinjstva brine o životinjama, a danas su neodvojiv dio njegovog života.

Beganović svaku od blizu 500 životinja zna po imenu, rado im se odaziva i posvećuje im mnogo pažnje i brige. A, one mu odgovaraju jednakom ljubavlju i pažnjom.

Iako je riječ o vrlo različitim životinjama, ipak su u pitanju 22 vrste, naučile su živjeti u skladu, ne smetajući jedna drugoj, svjesne da ima dovoljno mjesta i hrane za sve. Nešto što su pojedini ljudi u današnjem vremenu zaboravili pa često dolaze u sukob jedni s drugima.

U mini zoološkom vrtu Smet na Smetovima, kod Zenice, životinje žive u harmoniji bez obzira na to što su različite.

Zoološki vrt posjećuju djeca, ali i odrasli

Ovaj mini zoološki vrt, udaljen nekoliko kilometara od Zenice, često posjećuju djeca, ali i odrasli iz svih dijelova BiH, a nerijetko su gosti i strani turisti.

Među posjetiocima su i mnogi na koje ovaj mini zoološki vrt djeluje terapeutski. Ovaj prostor je u potpunosti prilagođen životinjama, a Beganović, iako nema dovoljnu podršku nadležnih institucija, uvijek nastoji životinjama omogućiti što bolje uslove, pa čak i ako žrtvuje svoj san i slobodno vrijeme.

Cilj je jedan – pomoći životinjama i ljudima, te podsjetiti čovjeka na koji se način odnositi prema životinjama.

Beganović, koji je vlasnik i osnivač konjičkog kluba s mini zoološkim vrtom Smet, s projektom je krenuo prije tri godine, iako je od djetinjstva uvijek brinuo o životinjama, ali u značajno manjem obimu.

Prije tri godine nabavio je psa kako bi čuvao vikendicu, ali ga Beganović nije želio ostavljati samog pogotovo u zimskom periodu, pa mu je odlučio praviti društvo. Nabavio je nekoliko kokoški, a potom su prijatelji i poznanici počeli donositi pačiće, piliće, patke, guske, zečeve, pse, mačke, paunove, ćurke… zatim je nabavio koze i jarca, janjad, magaricu i magarca.

– Potom je došla kobila sa ždrijebetom koja je bila ždrebna i sad imamo i njeno ždrijebe koje je sad već odraslo. Nakon toga se pojavila potreba da kupimo još jednog konja jer imamo i školu jahanja, jahanje za djecu s posebnim potrebama. Tako da uvijek nešto novo moramo nabavljati da bi to bilo interesantno – rekao je Beganović u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

U mini zoološkom vrtu, gdje se o životinjama uglavnom brine sam, iako povremeno ima pomoć, postoji i mogućnost vožnje kočija što je posebno zanimljivo djeci.

– Mnoge životinje su došle tu, koje su udomljene, a puno njih je i spašeno od nesavjesnih vlasnika i ljudi koji su im naudili u prirodi. Spasili smo labudove, jedan je nastradao od strane čovjeka, a drugi od pasa lutalica. Uvijek nečega novog ima kod nas – rekao je Beganović.

Dodao je kako su nabavili i jelene, jer su željeli imati i divljač, uz napomenu da posjeduju potrebne dozvole, a i u stalnom je kontaktu s veterinarima i nadležnim institucijama.

Beganović se posebno brine i o mladoj ozlijeđenoj vrani, te drugim životinjama kojima nastoji pomoći kako bi se mogle vratiti u prirodu, ukoliko je to moguće, ili ostati kod njega, kako im čovjek ili druge životinje ne bi naudile.

Potrebna veća finansijska podrška nadležnih institucija

U fizičkim poslovima mu pomažu volonteri nevladinih organizacija. Ipak, finansijsku pomoć nema, već sva sredstva izdvaja sam uz pomoć majke, ili u vidu dobrovoljnih priloga posjetilaca. U prosjeku za hranu životinjama, mjesečno mu je potrebno nekoliko hiljada konvertibilnih maraka (KM).

Ulaz u mini zoološki vrt se ne naplaćuje već posjetioci mogu ostaviti prilog koliko žele.

