Penzionisani učitelj Oleksandr Panov od 2014. godine živi u kući bez krova na liniji fronta na istoku Ukrajine i u sjeni sukoba odbija napustiti dom koji je svojevremeno izgradio sa svojom suprugom.

Avdiivka je ukrajinski grad u Donjeckoj oblasti koji slovi za grad duhova s obzirom da je većina mještana pobjegla zbog sukoba koji se u toj regiji vode između ukrajinskih snaga i proruskih separatista.

Osamdesetogodišnji Panov odolijeva sigurnosnim izazovima i odlučan je u nakani da ne napusti svoj dom koji je u znatnoj mjeri devastiran granatiranjem sa linije fronda koja je udaljena svega nekoliko kilometara.

– Neću rat, nisam ratnik, ja sam poljoprivrednik – rekao je Panov u razgovoru s reporterima AA i dodao da mu je želja da dočeka da se okončaju sukobi i zavlada mir i prosperitet u toj regiji.

Sukobi na istoku Ukrajine započeli su 26. maja 2014. Godine kada je bombardiran aerodrom u Donjecku, prisjetio se Panov i rekao da se i njegovo naselje na meti granatiranja našlo već u junu te godine.

Sedam godina zatvorenih prozora

Unatoč tome što su zbog sukoba nekoliko puta razbijani prozori na kući, Panov je rekao da se čovjek navikne i na zvuk pucnjave.

– Dva puta sam popravljao prozore. Kad su treći put bili razbijeni, zakovao sam i zatvorio ih. Tek godine poslije sam ponovno otvorio dva prozora. Našao sam neke staklene komade i popravio ih. Prozori su bili zatvoreni sedam godina, od tada ih nisam otvarao jer su vojnici bili smješteni nasuprot kuće – rekao je Panov.

Dodao je da je mnogo ljudi napustilo područje u kojem živi, a samo četvero mještana, uključujući i njega, stalno žive u tom naselju.

Panov je rekao da je prijevoz u regiji prestao kada su sukobi počeli, a da se autobusni promet polako obnovio krajem 2016. godine. Tada su se i trgovine ponovno počele otvarati u tom području.

– Od 2017. godine veliki rat je donekle stao. Gradsko oružje, višecijevni bacači raketa, prestali su pucati – rekao je Panov.

Živjeti u kući bez krova

Ističući kako je dio krova njegove kuće oštećen od granatiranju proruskih separatista u januaru 2017. godine, Panov je rekao da se tada krov potpuno urušio jer je druga bomba samo sedmicu kasnije ponovo pogodila njegovu kuću.

Sa šatorom koji mu je osigurala Gradska uprava uspio je nekako pokriti krov, a zimi se grije ložeći ugalj.

– Ako ne održavam vatru u peći, čak će se i voda u kući smrznuti – rekao je Panev.

Bivši učitelj ima narušeno zdravlje, a kaže da je sretan što u blizini kuće ima bunar iz kojeg se snabdijeva pitkom vodom.

Panov je prošle godine ostao bez supruge i od tada živi sam, a jedna soba njegovog doma ispunjena je knjigama koje čita u slobodno vrijeme kada podmiri svoje kućne poslove.

Ističući da njegovo dvoje djece živi u Donjecku koji kontroliraju separatisti, Panov je rekao da s njima može razgovarati telefonom samo tri puta godišnje zbog komunikacijskih problema u regiji.

Stvari su sada bolje

– Nema više eksplozija, nema rata. Sada je sve postalo tiho i bolje u odnosu na ono što je bilo prije. Rat je bio 2014., 2015. i 2016. Bombe su padale svuda oko nas. Tada je bilo strašno. Poslije toga nije bilo velikog rata tih razmjera – rekao je Panev.

Panov je porijeklom iz Sibira, a vlastitu kuću u Donbasu je kupio 2005. godine. Penzionisan je 2017. godine kao 75-godišnjak i to nakon što je 46 godina radio u javnom i deset godina u privatnom sektoru.

Upitan što misli o tenzijama u regiji, za koje se mnogi boje da bi mogle dovesti do ruske invazije i rata, Panov je rekao da on nije nikakav prorok i da stoga ne može govoriti o budućnosti, ali da lično ne želi nikakav rat.

