Najugroženija kategorija u Bosni i Hercegovini i dalje su penzioneri.

Naročito oni koji primaju minimalne ili prosječne penzije. Iako su od 2019. do danas rasle, svakodnevna poskupljenja dovela su do toga da životni standard nikada nije bio teži i da, kako sami kažu, moraju biti majstori preživljavanja, da bi izdržali mjesec dana, piše BHRT.

Penzionersko popodne. Teme – politika, zdravlje, ali i kako preživjeti od penzije.

Esma Mukanović kaže, poput ostalih penzionera, primorana je kupovati oprezno, na akcijama i svaku marku dva puta prevrnuti.

“Dobro moram voditi računicu šta ćemo kupiti za jesti, treba platiti režije, jer bi u suprotnom odmah isključili sve. A hrana? Po mogućnosti. Drugo nema ništa”, rekla je Penzionerka iz Bihaća Esma Mukanović.

Umjesto da penzionerske dane provode u miru, jedan dio po svoje obroke ide u Javnu kuhinju ili Restoran Dobre volje. Dobru volju od nadležnih ne dobijaju.

U Federaciji je prosječna penzija od kraja 2019. do danas porasla za 42,61 posto, u RS nešto više.

U posljednje tri godine najviše su poskupjeli šećer, krompir, ulje, jabuke, hljeb, mlijeko… A nema gotovo nijednog proizvoda koji je za taj period pojeftinio.

“U ovom periodu je bilo pet vanrednih i pet redovna usklađivanja, ukupno 10. Zbir procenata povećanja penzija u ovom periodu od četiri godine je iznosio 44,81 posto”, rekao je šef Kabineta direktora Fonda PIO RS Tihomir Joksimović.

Uz učestala poskupljenja – daleko je to od dovoljnog za život, kažu penzioneri.

“Januarska penzija najniža 565 KM. Ko je radio 40 godina imat će 664 KM. Ako to poredite s potrošačkom korpom, to je 21 posto. Treba nam, dakle, pet penzija da bi potroška korpa bila zadovoljena. Kako žive? Na škrge, veresiju, od akcija i od trgovine do trgovine”, kaže Huso Halilović, predsjednik Saveza Udruženja penzionera TK.

“Borim se samo da ne spadnem na to da moram nekome doći na vrata i kažem – ne mogu više”, kaže penzioner iz Bihaća Ramo Ogrešević.

Januarske penzije na njihovim računima donijet će tek nekoliko desetina maraka više.

Potezi koje čine vlasti su, ocjenjuju, neprimjetni u odnosu na poteze onih koji dižu cijene.

Odmor od sumorne svakodnevnice najčešće pronalaze na klupama. To je život ogromnog broja penzionera.

Neki kažu – primorani su i da rade dodatne poslove da bi preživjeli iako bi ustvari trebali da uživaju u plodovima dugogodišnjeg rada.

Najugroženija kategorija u Bosni i Hercegovini i dalje su penzioneri.

Naročito oni koji primaju minimalne ili prosječne penzije. Iako su od 2019. do danas rasle, svakodnevna poskupljenja dovela su do toga da životni standard nikada nije bio teži i da, kako sami kažu, moraju biti majstori preživljavanja, da bi izdržali mjesec dana, piše BHRT.

Penzionersko popodne. Teme – politika, zdravlje, ali i kako preživjeti od penzije.

Esma Mukanović kaže, poput ostalih penzionera, primorana je kupovati oprezno, na akcijama i svaku marku dva puta prevrnuti.

“Dobro moram voditi računicu šta ćemo kupiti za jesti, treba platiti režije, jer bi u suprotnom odmah isključili sve. A hrana? Po mogućnosti. Drugo nema ništa”, rekla je Penzionerka iz Bihaća Esma Mukanović.

Umjesto da penzionerske dane provode u miru, jedan dio po svoje obroke ide u Javnu kuhinju ili Restoran Dobre volje. Dobru volju od nadležnih ne dobijaju.

U Federaciji je prosječna penzija od kraja 2019. do danas porasla za 42,61 posto, u RS nešto više.

U posljednje tri godine najviše su poskupjeli šećer, krompir, ulje, jabuke, hljeb, mlijeko… A nema gotovo nijednog proizvoda koji je za taj period pojeftinio.

“U ovom periodu je bilo pet vanrednih i pet redovna usklađivanja, ukupno 10. Zbir procenata povećanja penzija u ovom periodu od četiri godine je iznosio 44,81 posto”, rekao je šef Kabineta direktora Fonda PIO RS Tihomir Joksimović.

Uz učestala poskupljenja – daleko je to od dovoljnog za život, kažu penzioneri.

“Januarska penzija najniža 565 KM. Ko je radio 40 godina imat će 664 KM. Ako to poredite s potrošačkom korpom, to je 21 posto. Treba nam, dakle, pet penzija da bi potroška korpa bila zadovoljena. Kako žive? Na škrge, veresiju, od akcija i od trgovine do trgovine”, kaže Huso Halilović, predsjednik Saveza Udruženja penzionera TK.

“Borim se samo da ne spadnem na to da moram nekome doći na vrata i kažem – ne mogu više”, kaže penzioner iz Bihaća Ramo Ogrešević.

Januarske penzije na njihovim računima donijet će tek nekoliko desetina maraka više.

Potezi koje čine vlasti su, ocjenjuju, neprimjetni u odnosu na poteze onih koji dižu cijene.

Odmor od sumorne svakodnevnice najčešće pronalaze na klupama. To je život ogromnog broja penzionera.

Neki kažu – primorani su i da rade dodatne poslove da bi preživjeli iako bi ustvari trebali da uživaju u plodovima dugogodišnjeg rada.