Butan je najsretnija, najzelenija i jedina zemlja s negativnim ugljeničnim otiskom na svijetu, koji može zahvaliti neumornoj sadnji drveća.

Kraljevstvo Butan s populacijom od tek 800.000 stanovnika koje većinom čine budisti jedinstveno je mjesto na svijetu.

U Butanu na svakom koraku možete naići na zanimljivosti koje izazivaju divljenje, zbunjuju ili čude stanovnike iz drugih krajeva sveta. Jedna od njih je činjenica da u Butanu nema ubijanja životinja.

U pretežno vegetarijanskoj i veganskoj zajednici meso u mesare stiže iz Indije, gdje se obavlja krvavi posao. Osim politike o neubijanju, zabranjena je i seča drveća bez posebne dozvole, a krivolovci takođe mogu završiti u zatvoru. Pecanje u rijekama i jezerima bez paprira također spada u tu kategoriju.

Posetioce Butana moglo bi začuditi i pravilo treznog utorka, dana u sedmici kada nije dopušteno piti alkohol – niti ga niti jedan bar smije točiti. Većina se pridržava pravila, ali ako ste jako ‘žedni’ pronaći ćete mesta na kojima se toči na crno. U takvim kafićima alkohol dolazi na sto u šoljicama za čaj. Ali, ako mislite da zapalite cigaru uz piće, dobro razmislite.

U Butanu se pušenje smatra grijehom, a duhan biljkom izrasloj na krvi demona.

Od 2010. zabranjena je proizvodnja i prodaja duvanskih proizvoda tako da su ih pušači najčešće švercovali iz Indije. Ali zbog pandemije mjere su popustile jer su šverceri s cigaretama donosili i koronavirus pa se od nedavno mogu kupiti u specijalizovanim prodavnicama.

Iako biste mogli pomisliti da su stanovnici jedne od najsretnijih zemalja na svijetu najveći dio života trijezni, to nije istina. Butan ima najveću stopu ispijanja alkohola po glavi stanovnika na jugu Azije.

U zemlji je više od pet hiljada barova, a oko 700 ih se nalazi u glavnom gradu Thimphu. Od vina do viskija, proizvodnja alkoholnih pića u Butanu je solidno razvijena.

Osim toga, Butan je jedno od rijetkih mesta na zemlji gdje i dalje živi poliandrija koja ženama dopušta da imaju više muževa. Iako ta praksa više nije toliko raširena kao u prošlosti i dalje se zadržala u zabačenim krajevima zemlje prvenstveno kako bi muškarci mogli pomoći porodicama.

Butan je najsretnija, najzelenija i jedina zemlja s negativnim ugljeničnim otiskom na svijetu, koji može zahvaliti neumornoj sadnji drveća.

Kraljevstvo Butan s populacijom od tek 800.000 stanovnika koje većinom čine budisti jedinstveno je mjesto na svijetu.

U Butanu na svakom koraku možete naići na zanimljivosti koje izazivaju divljenje, zbunjuju ili čude stanovnike iz drugih krajeva sveta. Jedna od njih je činjenica da u Butanu nema ubijanja životinja.

U pretežno vegetarijanskoj i veganskoj zajednici meso u mesare stiže iz Indije, gdje se obavlja krvavi posao. Osim politike o neubijanju, zabranjena je i seča drveća bez posebne dozvole, a krivolovci takođe mogu završiti u zatvoru. Pecanje u rijekama i jezerima bez paprira također spada u tu kategoriju.

Posetioce Butana moglo bi začuditi i pravilo treznog utorka, dana u sedmici kada nije dopušteno piti alkohol – niti ga niti jedan bar smije točiti. Većina se pridržava pravila, ali ako ste jako ‘žedni’ pronaći ćete mesta na kojima se toči na crno. U takvim kafićima alkohol dolazi na sto u šoljicama za čaj. Ali, ako mislite da zapalite cigaru uz piće, dobro razmislite.

U Butanu se pušenje smatra grijehom, a duhan biljkom izrasloj na krvi demona.

Od 2010. zabranjena je proizvodnja i prodaja duvanskih proizvoda tako da su ih pušači najčešće švercovali iz Indije. Ali zbog pandemije mjere su popustile jer su šverceri s cigaretama donosili i koronavirus pa se od nedavno mogu kupiti u specijalizovanim prodavnicama.

Iako biste mogli pomisliti da su stanovnici jedne od najsretnijih zemalja na svijetu najveći dio života trijezni, to nije istina. Butan ima najveću stopu ispijanja alkohola po glavi stanovnika na jugu Azije.

U zemlji je više od pet hiljada barova, a oko 700 ih se nalazi u glavnom gradu Thimphu. Od vina do viskija, proizvodnja alkoholnih pića u Butanu je solidno razvijena.

Osim toga, Butan je jedno od rijetkih mesta na zemlji gdje i dalje živi poliandrija koja ženama dopušta da imaju više muževa. Iako ta praksa više nije toliko raširena kao u prošlosti i dalje se zadržala u zabačenim krajevima zemlje prvenstveno kako bi muškarci mogli pomoći porodicama.