Zastava naše zemlje podignuta je na jarbolu na East Riveru ispred zgrade u UN-a u New Yorku zajedno sa zastavama Slovenije i Hrvatske. Tada je naša država međunarodno priznata kao nezavisna.

Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija obratio se tadašnji ministar vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine (RBiH) Haris Silajdžić, a prijemu je prisustvovao i tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović.

Silajdžić je u svom govoru, između ostaloga, upozorio da se u Bosni i Hercegovini počinje događati genocid. Pozvao je Vijeće sigurnosti UN-a da aktivira Poglavlje 7. Povelje Ujedinjenih naroda, koje dozvoljava međunarodnu vojnu intervenciju radi očuvanja regionalnog mira i stabilnosti. Silajdžićev govor je tada dobio gromoglasan aplauz na zasjedanju Generalne skupštine UN, ali nije spriječio rat.

Prvi bh. ambasador pri UN-u postao je Muhamed Šaćirbegović.

Ovaj datum jedan je od najznačajnijih u savremenoj historiji BiH. Prijemom BiH u UN prije 33 godine stekli su se temeljni preduslovi pravne i svake druge prirode da se u odnosima Bosne i Hercegovine sa svijetom realizuju svi oni sadržaji i oblici na temelju kojih je jedna država prisutna, prema svojim mogućnostima i potrebama, na međunarodnoj političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i svakoj drugoj sceni.

Važna trasa bila je reforma odbrane, koju mnogi vide kao najveći uspjeh domaćeg i međunarodnog establišmenta nakon rata. BiH je od aktivnog korisnika međunarodne vojne pomoći, postala zemlje koja ima veliki doprinos u mirovnim međunarodnim misijama. Tu je i pitanje nove regionalne otvorenosti – pogotovo u pogledu zajedničkih infrastrukturnih projekata i razvoja ekonomije.

Brojni su problemi koji i dalje ostaju na čekanju – uz kandidatski status u EU, članstvo u NATO-u, a čeka se i donošenje brojnih strategija, koje će doprinijeti standardu u privredi, poljoprivredi, infrastrukturi, ali i boljem životu bh. građana.

Prvo prije svega treba riješiti političku krizu u koju je BiH ponovo zapala.

Zastava naše zemlje podignuta je na jarbolu na East Riveru ispred zgrade u UN-a u New Yorku zajedno sa zastavama Slovenije i Hrvatske. Tada je naša država međunarodno priznata kao nezavisna.

Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija obratio se tadašnji ministar vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine (RBiH) Haris Silajdžić, a prijemu je prisustvovao i tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović.

Silajdžić je u svom govoru, između ostaloga, upozorio da se u Bosni i Hercegovini počinje događati genocid. Pozvao je Vijeće sigurnosti UN-a da aktivira Poglavlje 7. Povelje Ujedinjenih naroda, koje dozvoljava međunarodnu vojnu intervenciju radi očuvanja regionalnog mira i stabilnosti. Silajdžićev govor je tada dobio gromoglasan aplauz na zasjedanju Generalne skupštine UN, ali nije spriječio rat.

Prvi bh. ambasador pri UN-u postao je Muhamed Šaćirbegović.

Ovaj datum jedan je od najznačajnijih u savremenoj historiji BiH. Prijemom BiH u UN prije 33 godine stekli su se temeljni preduslovi pravne i svake druge prirode da se u odnosima Bosne i Hercegovine sa svijetom realizuju svi oni sadržaji i oblici na temelju kojih je jedna država prisutna, prema svojim mogućnostima i potrebama, na međunarodnoj političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i svakoj drugoj sceni.

Važna trasa bila je reforma odbrane, koju mnogi vide kao najveći uspjeh domaćeg i međunarodnog establišmenta nakon rata. BiH je od aktivnog korisnika međunarodne vojne pomoći, postala zemlje koja ima veliki doprinos u mirovnim međunarodnim misijama. Tu je i pitanje nove regionalne otvorenosti – pogotovo u pogledu zajedničkih infrastrukturnih projekata i razvoja ekonomije.

Brojni su problemi koji i dalje ostaju na čekanju – uz kandidatski status u EU, članstvo u NATO-u, a čeka se i donošenje brojnih strategija, koje će doprinijeti standardu u privredi, poljoprivredi, infrastrukturi, ali i boljem životu bh. građana.

Prvo prije svega treba riješiti političku krizu u koju je BiH ponovo zapala.