Ruski predsjednik Vladimir Putin u utorak je objavio da je u njegovoj zemlji registrirano prvo cjepivo protiv covida-19 na svijetu. Udarnu vijest objavili su svi svjetski mediji, a ubrzo su se pojavile i reakcije i kritike.

Putin je priznao da cjepivo još nije prošlo sva klinička testiranja, no ipak je ustvrdio da je sigurno i “dovoljno učinkovito”. Kako bi u to uvjerio svoje sunarodnjake, ali i svijet, objavio je da je, među prvima, cijepljena njegova kći.

• Jedna od mojih kćeri već je primila cjepivo. Nakon cijepljenja imala je blago povišenu temperaturu, no već drugi dan imala je temperaturu od 37° – kazao je Putin.

Prema objavama iz ruske vlade, cjepivo će od septembra biti dostupno zdravstvenim radnicima, dok će građanima biti na raspolaganju od januara.

Nova utrka nalik na hladnoratovsku

Cjepivo je nazvano “Sputnik V” kako bi podsjetilo na činjenicu da je Rusija za vrijeme hladnog rata 1957. godine prva u svemir lansirala satelit Sputnjik. Ovaj naziv istovremeno jasno pokazuje da je rano lansiranje cjepiva za Rusiju i Putina stvar prestiža i geopolitičkog nadmetanja.

Moskva je još krajem jula objavila da će sredinom augusta svoje cjepivo pustiti u opću upotrebu, a sada se to i ostvarilo. Zanimljivo je pritom da je, unatoč zabrinutosti za njegovu sigurnost i efikasnost, koju je, među ostalima izrazila i svjetska zdravstvena organizacija (WHO), interes za cjepivom iskazalo 20-ak zemalja, ali i neke američke kompanije.

Na razvoju cjepiva protiv covida-19 u svijetu trenutno radi više od stotinu timova i kompanija. Razvoj se uglavnom temelji na tri platforme.

Cjepiva na bazi mRNA

Jedna od novijih metoda koja se koristi u posljednjih par desetljeća, a također je aktualna u borbi protiv covida-19, razvoj je cjepiva na temelju mRNA.

mRNA ili messenger RNA je dio genoma koji u organizmu prenosi poruke. Ona uobičajeno služi kao glasnik koji prenosi informaciju kodiranu u određenom dijelu DNA ili RNA do mjesta u stanici na kojem će se prema njezinim uputama stvarati određeni dijelovi važni za organizam, primjerice proteini. U razvoju cjepiva obično se odabire mRNA koji virusu služi za stvaranje karakterističnog proteina po kojem organizam može prepoznati i blokirati virus. Jedan od takvih je protein Spike (od eng. Spike – vršak ili šiljak) kojim se virus SARS-CoV-2 veže za receptore na ljudskim stanicama, povezuje se s njihovim membranama i ulazi u njih.

Rekombinantna cjepiva

Protein virusa može se također proizvesti u nekom mikroorganizmu koji nije opasan, primjerice u stanicama kvasca. Tako stvoren protein u velikim se količinama pročišćava i potom se uz neki pojačivač koji pojačava imunološki odgovor, poput aluminijevih spojeva, stvara cjepivo. Tako stvoreno cjepivo naziva se rekombinantnim cjepivom, a primjer su cjepiva protiv HPV-a i virusa hepatitisa B.

Cjepivo na temelju bezopasnog virusa – metoda koju koriste Rusi

Treća metoda funkcionira tako da se dio koda za stvaranje proteina Spike ubaci u živi, ali bezopasan virus, primjerice adenovirus koji uobičajeno uzrokuje prehlade. Na taj način dobiva se živi virus koji izaziva jači odgovor, a ipak je bezopasan. Istovremeno on izaziva stvaranje antitijela za opasan virus jer sadrži dio koda za stvaranje važnog dijela virusa koji želimo zaustaviti. Na tome rade brojni timovi, među kojima i neki kineski. Takav živi, ali bezopasan virus može izazvati snažan imunološki odgovor.

Primjer ovog pristupa je ebola. U tom slučaju korišten je živi, ali bezopasan virus vezikularnog stomatitisa (VSV) koji je u sebi imao ugrađen dio koda za ebolu dovoljan za izazivanje imunološkog odgovora.

Rusko cjepivo temelji se na ovoj trećoj platformi – na adenovirusu u koji je ubačen genetski kod za stvaranje proteina Spike.

