Bilo je jasno od prvog trenutka da će Professional Tennis Players Association, službeno osnovana prošle subote uoči početka US Opena, izazvati prijepore u teniskom svijetu. Činjenica da je jedan od njenih osnivača prvi teniser svijeta Novak Đoković garantirala je u startu puno “pro et contra”, jer čim Đoković nešto napravi – dobro ili loše – o tome se jednostavno mora pričati.
A je li PTPA dobra ili loša stvar za tenis, prerano je za donositi zaključke. Sada treba konstatirati da su se na stražnje noge podigli i jednoglasno osudili ovaj čin sedam najvažnijih institucija u svijetu tenisa – ATP Tour, WTA Tour, ITF i četiri Grand Slam turnira. Da je drugačije, ne bi bilo normalno. Ili da je sve u redu, onda PTPA ne bi imao razloga za postojanje.
Ulazi prvih 500 igrača
Isto tako, Roger Federer i Rafael Nadal su s još četvoricom igrača (Kevin Anderson, Jürgen Melzer, Sam Querrey i Bruno Soares), članova Vijeća igrača pri ATP Touru, potpisali pismo u kojemu se ne slažu s “tajmingom” ove disidentske akcije u kojoj su uz Đokovića još dva bivša člana Vijeća – Vasek Pospisil i John Isner.
Ambicija PTPA je predstavljati prvih 500 igrača s pojedinačne rang-liste, te prvih 200 s liste igrača u paru. Njihov konzultant Walied Soliman iz odvjetničke tvrtke Norton Rose Fulbright Canada tvrdi da PTPA već ima više od sto potpisa, od čega ih je oko 80 iz Top 100. Među njima je i većina hrvatskih tenisera, što u singlu, što u paru.
- Cilj PTPA nije zamijeniti ATP nego pružiti igračima vlastitu upravljačku strukturu koja je neovisna od ATP-a i direktno odgovorna članovima – rekao je Pospisil, koji bi zajedo s Đokovićem trebao obnašati dužnost predsjednika sljedeće dvije godine, a Upravno vijeće bi se popunjavalo s maksimalno devet članova.
Kad smo već kod “tajminga”, mnogi se pitaju zašto baš sada i je li se s tim moglo pričekati kad tenis prolazi teške i dramatične trenutke uzrokovane pandemijom koronavirusa? Upravo je to poanta obraćanje Federera i Nadala sročena u pismu, ali i iz onoga što su obojica napisala na Twitteru, gdje pozivaju na zajedništvo.
U pismu se pitaju “što će se dogoditi ako se turniri okrenu protiv nas, tko će preuzeti odgovornost za svaki promašaj vezano za naše karijere, zaradu i negativnost?”
Đoković, kojem negativan publicitet (Adria Tour!) i dodatni angažman izvan terena očito ne smetaju da bi nastavio dominirati, pokušao je smiriti tenzije i objasniti da ne želi voditi ratove.
- Mi ne zovemo na bojkote. Mi ne formiramo paralelni Tour. Naravno da bih volio da su Roger i Rafa s nama u ovome, volio bih da su svim igrači s nama u ovome. Iskreno razumijem da neki od njih imaju različito mišljenje i da misle kako nije pravo vrijeme za ovo.
Jedan od onih koji nije potpisao jest Andy Murray, najglasniji borac za izjednačavanje prava muškaraca i žena.
- Osjećam da bi puno snažniju poruku poslali da su igračice zajedno u tome. Ako će se to u budućnosti promijeniti, onda je to nešto što bih vrlo ozbiljno razmatrao. Isto tako mislim da se novom vodstvu ATP-a s Andreom Gaudenzijem mora dati prilika, do sada nije mogao pokazati ideje i namjere.
Prema Pospisilu, s tenisačicama se vode razgovori, iako ima dosta tenisera koji su oponenti zajedničkom djelovanju. Jedna od istaknutijih igračica u tim razgovorima jest Sloane Stephens. Ona je s Pospisilom još prošle godine razmatrala način kako natjerati Grand Slam turnire da povećaju nagradni fond s obzirom da isti iznosi tek 15 posto od zarade najvećih turnira.
Bez turnira nema novca
U drugim sportovima taj udio je puno veći u korist igrača, pogotovo u američkim ligama (NBA, MLB, NFL, NHL). U tenisu, za razliku od tih sportova, igrači su samostalni djelatnici, pa su tijekom pandemije koronavirusa ostali bez ikakvih prihoda. Nema turnira, nema novca.
I zato, bez obzira na pomirljive stavove, nama se čini da je rat neizbježan. Samo je pitanje kad će se dogoditi.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
