Dok se u Zenici sve češće u javnosti spominje mogućnost izgradnje postrojenja za spaljivanje otpada na prostoru nekadašnje Željezare, rezultati najnovijih biomonitoring istraživanja iz Španije, Francuske i Holandije otvaraju ozbiljna pitanja o dugoročnim posljedicama takvih projekata po zdravlje ljudi i okoliš.
Nezavisna fondacija ToxicoWatch, uz podršku organizacije Zero Waste Europe, sprovela je opsežna mjerenja u blizini postrojenja za energetsko iskorištavanje otpada (Waste-to-Energy – WtE) u Parizu (Ivry-sur-Seine), Harlingenu i Zubieti u Baskiji. Rezultati pokazuju povišene koncentracije dioksina, PFAS-a i teških metala u zemljištu, vodi, vegetaciji i hrani – uključujući jaja iz domaćeg uzgoja.
Ono što ove nalaze čini posebno alarmantnim jeste činjenica da su na sve tri lokacije u uzorcima mahovine, zemljišta i jaja zabilježene vrijednosti dioksina koje premašuju sigurnosne granice Evropske unije.
Školsko igralište i jaja iz dvorišta
U pariškoj četvrti Ivry-sur-Seine, uzorci su uzimani u blizini škola i javnih površina. Jedna od lokacija bio je i prostor školskog igrališta. Kontaminacija dioksinima i PFAS-om zabilježena je i na udaljenosti od nekoliko kilometara od same spalionice, uključujući i Jardin des Plantes – centralni gradski park.
U Zubieti je uzorak jajeta iz dvorišta u obližnjem Hernaniju sadržavao 38 pg TEQ/g masti – više od deset puta iznad dozvoljene EU granice. Prema navodima ToxicoWatch-a, riječ je o najvišoj koncentraciji dioksina koju su zabilježili u Evropi u posljednjih 13 godina. Uzorci mahovine pokazali su koncentracije i do 300 puta veće u odnosu na bazne vrijednosti prije nego što je postrojenje počelo s radom 2020. godine.
U Harlingenu je u jednom uzorku vode zabilježena koncentracija PFAS-a 138 puta viša od holandskog zakonskog praga u vodi za piće. Teški metali poput žive, olova i arsena pronađeni su u okolišu u blizini stambenih zona, parkova i škola.
Biomonitoring, a ne laboratorijska teorija
Važno je naglasiti da se ne radi o modeliranjima ili procjenama emisija, već o biomonitoringu – mjerenju stvarnog prisustva zagađivača u prirodnim indikatorima poput mahovine, tla, vode i hrane koju ljudi konzumiraju. Upravo zbog toga, ovakvi rezultati imaju posebnu težinu u procjeni stvarne izloženosti stanovništva.
ToxicoWatch i Zero Waste Europe na osnovu nalaza pozivaju na stroži nadzor emisija iz spalionica, posebno tokom nestandardnih režima rada, te na redovan biomonitoring u zonama oko postrojenja.
Šta to znači za Zenicu?
Zenica je grad koji je decenijama živio sa posljedicama teške industrije. Građani su već upoznati sa pojmovima poput taloženja teških metala, zagađenog zemljišta i utjecaja industrijskih emisija na zdravlje. Upravo zato svaka ideja o uvođenju novog izvora potencijalnog zagađenja mora biti posmatrana kroz iskustva drugih.
U evropskim gradovima gdje su spalionice predstavljane kao „čista“ i „savremena“ rješenja za upravljanje otpadom, biomonitoring pokazuje prisustvo postojanih organskih zagađivača u lancu ishrane i okolišu – na mjestima gdje borave djeca, gdje ljudi žive i proizvode hranu.
Iako industrija spaljivanja otpada ističe da postrojenja rade u skladu sa EU standardima emisija, ovakve studije pokazuju da pitanje nije samo šta izlazi iz dimnjaka u trenutku mjerenja, već šta se godinama taloži u zemljištu, vegetaciji i hrani.
Za Zenicu, koja razmatra budućnost prostora Željezare, ova istraživanja nisu akademska rasprava već konkretan primjer šta se dešava u urbanim sredinama slične veličine i gustine naseljenosti.
Ako se u gradovima poput Pariza, Harlingena i Zubiete bilježe ovakvi rezultati, logično je pitanje kakav bi dugoročni efekat imalo takvo postrojenje u Zenici – gradu u kotlini, sa specifičnim strujanjima zraka i već opterećenim okolišem.
Odluke o upravljanju otpadom ne tiču se samo tehnologije, već zdravlja generacija koje dolaze. Studija ToxicoWatch-a i Zero Waste Europe zato u zeničkom kontekstu dobija posebno značenje: kao upozorenje da „energetsko iskorištavanje otpada“ nije samo tehničko, već prije svega javnozdravstveno pitanje.
Istraživanja je provela nezavisna nizozemska fondacija ToxicoWatch, specijalizirana za analizu postojanih organskih zagađivača u okolišu, dok je rezultate objavila i u javnu raspravu uvela evropska mreža organizacija Zero Waste Europe, koja djeluje na nivou EU u oblasti politika upravljanja otpadom i cirkularne ekonomije.
Ove studije nisu regulatorna mjerenja državnih agencija, ali upravo zbog metodologije terenskog biomonitoringa imaju značajnu težinu u procjeni stvarne izloženosti stanovništva. Nalazi iz Pariza, Harlingena i Zubiete danas se koriste kao argument u evropskim raspravama o utjecaju spalionica na zdravlje ljudi i okoliš, te o potrebi strožeg nadzora emisija i alternativnih pristupa upravljanju otpadom.