Tri faze kliničkih ispitivanja

Najveći problem u ovoj priči s ruskim cjepivom je što ono nije prošlo sve faze kliničkih istraživanja. Cjepivo je razvio moskovski institut Gamaleja, a dobilo je odobrenje nakon manje od dva mjeseca testiranja na ljudima. Kritičari ističu da su ruski stručnjaci u najboljem slučaju drugu i treću fazu zgurali u jednu, a u najgorem da će treća faza biti provedena na ruskom narodu.

Jedan od važnih razloga zbog kojih se cjepiva ne mogu brže razviti je činjenica da se ne mogu testirati na bolesnim ljudima, kao što se mogu lijekovi, već samo na zdravima, što znači da moraju biti apsolutno sigurna. Cjepiva stoga moraju proći tri ključne faze kliničkih istraživanja kako bi se dokazalo da su istovremeno potpuno sigurna i dovoljno učinkovita. Trenutno desetak proizvođača širom svijeta provodi ispitivanja u trećoj fazi koja uključuje desetke hiljada dobrovoljaca.

Nekoliko njih koji su najviše odmakli poput Moderne, Pfizera i AstraZenece nadaju se da će do kraja godine znati jesu li njihova cjepiva sigurna i učinkovita. Svoje rezultate ispitivanja predstavit će na provjeru nadležnim tijelima u SAD-u, Europi i u drugim zemljama.

U prvoj fazi istraživanja uglavnom se ispituje sigurnost cjepiva, ali se bilježi i reakcija imunološkog sustava. Ono se provodi na relativno malom uzorku ljudi. Jednoj skupini ljudi daje se stvarno cjepivo, a kontrolnoj skupini placebo ili mješavina adjuvanata (pojačivača) kako bi se vidjelo hoće li cjepivo potaknuti stvaranje antigena. U toj fazi obično se zdravim sudionicima radi opreza postupno povećava doza cjepiva. U njoj je vrlo važno pratiti postoji li imunogenost koja je poželjna te postoje li neželjeni efekti, odnosno toksičnost cjepiva.

U drugoj fazi istražuje se učinkovitost cjepiva na većem i raznovrsnijem uzorku ljudi raznih dobnih skupina, spolova i sl.

U trećoj fazi imunogenost i neželjeni efekti istražuju se na mnogo većoj populaciji. Stručnjaci koji razvijaju cjepivo u toj fazi moraju pokazati da je ono djelotvorno i sigurno protiv prirodne bolesti.

Svaka od ovih faza istraživanja može potrajati od tri do šest, pa i više mjeseci. Ako cjepivo uspješno prođe tri faze kliničkih istraživanja, regulatorne agencije mogu ga odobriti za upotrebu.

Nakon što se cjepivo pusti u upotrebu, obično se provodi i četvrta faza kliničkih istraživanja tako što se konstantno prikupljaju informacije o upotrebi cjepiva, nuspojavama i trajanju zaštite.

No, prema svemu što znamo, rusko ministarstvo zdravlja odobrenje je izdalo prije treće faze kliničkih ispitivanja koja uključuju hiljade ispitanika.

Što je problematično u ruskom pothvatu?

Brojni naučnici danas su kritizirali objavu Rusije uz upozorenje da će se u toj zemlji u suštini treća faza kliničkog ispitivanja provesti na stanovništvu.

To je etički problematično jer je uobičajeno da se za treću fazu odaberu sudionici za koje se ne očekuje da bi mogli imati ozbiljnijih posljedica od cijepljenja kao i od same bolesti ako se pokaže da cjepivo ne pruža dovoljnu zaštitu.

Poznato je da čak ni cjepiva protiv gripe ne pružaju stopostotnu zaštitu. Ona se kreće između 20% i 80%, ovisno o tome koliko dobro bude pogođen soj virusa u nekoj sezoni. No u ovom slučaju ta sigurnost mogla bi biti još manja. Također se zna da cjepiva generalno kod nekih bolesnih i imunokompromitiranih ljudi ne moraju izazvati potreban imunitet.

Potencijalne pozitivne strana priče o ruskom cjepivu

Jedna od dobrih stvari u novom ruskom proboju je to što sada u ozbiljnoj igri imamo još jednu strategiju, a ona bi mogla biti uspješna.

Također je moguće da će se u konačnici pokazati da će više cjepiva biti učinkovito – i ovo rusko, odnosno generalno adenovirusna cjepiva i cjepiva na bazi mRNA i rekombinantna.

