14.9 C
Zenica
More

    Ukupno podjela

    Posljednje objavljeno

    Podvig prijedorskih ljekara: Mladiću odstranjen tumor veličine košarkaške lopte

    Podvig prijedorskih ljekara: Mladiću odstranjen tumor veličine košarkaške lopte

    Dvadesetpetogodišnji mladić iz okoline Prijedora javio se ljekaru zbog bolova u stomaku, a operacijom koju je obavio tim hirurga bolnice “Dr Mladen Stojanović” uspješno mu je odstranjen jedan od najnepristupačnijih, najtežih i najkomplikovanijih tumora u istoriji ustanove.

    Hirurg Stanko Baćo rekao je Srni da na prvom pregledu nije mogao da vjeruje ni samom sebi ni svojim rukama šta je napipao – tumor veličine košarkaške lopte kod tako mlade osobe, a da se, kada je dobio CT nalaz, nadao da radiolog griješi.

    “Kad sam to pipnuo, bio sam u šoku. Bilo mi je jasno da je to nešto jako loše. A onda je koleginica Gorana Anđić tako dobro opisala taj CT da smo poslije na operaciji vidjeli da je taj njen nalaz toliko vjerodostojan kao da je bila sa nama u sali. Nikada nisam ništa teže ni ružnije vidio niti operisao, a vjerovatno ni bilo ko u našoj ustanovi”, ispričao je Baćo Srni.

    On je dodao kako je na internetu i u stručnoj literaturi uspio da nađe dvadesetak sličnih na svjetskom nivou.

    Baćo je naveo da se složenost ovog slučaja ogleda u tome što je ishodište tumora dvanaestopalačno crijevo, a zahvaćen je dijelom i pankreas, da su tu krvni sudovi koji vaskularizuju sva tanka i polovinu debelih crijeva, aorta i donja šuplja vena, da je baza izrasline bila na završnom dijelu dvanaestopalačnog crijeva, široka, te da su tu kiseline želuca, žučne soli i kiseline i enzimi pankreasa čije otvaranje je povezano s devastirajućim posljedicama.

    “I ranije smo imali velike tumore koji najčešće budu loptasti i nisu vezani za ostale strukture, te ih je najčešće dosta jednostavnije odstraniti. A ovaj nije bio na jednoj peteljci, ali uspjeli smo ga izvaditi u komadu, da se nigdje ne otvori, da se ništa ne prospe i da ništa ne ozlijedimo”, kaže Baćo, nakon što je prošle sedmice izveo ovu složenu operaciju.

    Procjenjuje da je tumor mogao rasti najmanje sedam do deset godina. Težio je tri kilograma i bio dimenzija oko 23 x 18 x 15 centimetara, sa svih strana čvornovat, sa izbočinama i proširenjima, nekrotičnim dijelovima i velikim brojem patoloških krvnih sudova, a vršio je pritisak na sva okolna tkiva, organe i aortu.

    “Prvo morate tumor osloboditi sa svih strana, pa onda prilaziti dolje gdje imate tu široku bazu, sraslu površinom otprilike deset puta 15 centimetara, pa se podvući ispod tumora, gdje onda u odvajanje idete bukvalno milimetar po milimetar. U jednom momentu čučeći radim”, objašnjava Baćo.

    Prema njegovim riječima, operacija je trajala četiri sata, a u fazi odvajanja od krvnih sudova svaki je trenutak mogao biti koban i svaki potez je mogao biti posljednji.

    “Držite u rukama tu masu. Kad se mrdne, dah vam stane. Ako vam sklizne, povući će svojom težinom sve za šta je još čvrsto vezana. Pokidaće krvne sudove, a to može biti nepopravljivo. Tu problematiku razumiju svi vaskularni hirurzi. Probijamo se malo po malo i ako šta zakačimo i dođe do krvarenja, ne možete podvezati nešto što ovamo hrani sva crijeva. Ili ako se povrijedi vena kojoj ne možete prići ni prešiti je, a ovamo treba još sat-dva operisati, iskrvari u međuvremenu. Svašta je moglo biti”, naglasio je Baćo.

    Članovima porodice Baćo je unaprijed predočio rizike, objasnio visoku neizvjesnost zahvata i dao do znanja da se ne može garantovati uspjeh, kao i da se može desiti da pacijent ne preživi.

    “Nisu koristili mogućnost da idu dalje, u veće centre, nego su pokazali puno povjerenje. A to je onda još veći teret”, ispričao je Baćo.

    Asistirao mu je hirurg Miloš Mitrić, čije su zasluge ogromne, a u timu su bili specijalizant vaskularne hirurgije iz Bijeljine Neven Mijić, anesteziolog Nikola Aleksić, instrumentarka Anđela Vrtunić, medicinska sestra Ljiljana Novaković, pomoćna sestra Brankica Vuković i anestetičar Stefan Predojević.

    Baćo ističe da sada, kad bi mu neko rekao da takvu operaciju ponovi, ne zna da li bi se usudio.

    “Ponosan sam, ali, iskreno, par dana nakon operacije bio sam i uplašen. Danima nakon operacije ne spavate mirno, zbog neizvjesnosti. Uspjeli smo nešto što je djelovalo nemoguće. I dalje ne mogu da vjerujem da je to sve prošlo kako je prošlo. Sav postoperativni tok je prošao bez ikakvih komplikacija. Pacijent je juče, sedmog dana nakon operacije, otpušten kući, taman da stigne da sutra bude na porodičnoj slavi, Jovandanu. Bog ga je pogledao, a i mene”, zaključio je Baćo.

    Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.

