Koliko smo siromašni najbolje pokazuje stanje u narodnim kuhinjama širom zemlje.

Hrane je sve manje, a gladnih sve više. Broj ljudi kojima je potrebna pomoć i koji nemaju novca za osnovne životne potrepštine iz dana u dan raste, a među njima su sve generacije.

Tima Alić se iz Srebrenice doselila u Tuzlu prije 25 godina. Toliko dugo je i korisnica Narodne kuhinje u ovom gradu. Samohrana je majka bez ikakvog primanja. Sve što ima, priča nam, obroci su koje dobije na ovom mjestu. Više od svega bi, objašnjava, voljela da oni koji su u vrhu države prestanu biti slijepi i uvide kako njihovi građani zapravo žive.

– Nek se malo okrenu na ovu sirotinju, nek pomognu, nek ne bacaju ono što jedu u kontejner, nek daju narodu, ne moraju dati meni, ima još gladnijih – priča ona.

Tima nije jedina koja ovako živi. Narodna kuhinja u Tuzli je 2022. godinu završila sa 430 korisnika više u odnosu na prethodnu. I taj broj svakodnevno raste.

– To dovoljno govori o ogromnom povećanju broja korisnika, odnosno, broja obroka koje pripremamo u narodnoj kuhinji. Trenutno pripremamo 2.720 obroka, vozimo na 20 punktova u Tuzlu, Lukavac, Gračanicu i Kalesiju – ističe Mensura Husanović, direktorica Narodne kuhinje Imaret Tuzla.

Da siromaštvo ne poznaje godine, potvrđuje i činjenica da u našoj državi postoji potreba i za dječijom kuhinjom. Takva je nedavno otvorena u Lukavcu koju su otvorili dobri ljudi i udruženja koji nisu mogli zažmiriti na propast kojoj se naše društvo bliži. Iako daju svoj maksimum, ne mogu podmiriti potrebe siromašnog stanovništva.

– Trenutno je 186 korisnika djece, 150 ostalih korisnika. A sa 80 smo krenuli. A stotinu ih ima koji su na čekanju, koje je na mogu da podijelim. Možemo podijelit koliko imamo, a hljeba nemamo – navodi Selma Zukić, predsjednica Udruženja altruista Ruke prijateljstva Lukavac.

Apeluju na građane koji su u mogućnosti da doniraju hranu kako bi mogli pomoći što većem broju djece u potrebi. A češće, kažu, i dobiju pomoć od običnih ljudi u odnosu na one koji su na vlasti i čija je obaveza da brinu o građanima BiH.

Koliko smo siromašni najbolje pokazuje stanje u narodnim kuhinjama širom zemlje.

Hrane je sve manje, a gladnih sve više. Broj ljudi kojima je potrebna pomoć i koji nemaju novca za osnovne životne potrepštine iz dana u dan raste, a među njima su sve generacije.

Tima Alić se iz Srebrenice doselila u Tuzlu prije 25 godina. Toliko dugo je i korisnica Narodne kuhinje u ovom gradu. Samohrana je majka bez ikakvog primanja. Sve što ima, priča nam, obroci su koje dobije na ovom mjestu. Više od svega bi, objašnjava, voljela da oni koji su u vrhu države prestanu biti slijepi i uvide kako njihovi građani zapravo žive.

– Nek se malo okrenu na ovu sirotinju, nek pomognu, nek ne bacaju ono što jedu u kontejner, nek daju narodu, ne moraju dati meni, ima još gladnijih – priča ona.

Tima nije jedina koja ovako živi. Narodna kuhinja u Tuzli je 2022. godinu završila sa 430 korisnika više u odnosu na prethodnu. I taj broj svakodnevno raste.

– To dovoljno govori o ogromnom povećanju broja korisnika, odnosno, broja obroka koje pripremamo u narodnoj kuhinji. Trenutno pripremamo 2.720 obroka, vozimo na 20 punktova u Tuzlu, Lukavac, Gračanicu i Kalesiju – ističe Mensura Husanović, direktorica Narodne kuhinje Imaret Tuzla.

Da siromaštvo ne poznaje godine, potvrđuje i činjenica da u našoj državi postoji potreba i za dječijom kuhinjom. Takva je nedavno otvorena u Lukavcu koju su otvorili dobri ljudi i udruženja koji nisu mogli zažmiriti na propast kojoj se naše društvo bliži. Iako daju svoj maksimum, ne mogu podmiriti potrebe siromašnog stanovništva.

– Trenutno je 186 korisnika djece, 150 ostalih korisnika. A sa 80 smo krenuli. A stotinu ih ima koji su na čekanju, koje je na mogu da podijelim. Možemo podijelit koliko imamo, a hljeba nemamo – navodi Selma Zukić, predsjednica Udruženja altruista Ruke prijateljstva Lukavac.

Apeluju na građane koji su u mogućnosti da doniraju hranu kako bi mogli pomoći što većem broju djece u potrebi. A češće, kažu, i dobiju pomoć od običnih ljudi u odnosu na one koji su na vlasti i čija je obaveza da brinu o građanima BiH.