Svima su uspomene dragocjen dio života. Naučna istraživanja su pokazala da su mnogima od nas prva sjećanja zapravo lažna!

Bazirano na ranijim istraživanjima, po kojima se najranija sjećanja formiraju oko treće godine života, britanski naučnici su u opsežnoj studiji pronašli mnogo ljudi koji tvrde da imaju sjećanja koja sežu i prije tog razdoblja.

Od 6.641 ispitanika, njih 38,6 odsto kazalo je da imaju sjećanja iz vremena kada su bili dvogodišnjaci, a čak 13,5 odsto tvrdi da se sjećaju događaja iz vremena kad su bili jednogodišnjaci.

Naučnici kažu da to nisu stvarna sjećanja, nego slike stvorene iz fragmenata ranijih iskustava pomiješanih s činjenicama o sopstvenom djetinjstvu koja smo čuli od drugih.

“Ono što osoba ima na umu kada govori o ranim fiktivnim sjećanjima zapravo su epizode mentalih prikaza nalik sjećanjima”, kaže vodeća autorka studije Šazija Ahtar s Univerziteta u Bredfordu.

Iako su mnogi i dalje uvjereni da se radi o pravim sjećanjima, Ahtarova tvrdi da složenost uma otežava razdvajanje činjenice od fikcije u sjećanjima iz djetinjstva.

“Tek u petoj ili šestoj godini stvaramo sjećanja kakva imaju odrasli. To se događa zbog razvoja mozga, sazrijevanja i boljeg razumijevanja svijeta oko nas”, naglašava ona.

I ranija istraživanja ljudske memorije pokazala su da i kao odrasli možemo nesvjesno da “intervenišemo” u sjećanje i promijenimo ga.

Svima su uspomene dragocjen dio života. Naučna istraživanja su pokazala da su mnogima od nas prva sjećanja zapravo lažna!

Bazirano na ranijim istraživanjima, po kojima se najranija sjećanja formiraju oko treće godine života, britanski naučnici su u opsežnoj studiji pronašli mnogo ljudi koji tvrde da imaju sjećanja koja sežu i prije tog razdoblja.

Od 6.641 ispitanika, njih 38,6 odsto kazalo je da imaju sjećanja iz vremena kada su bili dvogodišnjaci, a čak 13,5 odsto tvrdi da se sjećaju događaja iz vremena kad su bili jednogodišnjaci.

Naučnici kažu da to nisu stvarna sjećanja, nego slike stvorene iz fragmenata ranijih iskustava pomiješanih s činjenicama o sopstvenom djetinjstvu koja smo čuli od drugih.

“Ono što osoba ima na umu kada govori o ranim fiktivnim sjećanjima zapravo su epizode mentalih prikaza nalik sjećanjima”, kaže vodeća autorka studije Šazija Ahtar s Univerziteta u Bredfordu.

Iako su mnogi i dalje uvjereni da se radi o pravim sjećanjima, Ahtarova tvrdi da složenost uma otežava razdvajanje činjenice od fikcije u sjećanjima iz djetinjstva.

“Tek u petoj ili šestoj godini stvaramo sjećanja kakva imaju odrasli. To se događa zbog razvoja mozga, sazrijevanja i boljeg razumijevanja svijeta oko nas”, naglašava ona.

I ranija istraživanja ljudske memorije pokazala su da i kao odrasli možemo nesvjesno da “intervenišemo” u sjećanje i promijenimo ga.