Na današnji dan 1901. godine rođen je Juraj Neidhardt, arhitekta, urbanista, teoretičar, pedagog, publicist, čovjek koji je usmjerio arhitekturu Bosne i Hercegovine i u svoje vrijeme dao svjetski doprinos arhitekturi.

Dio svoga životnog vijeka proveo je radeći sa La Corbusierom, koji ga poziva da skupa idu u Brazil, ali on to odbija i na čuđenje svih, da je njegov nemirni duh to odbio, odgovara da “čovjek mora da izgara za nešto, a ako već moram da izgaram, izgarat ću tamo gdje sam rođen i gdje živim”.

Neizbrisiv pečat ostavio je i u Zenici kao autor prvog Generalnog urbanističkog plana Zenice 1955. godine, kojim je postavio današnje temelje fizionomije grada.

Autor je i koncepta radničke kuće. Projekat je sastavljen na osnovu rezultata ankete raspisane u Željezari i Rudniku, koja je pokazala kakvu kuću želi graditi većina radnika.

Činjenica, da se u cijelom planu izgradnje radničkih kuća pošlo od ankete, pokazuje odnos tadašnje vlasti prema radniku i njegovim potrebama. Tako je nastalo radničko naselje u Podbrežju, a zatim i ostala.

I danas, kada gledamo radničku kuću Juraja Neidhardta, ona je lijepa po sebi, a to je zato što su razlozi gradnje i sama gradnja rezultat izuzetnog promišljanja i osjećaja arhitekture, jedinstvenog primjera idealizma i humaniteta arhitekture.

Autor je projekta Hotela „Metalurg“ kojeg mnogi Zeničani pamte po prekrasnoj ljetnoj bašti, u čijoj se sredini nalazio plesni podij koji je za tri stepenice bio niži u odnosu na pod bašte, što je samoj bašti davalo jedinstven izgled.

Ovo je samo mali osvrt na rad Juraja Neidhardta zbog kojeg je Zenica postala tajno blago europskog urbanizma, a to je nasljeđe koje moramo sačuvati za buduće generacije.

Na današnji dan 1901. godine rođen je Juraj Neidhardt, arhitekta, urbanista, teoretičar, pedagog, publicist, čovjek koji je usmjerio arhitekturu Bosne i Hercegovine i u svoje vrijeme dao svjetski doprinos arhitekturi.

Dio svoga životnog vijeka proveo je radeći sa La Corbusierom, koji ga poziva da skupa idu u Brazil, ali on to odbija i na čuđenje svih, da je njegov nemirni duh to odbio, odgovara da “čovjek mora da izgara za nešto, a ako već moram da izgaram, izgarat ću tamo gdje sam rođen i gdje živim”.

Neizbrisiv pečat ostavio je i u Zenici kao autor prvog Generalnog urbanističkog plana Zenice 1955. godine, kojim je postavio današnje temelje fizionomije grada.

Autor je i koncepta radničke kuće. Projekat je sastavljen na osnovu rezultata ankete raspisane u Željezari i Rudniku, koja je pokazala kakvu kuću želi graditi većina radnika.

Činjenica, da se u cijelom planu izgradnje radničkih kuća pošlo od ankete, pokazuje odnos tadašnje vlasti prema radniku i njegovim potrebama. Tako je nastalo radničko naselje u Podbrežju, a zatim i ostala.

I danas, kada gledamo radničku kuću Juraja Neidhardta, ona je lijepa po sebi, a to je zato što su razlozi gradnje i sama gradnja rezultat izuzetnog promišljanja i osjećaja arhitekture, jedinstvenog primjera idealizma i humaniteta arhitekture.

Autor je projekta Hotela „Metalurg“ kojeg mnogi Zeničani pamte po prekrasnoj ljetnoj bašti, u čijoj se sredini nalazio plesni podij koji je za tri stepenice bio niži u odnosu na pod bašte, što je samoj bašti davalo jedinstven izgled.

Ovo je samo mali osvrt na rad Juraja Neidhardta zbog kojeg je Zenica postala tajno blago europskog urbanizma, a to je nasljeđe koje moramo sačuvati za buduće generacije.