Prosječna mjesečna neto plata po zaposlenom u Bosni i Hercegovini nastavila je rasti i u julu ove godine iznosila je 1.601 marku. Iako statistički podaci pokazuju pozitivan trend, poređenje sa zemljama regiona otkriva da su bosanskohercegovačke plate i dalje među najnižima – gotovo upola manje od onih u Sloveniji.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna plata u julu prošle godine iznosila je 1.388 KM, što znači da je u proteklih godinu dana porasla za 213 maraka. Na povećanje je djelimično uticao i rast minimalnih plata u entitetima – u Republici Srpskoj minimalac trenutno iznosi 900 KM, dok je u Federaciji BiH povećan na 1.000 KM.

Međutim, i sa ovim rastom, BiH i dalje zaostaje za zemljama u regionu. Minimalna plata u Srbiji iznosi 1.078 KM, u Crnoj Gori 1.173 KM, u Hrvatskoj 1.467 KM, a u Sloveniji čak 1.760 KM. Kada se uporede prosječne plate, razlike su još izraženije – u Srbiji iznose 1.821 KM, Crnoj Gori 1.985 KM, Hrvatskoj 2.810 KM, a u Sloveniji čak 3.114 KM.

Sindikalne organizacije upozoravaju da ovakvi podaci ne oslikavaju stvarnu sliku života radnika.

“Platu od 1.555 maraka i više prima tek svaki treći radnik u Republici Srpskoj. Dvije trećine radnika tu platu ne može ni da sanja”, istakao je Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata RS.

Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, sindikalna potrošačka korpa za septembar 2025. godine iznosila je 3.431,60 KM, što znači da četvoročlana porodica sa jednom prosječnom platom ne može pokriti ni polovinu osnovnih troškova života.

Zbog niskih primanja i sve većih troškova, sindikati upozoravaju da bi prosječna plata u BiH morala iznositi najmanje 2.000 KM kako bi se spriječio nastavak masovnog iseljavanja, naročito mladih koji bolju budućnost traže u zemljama Evropske unije.

Ekonomski analitičar Zoran Pavlović smatra da bez ozbiljnog ekonomskog rasta i ulaganja u realni sektor nema ni održivog rasta plata.

“Mi to, nažalost, nikada nećemo stići. Nemamo privrednog rasta, nemamo ozbiljna investiciona i strateška ulaganja u razvoj privrede. Kod nas je važnije zadužiti se i napraviti koji kilometar autoputa, nego pomoći realnom sektoru”, poručio je Pavlović.

Zaključak je jasan – da bi se u Bosni i Hercegovini preživio mjesec sa prosječnom platom, koja je za većinu građana i dalje nedostižna, treba biti pravi čarobnjak. Oni koji to nisu, svoj spas sve češće traže daleko od kuće.

Prosječna mjesečna neto plata po zaposlenom u Bosni i Hercegovini nastavila je rasti i u julu ove godine iznosila je 1.601 marku. Iako statistički podaci pokazuju pozitivan trend, poređenje sa zemljama regiona otkriva da su bosanskohercegovačke plate i dalje među najnižima – gotovo upola manje od onih u Sloveniji.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna plata u julu prošle godine iznosila je 1.388 KM, što znači da je u proteklih godinu dana porasla za 213 maraka. Na povećanje je djelimično uticao i rast minimalnih plata u entitetima – u Republici Srpskoj minimalac trenutno iznosi 900 KM, dok je u Federaciji BiH povećan na 1.000 KM.

Međutim, i sa ovim rastom, BiH i dalje zaostaje za zemljama u regionu. Minimalna plata u Srbiji iznosi 1.078 KM, u Crnoj Gori 1.173 KM, u Hrvatskoj 1.467 KM, a u Sloveniji čak 1.760 KM. Kada se uporede prosječne plate, razlike su još izraženije – u Srbiji iznose 1.821 KM, Crnoj Gori 1.985 KM, Hrvatskoj 2.810 KM, a u Sloveniji čak 3.114 KM.

Sindikalne organizacije upozoravaju da ovakvi podaci ne oslikavaju stvarnu sliku života radnika.

“Platu od 1.555 maraka i više prima tek svaki treći radnik u Republici Srpskoj. Dvije trećine radnika tu platu ne može ni da sanja”, istakao je Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata RS.

Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, sindikalna potrošačka korpa za septembar 2025. godine iznosila je 3.431,60 KM, što znači da četvoročlana porodica sa jednom prosječnom platom ne može pokriti ni polovinu osnovnih troškova života.

Zbog niskih primanja i sve većih troškova, sindikati upozoravaju da bi prosječna plata u BiH morala iznositi najmanje 2.000 KM kako bi se spriječio nastavak masovnog iseljavanja, naročito mladih koji bolju budućnost traže u zemljama Evropske unije.

Ekonomski analitičar Zoran Pavlović smatra da bez ozbiljnog ekonomskog rasta i ulaganja u realni sektor nema ni održivog rasta plata.

“Mi to, nažalost, nikada nećemo stići. Nemamo privrednog rasta, nemamo ozbiljna investiciona i strateška ulaganja u razvoj privrede. Kod nas je važnije zadužiti se i napraviti koji kilometar autoputa, nego pomoći realnom sektoru”, poručio je Pavlović.

Zaključak je jasan – da bi se u Bosni i Hercegovini preživio mjesec sa prosječnom platom, koja je za većinu građana i dalje nedostižna, treba biti pravi čarobnjak. Oni koji to nisu, svoj spas sve češće traže daleko od kuće.