– Smatram da nisu svi u mogućnosti ni tu simboličnu jednu KM dati, jer imate roditelja kojima djeca vole životinje, a nemaju mogućnost da plate ulaz. Onda jedni druge nekako refundiraju. Jedni ostave malo više, nema onih što ne ostave ništa – kaže Beganović.

Upitan za reakciju djece prilikom dolaska na farmu, Beganović kaže kako mnoga djeca osjećaju strah od pojedinih životinja, za što su odgovorni roditelji.

– Sva djeca se rađaju bez straha i zlobnosti, ali u odrastanju roditelji kako ih plaše: ‘Pazi, eto psa, mačke…’, ta djeca uvijek imaju neki strah. Imate djece sa strahom od kokoši, pasa, konja, mačke, patke… Imate djece koja se svega boje – rekao je Beganović.

Upravo u Smetu i djeca, ali i odrasli, ostvaruju kontakt s prijateljski nastrojenim životinjama, kako bi se oslobodili strahova koje imaju od jedne ili više vrsta životinja, zbog čega ovo mjesto upravo djeluje i terapeutski.

Da bi sve životinje imale adekvatnu brigu i bile site, Beganović ustaje u četiri sata ujutru, a već kroz pola sata počinje s prvim hranjenjem životinja. Fizičke poslove završava oko 23 sata, ali nastavlja razmišljati o životinjama, pogotovo onima koje su ozlijeđene i koje trebaju dodatnu brigu. Svaki slobodan trenutak koristi za čitanje adekvatnog štiva i kontakt sa stručnjacima, prvenstveno Veterinarskog fakulteta Sarajevo, kako bi se uvjerio da životinje imaju najbolje moguće uslove, jer brigu i ljubav zasigurno imaju.

Ipak, Beganović je svjestan da ove životinje koje su tu mogu mnogo pomoći i zajednici, pogotovo djeci koja se obrazuju u stručnim školama, pretežno za veterinara, kako bi znala pružiti adekvatnu pomoć kada im to u budućnosti bude potrebno.

Nada se da će nadležne institucije, pogotovo ministarstava obrazovanja u BiH, razmotriti prijedlog da djeca u njegovom zoološkom vrtu imaju praksu jer je za takvu vrstu obrazovanja i usavršavanja bitan kontakt sa životinjama.

Mnoge životinje se kreću slobodno i ostvaruju kontakt s ljudima

Česti posjetioci su i djeca iz vrtića, a među njima su i oni koji se ranije nisu često susretali sa mnogim životinjskim vrstama koje mogu vidjeti u ovom vrtu.

– Životinje nisu zatvorene, one slobodno hodaju oko vas. Druže se s djecom, što je djeci najinteresantnije. Na taj način djeca gube strah od životinja, i odrasli, jer imate mnoge odrasle ljude koji se boje svega – rekao je Beganović.

Mnogi ga kontaktiraju u nadi da će moći pomoći određenoj životinji, a ukoliko je moguće kasnije će je vratiti u prirodu.

– Imali smo situaciju sa sovom i jastrebom, oboje su imali povrijeđena krila, izliječili smo ih i oni su se vratili. Neka ih u prirodi i nema potrebe da budu u kavezima. Ali, ima tako situacija kada se neka životinja ne može vratiti u prirodu, poput labuda kojem je amputirano krilo. On mora ostati tu i moramo se i dalje brinuti za njega, a moje preglede ima gotovo svakodnevno. Imamo i dva-tri veterinara u Zenici s kojima često komuniciram, a najviše komuniciram s Veterinarskim fakultetom u Sarajevu – ističe Beganović.

Pojašnjava kako i životinje koje su u ograđenim prostorima u mini zoološkom vrtu, nisu ograđene da ne bi pobjegle, već da bi bile sačuvane od prirodnih neprijatelja.

– Ta labudica koja je tu može odletjeti kad hoće. Oni su samo ograđeni radi njihove sigurnosti radi drugih životinja, da ih druge životinje ne bi napale – rekao je Beganović.

Pozvao je sve ljude u BiH i šire da posjete ovo mjesto, pogotovo one koji se boje određenih životinja, jer je savršeno mjesto za prevazilaženje tog straha, uživaju i druže se sa životinjama te se prisjete njihovog značaja.