Sindikat Nove Željezare Zenica uputio je apel nadležnim institucijama, upozoravajući da su radna mjesta skoro dvije hiljade radnika ove kompanije ozbiljno ugrožena zbog nepostojanja adekvatne zaštite domaće proizvodnje čelika i uvođenja kvota na uvoz čelika od strane Srbije.
U dopisu se navodi da je tokom 2024. godine u Bosnu i Hercegovinu uvezeno 187.027 tona rebrastog betonskog čelika, toplovaljane žice za armirani beton i armaturnih mreža, najviše iz Turske i Italije, dok su nezvanični podaci pokazali da je uvoz u 2025. godini bio još veći. Količina uvezenog čelika, kako ističu iz Sindikata, jednaka je skoro trećini godišnje proizvodnje Nove Željezare Zenica.
Dodatni udar na kompaniju predstavlja uredba Vlade Srbije kojom je od 1. januara 2026. godine ograničen uvoz proizvoda od čelika iz BiH putem tarifnih kvota, što Sindikat ocjenjuje kao kršenje CEFTA sporazuma. U kombinaciji s administrativnim opstrukcijama na granici, ove mjere su, kako navode, praktično zatvorile tržište Srbije za čelik iz BiH. Nova Željezara Zenica je na tržište Srbije ranije izvozila oko 200.000 tona čelika godišnje, što čini trećinu ukupne proizvodnje, dok su dodijeljene kvote znatno ispod stvarnog obima izvoza iz prethodnih godina.
Poseban problem, prema navodima Sindikata, predstavlja i primjena CBAM regulative od 1. januara 2026. godine, kojom su proizvodi od čelika dodatno opterećeni pri izvozu u Evropsku uniju, gdje je Nova Željezara Zenica godišnje izvozila oko 60.000 tona čelika.
Zbog svega navedenog, Sindikat očekuje da Vijeće ministara BiH hitno donese odluku o uvođenju zaštitnih mjera pri uvozu čelika i čeličnih proizvoda, kako bi se domaćim proizvođačima barem privremeno osigurao povoljniji položaj na domaćem tržištu i zaštita od nekontrolisanog uvoza.
Istovremeno, pozivaju nadležne da u ime Bosne i Hercegovine pokrenu konkretne aktivnosti prema CEFTA strukturama zbog, kako navode, jednostranog i neosnovanog uvođenja kvota na uvoz čelika iz BiH od strane Srbije, koje će trajati do 30. juna 2026. godine.
Iz Sindikata poručuju da se ne radi o tehničkom ili isključivo trgovinskom pitanju, već o egzistenciji radnika i opstanku domaće strateške industrije, od koje direktno ovise i radnici Rudnika željezne rude Prijedor, kao i Željeznica Federacije BiH i Republike Srpske.