Ruski predsjednik Vladimir Putin u utorak je objavio da je u njegovoj zemlji registrirano prvo cjepivo protiv covida-19 na svijetu. Udarnu vijest objavili su svi svjetski mediji, a ubrzo su se pojavile i reakcije i kritike.

Putin je priznao da cjepivo još nije prošlo sva klinička testiranja, no ipak je ustvrdio da je sigurno i “dovoljno učinkovito”. Kako bi u to uvjerio svoje sunarodnjake, ali i svijet, objavio je da je, među prvima, cijepljena njegova kći.

• Jedna od mojih kćeri već je primila cjepivo. Nakon cijepljenja imala je blago povišenu temperaturu, no već drugi dan imala je temperaturu od 37° – kazao je Putin.

Prema objavama iz ruske vlade, cjepivo će od septembra biti dostupno zdravstvenim radnicima, dok će građanima biti na raspolaganju od januara.

Nova utrka nalik na hladnoratovsku

Cjepivo je nazvano “Sputnik V” kako bi podsjetilo na činjenicu da je Rusija za vrijeme hladnog rata 1957. godine prva u svemir lansirala satelit Sputnjik. Ovaj naziv istovremeno jasno pokazuje da je rano lansiranje cjepiva za Rusiju i Putina stvar prestiža i geopolitičkog nadmetanja.

Moskva je još krajem jula objavila da će sredinom augusta svoje cjepivo pustiti u opću upotrebu, a sada se to i ostvarilo. Zanimljivo je pritom da je, unatoč zabrinutosti za njegovu sigurnost i efikasnost, koju je, među ostalima izrazila i svjetska zdravstvena organizacija (WHO), interes za cjepivom iskazalo 20-ak zemalja, ali i neke američke kompanije.

Na razvoju cjepiva protiv covida-19 u svijetu trenutno radi više od stotinu timova i kompanija. Razvoj se uglavnom temelji na tri platforme.

Cjepiva na bazi mRNA

Jedna od novijih metoda koja se koristi u posljednjih par desetljeća, a također je aktualna u borbi protiv covida-19, razvoj je cjepiva na temelju mRNA.

mRNA ili messenger RNA je dio genoma koji u organizmu prenosi poruke. Ona uobičajeno služi kao glasnik koji prenosi informaciju kodiranu u određenom dijelu DNA ili RNA do mjesta u stanici na kojem će se prema njezinim uputama stvarati određeni dijelovi važni za organizam, primjerice proteini. U razvoju cjepiva obično se odabire mRNA koji virusu služi za stvaranje karakterističnog proteina po kojem organizam može prepoznati i blokirati virus. Jedan od takvih je protein Spike (od eng. Spike – vršak ili šiljak) kojim se virus SARS-CoV-2 veže za receptore na ljudskim stanicama, povezuje se s njihovim membranama i ulazi u njih.

Rekombinantna cjepiva

Protein virusa može se također proizvesti u nekom mikroorganizmu koji nije opasan, primjerice u stanicama kvasca. Tako stvoren protein u velikim se količinama pročišćava i potom se uz neki pojačivač koji pojačava imunološki odgovor, poput aluminijevih spojeva, stvara cjepivo. Tako stvoreno cjepivo naziva se rekombinantnim cjepivom, a primjer su cjepiva protiv HPV-a i virusa hepatitisa B.

Cjepivo na temelju bezopasnog virusa – metoda koju koriste Rusi

Treća metoda funkcionira tako da se dio koda za stvaranje proteina Spike ubaci u živi, ali bezopasan virus, primjerice adenovirus koji uobičajeno uzrokuje prehlade. Na taj način dobiva se živi virus koji izaziva jači odgovor, a ipak je bezopasan. Istovremeno on izaziva stvaranje antitijela za opasan virus jer sadrži dio koda za stvaranje važnog dijela virusa koji želimo zaustaviti. Na tome rade brojni timovi, među kojima i neki kineski. Takav živi, ali bezopasan virus može izazvati snažan imunološki odgovor.

Primjer ovog pristupa je ebola. U tom slučaju korišten je živi, ali bezopasan virus vezikularnog stomatitisa (VSV) koji je u sebi imao ugrađen dio koda za ebolu dovoljan za izazivanje imunološkog odgovora.

Rusko cjepivo temelji se na ovoj trećoj platformi – na adenovirusu u koji je ubačen genetski kod za stvaranje proteina Spike.

