Na današnji dan, 10. jula 1992. godine, selo Biljani kod Ključa postalo je mjesto jednog od najstravičnijih zločina počinjenih nad bošnjačkim civilima tokom rata u Bosni i Hercegovini. Trideset tri godine kasnije, sjećanje na nevine žrtve ne blijedi, niti bi smjelo izblijediti, jer je to najmanje što dugujemo onima čija su imena pokušali zatrti zločinci.
U ranim jutarnjim satima tog kobnog dana, snage 17. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, uz pomoć rezervnih i aktivnih policajaca iz Sanice, napale su selo Biljani. U krvavom pohodu ubijeno je oko 260 civila – muškaraca, žena, djece i staraca. Ubistva su bila sistematska, brutalna i nemilosrdna.
Najmlađa žrtva bila je četveromjesečna beba Amila Džaferagić. Ubijena je zajedno sa svojim četverogodišnjim bratom Almirom. Njihova tijela pronađena su u naručju njihove majke Besime u masovnoj grobnici Lanište I. Ovaj prizor zauvijek ostaje kao bolna slika zla koje je poharalo ovo selo.
Nakon rata, ekshumacije su počele krajem 1995. i tokom 1996. godine. Prva masovna grobnica otkrivena je na lokalitetu Crvena zemlja I, iz koje je ekshumirano 16 tijela. Najveća grobnica bila je jama Lanište I, u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci 188 žrtava. Ukupno je na području Biljana otkriveno 34 pojedinačnih i nekoliko masovnih grobnica.
Do danas, pravda za Biljane je djelimična. Sud Bosne i Hercegovine je 2006. godine osudio Marka Samardžiju, komandanta III čete Saničkog bataljona, na 26 godina zatvora, a kazna je kasnije preinačena na sedam godina. Sud je utvrdio da je učestvovao u zatvaranju civila i pomogao u izvršenju ubistava. Međutim, za ubistvo preko 250 civila to je jedina presuda koja je donesena.
Za zločin u Biljanima suđeno je i članovima kriznog štaba Marku Adamoviću i Bošku Lukiću, koji su osuđeni za druge zločine u Ključu, ali ne i za Biljane. Drago Samardžija, komandant 17. brigade, nikada nije dočekao suđenje – preminuo je u Srbiji 2021. godine, bez da je odgovarao.
Nadu u pravdu ponovo budi optužnica protiv Jove Kevca, potvrđena početkom ove godine. Kevac se tereti za direktno učešće u napadu na Biljane i ubistva bošnjačkih civila. Suđenje je počelo u aprilu 2025. godine, a Tužilaštvo BiH je najavilo više od 200 svjedoka, što govori o težini i važnosti ovog predmeta.
Biljani danas postoje kao opomena i tihi svjedok zločina koji je zauvijek promijenio živote njihovih stanovnika. Ovaj masakr nije samo statistika. Imena žrtava, njihove priče, njihove porodice – to su temelji istine koje se moraju čuvati. Jer zaborav je drugi oblik nasilja.
U sjećanje na Amilu, Almira, Besimu i sve ostale ubijene tog dana, ponavljamo: Biljani nisu i ne smiju biti zaboravljeni. Pravda još nije zadovoljena. Ali istina živi – u svakom grobu, u svakoj priči preživjelih, u svakom godišnjem podsjećanju.
Danas, 33 godine kasnije, s bolom i poštovanjem, prisjećamo se svih civilnih žrtava iz Biljana i cijelog područja Ključa. Njihovo stradanje je rana na savjesti čovječanstva, ali i zalog našoj odgovornosti da gradimo društvo u kojem se ovakvo zlo nikada više neće ponoviti.
