Mještani Donjeg Kaknja žive u stalnom strahu zbog aktivnog klizišta koje prijeti njihovim domovima. Problem traje već sedam godina, a dodatnu zabrinutost izaziva i nasipanje materijala na ovom području od strane privatne firme.

“Ja non-stop pratim da li se nešto dešava, idem gore, gledam. Strah te hvata, ne možeš spavati ako nešto nije urađeno kako treba. Teško je. Ne znam više ni kome se obraćati, obraćamo se svima”, kaže Mirsad Škulj, mještanin Mjesne zajednice Donji Kakanj.

Kako navode iz Mjesne zajednice, sve je počelo stihijskom gradnjom industrijske zone – bez nadzora, bez projekta i bez sanacije izvora i potoka. Do danas nije urađen nijedan konkretan dokument koji bi riješio problem, osim nekoliko improvizovanih konstrukcija koje nisu adekvatne.

“Pristupilo se sebično da se završi nekome nešto. Da li je to općini Kakanj industrijska zona, ili nekome kome je trebalo učiniti uslugu – sad nije ni bitno. Preventivno se ništa nije uradilo da bi se industrijska zona izgradila kako treba”, ističe Elvedin Alajbegović, predsjednik Mjesne zajednice Donji Kakanj.

Dok mještani čekaju rješenje, odgovorni nastavljaju s prebacivanjem krivice. Općinska inspekcija je izdala prekršajne naloge privatnoj firmi, ali njen vlasnik tvrdi da je teren bio stabilan i da je klizište aktivirano tek nakon obilnih padavina.

“Naređeno je firmi Beged da ukloni sav materijal, ali nisu postupili u određenim rokovima. Mi smo izdali prekršajne naloge i izvršili kontrolu, ali i dalje nisu postupili po našim rješenjima. Općina i inspekcija imaju obavezu da to dovedu do kraja”, kaže Amir Dedić, šef Odsjeka za inspekciju u Općini Kakanj.

Mještani ističu da se odgovornost prebacuje s jedne strane na drugu, a da konkretnih rješenja nema.

“Mora se nešto poduzeti, jer strahujemo ovdje za život”, naglašava Škulj.

Procjenjuje se da bi sanacija pet hiljada kubika zemlje koštala oko 60.000 KM. Ipak, za mještane Donjeg Kaknja, prava cijena je sigurnost njihovih domova i života. Klizište više nije samo prirodna opasnost – ono je dokaz sistemskog nemara nadležnih, a ljudi koji ovdje žive imaju samo jednu molbu: da brdo iznad njihovih kuća ostane mirno.

Mještani Donjeg Kaknja žive u stalnom strahu zbog aktivnog klizišta koje prijeti njihovim domovima. Problem traje već sedam godina, a dodatnu zabrinutost izaziva i nasipanje materijala na ovom području od strane privatne firme.

“Ja non-stop pratim da li se nešto dešava, idem gore, gledam. Strah te hvata, ne možeš spavati ako nešto nije urađeno kako treba. Teško je. Ne znam više ni kome se obraćati, obraćamo se svima”, kaže Mirsad Škulj, mještanin Mjesne zajednice Donji Kakanj.

Kako navode iz Mjesne zajednice, sve je počelo stihijskom gradnjom industrijske zone – bez nadzora, bez projekta i bez sanacije izvora i potoka. Do danas nije urađen nijedan konkretan dokument koji bi riješio problem, osim nekoliko improvizovanih konstrukcija koje nisu adekvatne.

“Pristupilo se sebično da se završi nekome nešto. Da li je to općini Kakanj industrijska zona, ili nekome kome je trebalo učiniti uslugu – sad nije ni bitno. Preventivno se ništa nije uradilo da bi se industrijska zona izgradila kako treba”, ističe Elvedin Alajbegović, predsjednik Mjesne zajednice Donji Kakanj.

Dok mještani čekaju rješenje, odgovorni nastavljaju s prebacivanjem krivice. Općinska inspekcija je izdala prekršajne naloge privatnoj firmi, ali njen vlasnik tvrdi da je teren bio stabilan i da je klizište aktivirano tek nakon obilnih padavina.

“Naređeno je firmi Beged da ukloni sav materijal, ali nisu postupili u određenim rokovima. Mi smo izdali prekršajne naloge i izvršili kontrolu, ali i dalje nisu postupili po našim rješenjima. Općina i inspekcija imaju obavezu da to dovedu do kraja”, kaže Amir Dedić, šef Odsjeka za inspekciju u Općini Kakanj.

Mještani ističu da se odgovornost prebacuje s jedne strane na drugu, a da konkretnih rješenja nema.

“Mora se nešto poduzeti, jer strahujemo ovdje za život”, naglašava Škulj.

Procjenjuje se da bi sanacija pet hiljada kubika zemlje koštala oko 60.000 KM. Ipak, za mještane Donjeg Kaknja, prava cijena je sigurnost njihovih domova i života. Klizište više nije samo prirodna opasnost – ono je dokaz sistemskog nemara nadležnih, a ljudi koji ovdje žive imaju samo jednu molbu: da brdo iznad njihovih kuća ostane mirno.