Nedavna studija objavljena u časopisu “Science Translational Medicine” otkrila je da bi rekreacija rijetke genetske mutacije mogla omogućiti gotovo univerzalni imunitet na virus, izvijestio je “Science Alert”.

Rijetka genetska mutacija, nedostatak gena 15 stimuliranog interferonom (ISG15) koji, čini se, čini ljude gotovo neranjivima na viruse, rekreirana je kod laboratorijskih životinja, što budi nadu da bi se jednog dana mogla iskoristiti kao terapija, prenosi BHRT.

Osobe s nedostatkom ISG15 doživljavaju blagu, kontinuiranu upalu, ali njihovi proteini koji se bore protiv virusa ostaju stalno aktivni. Uprkos izloženosti uobičajenim infekcijama poput gripe, ospica i vodenih kozica, prijavljuju samo manje simptome.

“U podsvijesti sam stalno razmišljao da ako bismo mogli proizvesti ovu vrstu svjetlosne imunološke aktivacije kod drugih ljudi, mogli bismo ih zaštititi od gotovo svakog virusa”, rekao je imunolog sa Univerziteta Columbia Dušan Bogunović, koji je prvi otkrio ovaj fenomen prije 13 godina.

Bogunović i kolege koristili su tehnologiju sličnu mRNA vakcinama kako bi osigurali privremeni nedostatak ISG15 kod laboratorijskih životinja.

Tijela miševa i hrčaka kojima je dat tretman stvorila su 10 ključnih proteina s antivirusnim efektima koji su blokirali infekcije u više faza.

Dodatno izloženi SARS-CoV-2, proteini vakcinisanih životinja ograničili su infekciju, ali nisu ometali ostatak imunološkog sistema životinja.

“Mi generiramo samo malu količinu ovih 10 proteina, tokom vrlo kratkog vremena, a to dovodi do mnogo manje upale nego što vidimo kod osoba s nedostatkom ISG15”, objasnio je Bogunović, naglašavajući da je upala “dovoljna” da spriječi virusne bolesti.

Iako je zaštitni učinak trajao do četiri dana, potencijalno može pružiti kratkoročnu zaštitu zdravstvenim radnicima prije nego što specifične vakcine budu dostupne.

Tehnologija bi mogla ojačati odgovore na buduće pandemije poput COVID-19 ili španske gripe, ali je još uvijek u ranoj fazi testiranja s velikim preprekama u sigurnoj isporuci mRNA tamo gdje je potrebna kod ljudi.

Nedavna studija objavljena u časopisu “Science Translational Medicine” otkrila je da bi rekreacija rijetke genetske mutacije mogla omogućiti gotovo univerzalni imunitet na virus, izvijestio je “Science Alert”.

Rijetka genetska mutacija, nedostatak gena 15 stimuliranog interferonom (ISG15) koji, čini se, čini ljude gotovo neranjivima na viruse, rekreirana je kod laboratorijskih životinja, što budi nadu da bi se jednog dana mogla iskoristiti kao terapija, prenosi BHRT.

Osobe s nedostatkom ISG15 doživljavaju blagu, kontinuiranu upalu, ali njihovi proteini koji se bore protiv virusa ostaju stalno aktivni. Uprkos izloženosti uobičajenim infekcijama poput gripe, ospica i vodenih kozica, prijavljuju samo manje simptome.

“U podsvijesti sam stalno razmišljao da ako bismo mogli proizvesti ovu vrstu svjetlosne imunološke aktivacije kod drugih ljudi, mogli bismo ih zaštititi od gotovo svakog virusa”, rekao je imunolog sa Univerziteta Columbia Dušan Bogunović, koji je prvi otkrio ovaj fenomen prije 13 godina.

Bogunović i kolege koristili su tehnologiju sličnu mRNA vakcinama kako bi osigurali privremeni nedostatak ISG15 kod laboratorijskih životinja.

Tijela miševa i hrčaka kojima je dat tretman stvorila su 10 ključnih proteina s antivirusnim efektima koji su blokirali infekcije u više faza.

Dodatno izloženi SARS-CoV-2, proteini vakcinisanih životinja ograničili su infekciju, ali nisu ometali ostatak imunološkog sistema životinja.

“Mi generiramo samo malu količinu ovih 10 proteina, tokom vrlo kratkog vremena, a to dovodi do mnogo manje upale nego što vidimo kod osoba s nedostatkom ISG15”, objasnio je Bogunović, naglašavajući da je upala “dovoljna” da spriječi virusne bolesti.

Iako je zaštitni učinak trajao do četiri dana, potencijalno može pružiti kratkoročnu zaštitu zdravstvenim radnicima prije nego što specifične vakcine budu dostupne.

Tehnologija bi mogla ojačati odgovore na buduće pandemije poput COVID-19 ili španske gripe, ali je još uvijek u ranoj fazi testiranja s velikim preprekama u sigurnoj isporuci mRNA tamo gdje je potrebna kod ljudi.