Ako bi kvalifikovani radnik u Bosni i Hercegovini imao neto platu od 1.500 KM, uz ostale fer uslove rada, bio bi zadovoljan i vjerovatno ne bi razmišljao o odlasku sa ovih prostora.

Međutim, zaostajanje u platama u BiH u odnosu na plate u zemljama imigracije je nenadoknadivo, čak i kada bi se ekonomski rast ubrzao i provele mjere povećanja plata kroz poreska rasterećenja i redistribuciju dijela dobiti za povećanje plata, pokazalo je istraživanje Fondacije Friedrich Ebert BiH – “Održivost migracija iz Bosne i Hercegovine“, objavljeno ove sedmice.

Osim u djelatnosti informacijsko-komunikacijskih tehnologija, u svim djelatnostima koje bilježe visoku zaposlenost u realnom sektoru, nivo plata ispod je prosjeka. To znači da prosjek plata podižu djelatnosti finansija, administracije i drugih usluga, a da je položaj zaposlenih u realnom sektoru izuzetno nepovoljan.

Nadalje, vidljivo je da su u djelatnosti prerade kože i obuće, proizvodnje tekstila i odjeće plate na nivou minimalnih.

Međutim, u istraživanju se skreće pažnja da treba imati u vidu da prikazane neto plate nisu sva primanja zaposlenih, što ukazuje na postojanje sive ekonomije i na potrebu da se sva gotovinska primanja prevedu u plate i postanu osnov za uplate doprinosa i poreza, a kasnije i za penzije zaposlenih.

U zaključcima vezano za neto primanja se, između ostalog, ističe da se dugotrajni i krhak izlazak iz krize 2009. godine temeljio na niskim platama, koje su dostigle ekonomski i socijalno neodrživ minimum.

Tu se, kažu, kriju suštinski razlozi emigracija i to je područje na koje treba usmjeriti regulatorne i poreske reforme i mjere tržišnih poticaja za rast plata: “Iz rezultata rasprave vođene na panel-diskusiji 5. novembra 2019. godine proistekao je stav da bi neka ravnotežna plata za kvalifikovanog radnika u BiH trebala biti oko 1.500 KM neto i da bi ona mogla biti dosta pouzdana prevencija emigracijama, uz ostale normalne i fer slove rada”.

Pored plata, navodi se, potrebne su nam i proaktivne demografske, tehnološke, ekonomske, socijalne i regionalne politike, koje će osigurati da BiH bude privlačno mjesto za život njenih stanovnika, a onda i svih drugih talentovanih i kreativnih ljudi piše Buka.

Ako bi kvalifikovani radnik u Bosni i Hercegovini imao neto platu od 1.500 KM, uz ostale fer uslove rada, bio bi zadovoljan i vjerovatno ne bi razmišljao o odlasku sa ovih prostora.

Međutim, zaostajanje u platama u BiH u odnosu na plate u zemljama imigracije je nenadoknadivo, čak i kada bi se ekonomski rast ubrzao i provele mjere povećanja plata kroz poreska rasterećenja i redistribuciju dijela dobiti za povećanje plata, pokazalo je istraživanje Fondacije Friedrich Ebert BiH – “Održivost migracija iz Bosne i Hercegovine“, objavljeno ove sedmice.

Osim u djelatnosti informacijsko-komunikacijskih tehnologija, u svim djelatnostima koje bilježe visoku zaposlenost u realnom sektoru, nivo plata ispod je prosjeka. To znači da prosjek plata podižu djelatnosti finansija, administracije i drugih usluga, a da je položaj zaposlenih u realnom sektoru izuzetno nepovoljan.

Nadalje, vidljivo je da su u djelatnosti prerade kože i obuće, proizvodnje tekstila i odjeće plate na nivou minimalnih.

Međutim, u istraživanju se skreće pažnja da treba imati u vidu da prikazane neto plate nisu sva primanja zaposlenih, što ukazuje na postojanje sive ekonomije i na potrebu da se sva gotovinska primanja prevedu u plate i postanu osnov za uplate doprinosa i poreza, a kasnije i za penzije zaposlenih.

U zaključcima vezano za neto primanja se, između ostalog, ističe da se dugotrajni i krhak izlazak iz krize 2009. godine temeljio na niskim platama, koje su dostigle ekonomski i socijalno neodrživ minimum.

Tu se, kažu, kriju suštinski razlozi emigracija i to je područje na koje treba usmjeriti regulatorne i poreske reforme i mjere tržišnih poticaja za rast plata: “Iz rezultata rasprave vođene na panel-diskusiji 5. novembra 2019. godine proistekao je stav da bi neka ravnotežna plata za kvalifikovanog radnika u BiH trebala biti oko 1.500 KM neto i da bi ona mogla biti dosta pouzdana prevencija emigracijama, uz ostale normalne i fer slove rada”.

Pored plata, navodi se, potrebne su nam i proaktivne demografske, tehnološke, ekonomske, socijalne i regionalne politike, koje će osigurati da BiH bude privlačno mjesto za život njenih stanovnika, a onda i svih drugih talentovanih i kreativnih ljudi piše Buka.