“Uspori!” “Previše pušiš!” “Nemoj vikati!”… dijete vas ovim neprestano kritizira i stalno vam govori šta trebate raditi. Nakon određenog vremena, takve primjedbe počinju nervirati roditelje. Ipak, psiholozi tvrde da je takvo ponašanje uobičajeno.

Podloga ovakvog dječijeg ponašanja nastaje vrlo rano, u periodu od druge ili treće godine, kada roditelji diktiraju pravila u stilu: “Skloni laktove sa stola dok jedeš, budi miran dok se vozimo…” Djeca vremenom usvajaju ta pravila i počinju se ponašati u skladu s njima.

Oko pete godine počinje nova etapa: djeca počinju razmišljati svojom glavom. U tom uzrastu dijete koje vidi da tata prebrzo vozi zna da on loše postupa. Zato ga kritizira, pošto hoće da mu pokaže da je savladalo „lekciju” i da je odraslo.

Kritikama djeca suočavaju roditelje s njihovom nedosljednošću, što nije nimalo prijatno. Ali, u takvoj situaciji treba priznati da nismo u pravu.

Ipak, ne smijemo zamijeniti uloge, mi trebamo odgajati dijete, a ne ono nas. Ali, s druge strane, moramo biti dosljedni i zadržati autoritet. Ako smo nedosljedni, dijete postaje nesigurno, pošto ga taj raskorak između pravila i ponašanja zbunjuje.

“Uspori!” “Previše pušiš!” “Nemoj vikati!”… dijete vas ovim neprestano kritizira i stalno vam govori šta trebate raditi. Nakon određenog vremena, takve primjedbe počinju nervirati roditelje. Ipak, psiholozi tvrde da je takvo ponašanje uobičajeno.

Podloga ovakvog dječijeg ponašanja nastaje vrlo rano, u periodu od druge ili treće godine, kada roditelji diktiraju pravila u stilu: “Skloni laktove sa stola dok jedeš, budi miran dok se vozimo…” Djeca vremenom usvajaju ta pravila i počinju se ponašati u skladu s njima.

Oko pete godine počinje nova etapa: djeca počinju razmišljati svojom glavom. U tom uzrastu dijete koje vidi da tata prebrzo vozi zna da on loše postupa. Zato ga kritizira, pošto hoće da mu pokaže da je savladalo „lekciju” i da je odraslo.

Kritikama djeca suočavaju roditelje s njihovom nedosljednošću, što nije nimalo prijatno. Ali, u takvoj situaciji treba priznati da nismo u pravu.

Ipak, ne smijemo zamijeniti uloge, mi trebamo odgajati dijete, a ne ono nas. Ali, s druge strane, moramo biti dosljedni i zadržati autoritet. Ako smo nedosljedni, dijete postaje nesigurno, pošto ga taj raskorak između pravila i ponašanja zbunjuje.