    Dvadesetpetogodišnji mladić iz okoline Prijedora javio se ljekaru zbog bolova u stomaku, a operacijom koju je obavio tim hirurga bolnice “Dr Mladen Stojanović” uspješno mu je odstranjen jedan od najnepristupačnijih, najtežih i najkomplikovanijih tumora u istoriji ustanove.

    Hirurg Stanko Baćo rekao je Srni da na prvom pregledu nije mogao da vjeruje ni samom sebi ni svojim rukama šta je napipao – tumor veličine košarkaške lopte kod tako mlade osobe, a da se, kada je dobio CT nalaz, nadao da radiolog griješi.

    - Reklama -

    “Kad sam to pipnuo, bio sam u šoku. Bilo mi je jasno da je to nešto jako loše. A onda je koleginica Gorana Anđić tako dobro opisala taj CT da smo poslije na operaciji vidjeli da je taj njen nalaz toliko vjerodostojan kao da je bila sa nama u sali. Nikada nisam ništa teže ni ružnije vidio niti operisao, a vjerovatno ni bilo ko u našoj ustanovi”, ispričao je Baćo Srni.

    - Reklama -

    On je dodao kako je na internetu i u stručnoj literaturi uspio da nađe dvadesetak sličnih na svjetskom nivou.

    - Reklama -

    Baćo je naveo da se složenost ovog slučaja ogleda u tome što je ishodište tumora dvanaestopalačno crijevo, a zahvaćen je dijelom i pankreas, da su tu krvni sudovi koji vaskularizuju sva tanka i polovinu debelih crijeva, aorta i donja šuplja vena, da je baza izrasline bila na završnom dijelu dvanaestopalačnog crijeva, široka, te da su tu kiseline želuca, žučne soli i kiseline i enzimi pankreasa čije otvaranje je povezano s devastirajućim posljedicama.

    “I ranije smo imali velike tumore koji najčešće budu loptasti i nisu vezani za ostale strukture, te ih je najčešće dosta jednostavnije odstraniti. A ovaj nije bio na jednoj peteljci, ali uspjeli smo ga izvaditi u komadu, da se nigdje ne otvori, da se ništa ne prospe i da ništa ne ozlijedimo”, kaže Baćo, nakon što je prošle sedmice izveo ovu složenu operaciju.

    Procjenjuje da je tumor mogao rasti najmanje sedam do deset godina. Težio je tri kilograma i bio dimenzija oko 23 x 18 x 15 centimetara, sa svih strana čvornovat, sa izbočinama i proširenjima, nekrotičnim dijelovima i velikim brojem patoloških krvnih sudova, a vršio je pritisak na sva okolna tkiva, organe i aortu.

    “Prvo morate tumor osloboditi sa svih strana, pa onda prilaziti dolje gdje imate tu široku bazu, sraslu površinom otprilike deset puta 15 centimetara, pa se podvući ispod tumora, gdje onda u odvajanje idete bukvalno milimetar po milimetar. U jednom momentu čučeći radim”, objašnjava Baćo.

    Prema njegovim riječima, operacija je trajala četiri sata, a u fazi odvajanja od krvnih sudova svaki je trenutak mogao biti koban i svaki potez je mogao biti posljednji.

    “Držite u rukama tu masu. Kad se mrdne, dah vam stane. Ako vam sklizne, povući će svojom težinom sve za šta je još čvrsto vezana. Pokidaće krvne sudove, a to može biti nepopravljivo. Tu problematiku razumiju svi vaskularni hirurzi. Probijamo se malo po malo i ako šta zakačimo i dođe do krvarenja, ne možete podvezati nešto što ovamo hrani sva crijeva. Ili ako se povrijedi vena kojoj ne možete prići ni prešiti je, a ovamo treba još sat-dva operisati, iskrvari u međuvremenu. Svašta je moglo biti”, naglasio je Baćo.

    Članovima porodice Baćo je unaprijed predočio rizike, objasnio visoku neizvjesnost zahvata i dao do znanja da se ne može garantovati uspjeh, kao i da se može desiti da pacijent ne preživi.

    “Nisu koristili mogućnost da idu dalje, u veće centre, nego su pokazali puno povjerenje. A to je onda još veći teret”, ispričao je Baćo.

    Asistirao mu je hirurg Miloš Mitrić, čije su zasluge ogromne, a u timu su bili specijalizant vaskularne hirurgije iz Bijeljine Neven Mijić, anesteziolog Nikola Aleksić, instrumentarka Anđela Vrtunić, medicinska sestra Ljiljana Novaković, pomoćna sestra Brankica Vuković i anestetičar Stefan Predojević.

    Baćo ističe da sada, kad bi mu neko rekao da takvu operaciju ponovi, ne zna da li bi se usudio.

    “Ponosan sam, ali, iskreno, par dana nakon operacije bio sam i uplašen. Danima nakon operacije ne spavate mirno, zbog neizvjesnosti. Uspjeli smo nešto što je djelovalo nemoguće. I dalje ne mogu da vjerujem da je to sve prošlo kako je prošlo. Sav postoperativni tok je prošao bez ikakvih komplikacija. Pacijent je juče, sedmog dana nakon operacije, otpušten kući, taman da stigne da sutra bude na porodičnoj slavi, Jovandanu. Bog ga je pogledao, a i mene”, zaključio je Baćo.

    Zenica
    broken clouds
    14.9 ° C
    14.9 °
    14.9 °
    48 %
    1.5kmh
    79 %
    sub
    14 °
    ned
    15 °
    pon
    13 °
    uto
    13 °
    sri
    11 °