Prije tačno godinu dana, 1. oktobra 2019. godine, ispisana je historija bosanskohercegovačkog sporta od osamostaljenja.

Amel Tuka je tog utorka u Dohi u 21:15 sati u utrci na 800 metara donio prvu medalju za Bosnu i Hercegovinu sa Svjetskog atletskog prvenstva, a čitavoj naciji donio neopisivu radost.

Kakanjac je na taj način zacementirao svoje mjesto kao najboljeg atletičara Bosne i Hercegovine u historiji nakon što je prethodno 2015. godine donio bronzu sa Svjetskog prvenstva u Pekingu.

Tuka nije mogao pobijediti Donavana Braziera koji je s vremenom 1:42.34 postavio rekord svjetskih prvenstava i američki rekord, ali je osvojio srebro zlatnog sjaja nakon što je prošao ciljnu ravninu 1 minutu, 43 sekunde i 47 stotinki nakon početka utrke.

Tuka je nakon ovog velikog uspjeha dočekan u Bosni i Hercegovini kako i dolikuje, a posebno su emotivni bili dočeci u njegovom rodnom Kaknju i Zenici u kojoj je počeo blistavu atletsku karijeru.

Prije tačno godinu dana, 1. oktobra 2019. godine, ispisana je historija bosanskohercegovačkog sporta od osamostaljenja.

Amel Tuka je tog utorka u Dohi u 21:15 sati u utrci na 800 metara donio prvu medalju za Bosnu i Hercegovinu sa Svjetskog atletskog prvenstva, a čitavoj naciji donio neopisivu radost.

Kakanjac je na taj način zacementirao svoje mjesto kao najboljeg atletičara Bosne i Hercegovine u historiji nakon što je prethodno 2015. godine donio bronzu sa Svjetskog prvenstva u Pekingu.

Tuka nije mogao pobijediti Donavana Braziera koji je s vremenom 1:42.34 postavio rekord svjetskih prvenstava i američki rekord, ali je osvojio srebro zlatnog sjaja nakon što je prošao ciljnu ravninu 1 minutu, 43 sekunde i 47 stotinki nakon početka utrke.

Tuka je nakon ovog velikog uspjeha dočekan u Bosni i Hercegovini kako i dolikuje, a posebno su emotivni bili dočeci u njegovom rodnom Kaknju i Zenici u kojoj je počeo blistavu atletsku karijeru.