Jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih književnika, pripovjedač, romanopisac, esejist, pjesnik i dramski pisac Irfan Horozović preminuo je u Sarajevu nakon duge i teške bolesti.
Horozović je svojim stvaralaštvom obilježio savremenu književnost, ostavivši iza sebe više od četrdeset naslova za djecu i odrasle, brojna dramska djela, prevode i nagrađene književne projekte. Njegov književni opus smatra se jednim od najvažnijih u bosanskohercegovačkoj književnosti, ali i šire.
Horozović je rođen u Banja Luci 27. aprila 1947. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studij komparativne književnosti i jugoslavenskih jezika završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tokom bogate karijere djelovao je kao urednik Studentskog lista, časopisa Pitanja i Putevi, izdavačke djelatnosti Novog glasa u Banjoj Luci te dugogodišnji urednik u Igranom programu RTV Federacije BiH. Bio je glavni urednik časopisa Život i urednik projekta “Bošnjačka književnost u 100 knjiga” pri BZK Preporod.
Kao autor se pojavio krajem šezdesetih godina, u vrijeme zrelog modernizma, objavivši knjige poezije i drame. U književnost je snažno ušao zbirkom pripovijedaka “Talhe ili Šedrvanski vrt”, koja je otvorila put postmodernom izrazu u bosanskohercegovačkoj književnosti. Njegova poezija kretala se od nadrealnih slika do narativnih lirskih formi, dok je zavičajna tematika često prožimala motive egzila, identiteta i sjećanja.
U dramama je razvijao poetiku igre – s riječima, prostorom, vremenom i protagonistima, kombinirajući magijske i realistične elemente. Horozovićeva djela za djecu pisana su kao bogate fantazmagorije ispunjene humorom i razigranošću.
Najznačajniji dio njegova opusa čini proza. Od “Talha ili Šedrvanskog vrta” iz 1972. godine književna kritika ga svrstava među najinovativnije autore savremene bosanskohercegovačke književnosti, zajedno s Dževadom Karahasanom, Nedžadom Ibrišimovićem i Vitomirom Lukićem. U njegovim djelima prepoznatljivi su elementi intertekstualnosti, metatekstualnosti, fragmentarnosti i postmodernih postupaka.
Roman “Imotski kadija” inspiriran je baladom “Hasanaginica”, dok romani “Kalfa” i “Rea” spajaju magijsko i fakcijsko, a djela poput “Sličan čovjek”, “Berlinski nepoznati prolaznik” i zbirka “Prognani grad” tematiziraju izgubljeni zavičaj i identitet.
Za svoj rad dobio je brojna priznanja, među kojima “Sedam sekretara SKOJ-a”, Nagradu grada Banje Luke, više književnih nagrada u Bosni i Hercegovini te nagradu “25. novembar” za životno djelo. Njegova djela prevedena su na više jezika, a zastupljena su u brojnim antologijama pripovijetke, poezije i drame.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
