Zeničanin Arsen Torlaković (62) ukopan je početkom sedmice na mjesnom mezarju Prašnice.
Tužna sudbina ovog Zeničanina potresla je bh. javnost nakon saznanja o tome da je njegovo tijelo nakon smrti ostalo zapečaćeno u stanu, jer nije imao porodicu niti bliže srodnike kako bi preuzeli troškove dženaze i ukopa.
U konačnici je obznanjeno da će iz Gradske uprave Zenica snositi troškove ukopa, a, po pravilu i u skladu sa zakonskim propisima, to su i bili dužni učiniti.
Kako je potvrđeno, u budžetima kantonalnih ministarstava za rad i socijalnu politiku, potom gradskih i općinskih administracija osiguravaju se sredstva za naknadu troškova sahrane ili ukopa osoba bez porodice i bliskih srodnika, onih koji su bili u stanju socijalne potrebe, za osobe smještene u socijalnim ustanovama bez novčanih primanja i slično.
Također, u slučaju da preminule osobe imaju porodicu koja nije u mogućnosti zbog svog socijalnog statusa platiti troškove ukopa, to ide, u najkraćem, na teret države putem centara za socijalni rad.
Potvrđeno je to za Avaz i iz Javnog komunalnog preduzeća “Pokop” Sarajevo, iz kojeg je pojašnjeno da za osobe koje nemaju srodnika te se nalaze u evidenciji Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo troškove tehničkog dijela sahrane, dženaze i ukopa snosi Ministarstvo i, u skladu s ugovorom, oni iznose 1.170 KM.
– Ako se radi o osobi nepoznatog identiteta ili osobi za koju se ne zna da li je u stanju socijalne potrebe, pokreće se procedura utvrđivanja identiteta u saradnji s Kantonalnim centrom za socijalni rad, koji nakon toga pokreće postupak utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za ostvarivanje prava na plaćanje troškova dženaze odnosno sahrane – kazali su iz JKP “Pokop”.
Ide provjera
Vesna Mrgan, direktorica mostarskog “Komosa”, koji upravlja Sutinom, najvećim gradskim grobljem u Mostaru, također nam kaže da troškovi sahrane ili ukopa osoba bez srodnika idu na teret nadležnih gradskih i općinskih organa.
– Naši centri za socijalni rad, zaista, u takvim situacijama brzo djeluju i čak, u saradnji s drugim centrima i putem nadležnih policijskih organa, provjeravaju imaju li preminule osobe bez srodnika članove porodica u drugim gradovima, kako bi ih mogli obavijestiti o tome – rekla je Mrgan.
Mrgan ističe da do sada nikada nisu imali sličan slučaj kao u Zenici, jer, kada se utvrdi smrt osobe koja je, naprimjer, sama živjela, automatski se tijelo prevozi do mrtvačnice, nakon čega slijede provjera podataka i sve druge neophodne procedure. Nažalost, nerijetko se desi da posljednjem ispraćaju takvih osoba prisustvuju samo radnici komunalnih preduzeća.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