Tri faze kliničkih ispitivanja

Najveći problem u ovoj priči s ruskim cjepivom je što ono nije prošlo sve faze kliničkih istraživanja. Cjepivo je razvio moskovski institut Gamaleja, a dobilo je odobrenje nakon manje od dva mjeseca testiranja na ljudima. Kritičari ističu da su ruski stručnjaci u najboljem slučaju drugu i treću fazu zgurali u jednu, a u najgorem da će treća faza biti provedena na ruskom narodu.

Jedan od važnih razloga zbog kojih se cjepiva ne mogu brže razviti je činjenica da se ne mogu testirati na bolesnim ljudima, kao što se mogu lijekovi, već samo na zdravima, što znači da moraju biti apsolutno sigurna. Cjepiva stoga moraju proći tri ključne faze kliničkih istraživanja kako bi se dokazalo da su istovremeno potpuno sigurna i dovoljno učinkovita. Trenutno desetak proizvođača širom svijeta provodi ispitivanja u trećoj fazi koja uključuje desetke hiljada dobrovoljaca.

Nekoliko njih koji su najviše odmakli poput Moderne, Pfizera i AstraZenece nadaju se da će do kraja godine znati jesu li njihova cjepiva sigurna i učinkovita. Svoje rezultate ispitivanja predstavit će na provjeru nadležnim tijelima u SAD-u, Europi i u drugim zemljama.

U prvoj fazi istraživanja uglavnom se ispituje sigurnost cjepiva, ali se bilježi i reakcija imunološkog sustava. Ono se provodi na relativno malom uzorku ljudi. Jednoj skupini ljudi daje se stvarno cjepivo, a kontrolnoj skupini placebo ili mješavina adjuvanata (pojačivača) kako bi se vidjelo hoće li cjepivo potaknuti stvaranje antigena. U toj fazi obično se zdravim sudionicima radi opreza postupno povećava doza cjepiva. U njoj je vrlo važno pratiti postoji li imunogenost koja je poželjna te postoje li neželjeni efekti, odnosno toksičnost cjepiva.

U drugoj fazi istražuje se učinkovitost cjepiva na većem i raznovrsnijem uzorku ljudi raznih dobnih skupina, spolova i sl.

U trećoj fazi imunogenost i neželjeni efekti istražuju se na mnogo većoj populaciji. Stručnjaci koji razvijaju cjepivo u toj fazi moraju pokazati da je ono djelotvorno i sigurno protiv prirodne bolesti.

Svaka od ovih faza istraživanja može potrajati od tri do šest, pa i više mjeseci. Ako cjepivo uspješno prođe tri faze kliničkih istraživanja, regulatorne agencije mogu ga odobriti za upotrebu.

Nakon što se cjepivo pusti u upotrebu, obično se provodi i četvrta faza kliničkih istraživanja tako što se konstantno prikupljaju informacije o upotrebi cjepiva, nuspojavama i trajanju zaštite.

No, prema svemu što znamo, rusko ministarstvo zdravlja odobrenje je izdalo prije treće faze kliničkih ispitivanja koja uključuju hiljade ispitanika.

Što je problematično u ruskom pothvatu?

Brojni naučnici danas su kritizirali objavu Rusije uz upozorenje da će se u toj zemlji u suštini treća faza kliničkog ispitivanja provesti na stanovništvu.

To je etički problematično jer je uobičajeno da se za treću fazu odaberu sudionici za koje se ne očekuje da bi mogli imati ozbiljnijih posljedica od cijepljenja kao i od same bolesti ako se pokaže da cjepivo ne pruža dovoljnu zaštitu.

Poznato je da čak ni cjepiva protiv gripe ne pružaju stopostotnu zaštitu. Ona se kreće između 20% i 80%, ovisno o tome koliko dobro bude pogođen soj virusa u nekoj sezoni. No u ovom slučaju ta sigurnost mogla bi biti još manja. Također se zna da cjepiva generalno kod nekih bolesnih i imunokompromitiranih ljudi ne moraju izazvati potreban imunitet.

Potencijalne pozitivne strana priče o ruskom cjepivu

Jedna od dobrih stvari u novom ruskom proboju je to što sada u ozbiljnoj igri imamo još jednu strategiju, a ona bi mogla biti uspješna.

Također je moguće da će se u konačnici pokazati da će više cjepiva biti učinkovito – i ovo rusko, odnosno generalno adenovirusna cjepiva i cjepiva na bazi mRNA i rekombinantna.