Penzionisani učitelj Oleksandr Panov od 2014. godine živi u kući bez krova na liniji fronta na istoku Ukrajine i u sjeni sukoba odbija napustiti dom koji je svojevremeno izgradio sa svojom suprugom.

Avdiivka je ukrajinski grad u Donjeckoj oblasti koji slovi za grad duhova s obzirom da je većina mještana pobjegla zbog sukoba koji se u toj regiji vode između ukrajinskih snaga i proruskih separatista.

Osamdesetogodišnji Panov odolijeva sigurnosnim izazovima i odlučan je u nakani da ne napusti svoj dom koji je u znatnoj mjeri devastiran granatiranjem sa linije fronda koja je udaljena svega nekoliko kilometara.

– Neću rat, nisam ratnik, ja sam poljoprivrednik – rekao je Panov u razgovoru s reporterima AA i dodao da mu je želja da dočeka da se okončaju sukobi i zavlada mir i prosperitet u toj regiji.

Sukobi na istoku Ukrajine započeli su 26. maja 2014. Godine kada je bombardiran aerodrom u Donjecku, prisjetio se Panov i rekao da se i njegovo naselje na meti granatiranja našlo već u junu te godine.

Sedam godina zatvorenih prozora

Unatoč tome što su zbog sukoba nekoliko puta razbijani prozori na kući, Panov je rekao da se čovjek navikne i na zvuk pucnjave.

– Dva puta sam popravljao prozore. Kad su treći put bili razbijeni, zakovao sam i zatvorio ih. Tek godine poslije sam ponovno otvorio dva prozora. Našao sam neke staklene komade i popravio ih. Prozori su bili zatvoreni sedam godina, od tada ih nisam otvarao jer su vojnici bili smješteni nasuprot kuće – rekao je Panov.

Dodao je da je mnogo ljudi napustilo područje u kojem živi, a samo četvero mještana, uključujući i njega, stalno žive u tom naselju.

Panov je rekao da je prijevoz u regiji prestao kada su sukobi počeli, a da se autobusni promet polako obnovio krajem 2016. godine. Tada su se i trgovine ponovno počele otvarati u tom području.

– Od 2017. godine veliki rat je donekle stao. Gradsko oružje, višecijevni bacači raketa, prestali su pucati – rekao je Panov.

Živjeti u kući bez krova

Ističući kako je dio krova njegove kuće oštećen od granatiranju proruskih separatista u januaru 2017. godine, Panov je rekao da se tada krov potpuno urušio jer je druga bomba samo sedmicu kasnije ponovo pogodila njegovu kuću.

Sa šatorom koji mu je osigurala Gradska uprava uspio je nekako pokriti krov, a zimi se grije ložeći ugalj.

– Ako ne održavam vatru u peći, čak će se i voda u kući smrznuti – rekao je Panev.

Bivši učitelj ima narušeno zdravlje, a kaže da je sretan što u blizini kuće ima bunar iz kojeg se snabdijeva pitkom vodom.

Panov je prošle godine ostao bez supruge i od tada živi sam, a jedna soba njegovog doma ispunjena je knjigama koje čita u slobodno vrijeme kada podmiri svoje kućne poslove.

Ističući da njegovo dvoje djece živi u Donjecku koji kontroliraju separatisti, Panov je rekao da s njima može razgovarati telefonom samo tri puta godišnje zbog komunikacijskih problema u regiji.

Stvari su sada bolje

– Nema više eksplozija, nema rata. Sada je sve postalo tiho i bolje u odnosu na ono što je bilo prije. Rat je bio 2014., 2015. i 2016. Bombe su padale svuda oko nas. Tada je bilo strašno. Poslije toga nije bilo velikog rata tih razmjera – rekao je Panev.

Panov je porijeklom iz Sibira, a vlastitu kuću u Donbasu je kupio 2005. godine. Penzionisan je 2017. godine kao 75-godišnjak i to nakon što je 46 godina radio u javnom i deset godina u privatnom sektoru.

Upitan što misli o tenzijama u regiji, za koje se mnogi boje da bi mogle dovesti do ruske invazije i rata, Panov je rekao da on nije nikakav prorok i da stoga ne može govoriti o budućnosti, ali da lično ne želi nikakav rat.