Mirnes Smajić iz Zenice puna tri mjeseca spava ispod mosta na zeničkoj petlji bez jorgana i jastuka. Prostre jedan karton, a svoj ruksak u kojemu je sva njegova imovina stavi pod glavu.

U obližnjoj pekari ima besplatno sve proizvode koje mu je ponudio vlasnik, a pored toga što nema dom, on je i bolestan.

Kako kaže, sanja o kući i jednoj sobici gdje bi mogao na miru živjeti i saditi povrće.

“Nemam gdje drugo. Imam samo taj karton i ovo što imam na sebi. Noći je hladno, posebno kada je kiša. Rekli su mi iz pekare donijeti vreću za spavanje”, kazao je Mirnes.

Spavao je, kaže, svugdje, od ulaza do kuća prijatelja. Nema porodice, a s polubraćom nema kontakt.

“Živio sam u stanu od mojih roditelja. Oni su taj stan prodali i morao sam izaći. Dok sam živio sa roditeljima i polubraćom, tukli su me. Bježao sam od kuće. Radi toga su i prodali stan”, rekao je.

Kaže da boluje od epilepsije, ali novca za lijekove nema.

“Obraćao sam se i načelniku i Centru za socijalni rad. Odem u opštinu kažu idi u centar i obratno”, naveo je.

Išao je u Specijalnu školu i završio je samo četiri razreda.

Sanja o tome da ima malu kuću s jednom sobom i sadi povrće. Tešku životnu priča Mirnesa pogledajte u videu ispod.

Mirnes Smajić iz Zenice puna tri mjeseca spava ispod mosta na zeničkoj petlji bez jorgana i jastuka. Prostre jedan karton, a svoj ruksak u kojemu je sva njegova imovina stavi pod glavu.

U obližnjoj pekari ima besplatno sve proizvode koje mu je ponudio vlasnik, a pored toga što nema dom, on je i bolestan.

Kako kaže, sanja o kući i jednoj sobici gdje bi mogao na miru živjeti i saditi povrće.

“Nemam gdje drugo. Imam samo taj karton i ovo što imam na sebi. Noći je hladno, posebno kada je kiša. Rekli su mi iz pekare donijeti vreću za spavanje”, kazao je Mirnes.

Spavao je, kaže, svugdje, od ulaza do kuća prijatelja. Nema porodice, a s polubraćom nema kontakt.

“Živio sam u stanu od mojih roditelja. Oni su taj stan prodali i morao sam izaći. Dok sam živio sa roditeljima i polubraćom, tukli su me. Bježao sam od kuće. Radi toga su i prodali stan”, rekao je.

Kaže da boluje od epilepsije, ali novca za lijekove nema.

“Obraćao sam se i načelniku i Centru za socijalni rad. Odem u opštinu kažu idi u centar i obratno”, naveo je.

Išao je u Specijalnu školu i završio je samo četiri razreda.

Sanja o tome da ima malu kuću s jednom sobom i sadi povrće. Tešku životnu priča Mirnesa pogledajte u videu ispod.