Američki Senat je prvi put nakon vojne operacije u Venecueli jasno povukao liniju prema Bijeloj kući. Sa 52 glasa za i 47 protiv, usvojena je rezolucija kojom se predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump ograničava mogućnost samostalnog nastavka vojnih akcija u toj zemlji, bez prethodnog odobrenja Kongresa.
Rezolucija, poznata kao War Powers Resolution, uslijedila je nakon događaja koji su početkom januara uzdrmali međunarodnu javnost – američke vojne operacije u Caracasu i hapšenja venecuelanskog predsjednika Nicolás Maduro, kojeg Washington tereti za narkoterorizam i veze s međunarodnim kartelima.
Iako je Trumpova administracija operaciju pokušala prikazati kao provođenje zakona, a ne čin rata, u Senatu je prevladalo drugačije tumačenje. Suština rezolucije je jasna: ukoliko Bijela kuća želi nastaviti s vojnim djelovanjem u Venecueli, predsjednik mora tražiti izričito odobrenje Kongresa.
Neobičan savez u Senatu
Posebnu težinu ovom glasanju daje politička matematika. Republikanci imaju većinu u Senatu, ali rezolucija je ipak prošla zahvaljujući podršci nekoliko senatora iz Trumpove vlastite stranke. Dokument su zajednički predložili demokratski senator Tim Kaine i republikanski senator Rand Paul, što je rijedak primjer međustranačkog savezništva u aktuelnom američkom političkom ambijentu.
Paul je tokom rasprave bio izuzetno direktan, upozorivši da „bombardovanje glavnog grada druge države i svrgavanje njenog vođe predstavlja čin rata“, te da Ustav SAD-a ne daje predsjedniku neograničena ovlaštenja u takvim situacijama. Upravo se na Ustav i pozvao veći dio senatora koji su glasali za rezoluciju, podsjećajući da isključivo Kongres ima ovlaštenje da odobri ratne operacije.
Trump: hapšenje, ne rat
S druge strane, Trump i njegovi saveznici ostaju pri stavu da Kongres nije morao biti konsultovan. Njihovo obrazloženje svodi se na tvrdnju da je riječ o ciljanoj akciji protiv kriminalne strukture, a ne o klasičnom vojnom sukobu. Takva interpretacija izazvala je dodatne podjele, jer je operacija uključivala vojnu silu na teritoriji suverene države.
Ovo nije prvi put da Senat pokušava ograničiti predsjednikove ovlasti u vezi s Venecuelom. Slična rezolucija nije prošla u novembru prošle godine, kada su je podržali demokrati i tek nekolicina republikanaca. Ovoga puta, međutim, poruka Kongresa je bila znatno snažnija.
Neizvjestan nastavak u Predstavničkom domu
Rezolucija sada ide pred Predstavnički dom Kongresa, gdje Republikanska stranka ima tek tanku većinu. Čak i ako tamo bude usvojena, Trump ima mogućnost da uloži veto, što bi cijeli proces vratilo na početak i otvorilo pitanje ima li Kongres snage da taj veto nadglasa.
Ipak, politička poruka je već poslata. Bez obzira na sudbinu rezolucije u narednoj fazi, jasno je da hapšenje Madura nije samo međunarodnopolitičko pitanje, već i ozbiljan unutrašnji test odnosa između Kongresa i predsjednika SAD-a.
U tom smislu, glasanje u Senatu ne predstavlja samo reakciju na jednu operaciju u Venecueli, nego pokušaj da se ponovo uspostavi ravnoteža vlasti u Washingtonu – ravnoteža koja je u posljednjim godinama više puta bila na ozbiljnom iskušenju.
