Na današnji dan 1867. godine u Varšavi, rođena je Maria Sklodovska koju svijet pamti kao Mariju Kiri, prvu ženu koja je dobila Nobelovu nagradu.
Marija dolazi iz skromne porodice srednje klase koja je cijenila obrazovanje. Njen otac radio je profesor matematike i fizike, sve dok nije dobio otkaz zbog svojih pro-poljskih političkih uvjerenja, a majka je bila direktorica ženskog internata. Napustila je svoje radno mjesto kada je rodila Mariju, a 10 godina kasnije oboljela od tuberkuloze i umrla.
Iste godine malena Marija otišla je u internat, a zatim upisala žensku gimnaziju koju je završila s odličnim uspjehom. Želja za daljim obrazovanjem tinjala je u djevojci kojoj je otac usadio ljubav prema fizici i matematici, ali u to vrijeme više obrazovanje u redovnim institucijama bilo je rezervisano isključivo za muškarce.
To je bio rezultat patrijarhalnih i političkih prilika u zemlji, ali Marija je svoje mjesto pronašla na Letećem univerzitetu, neformalnoj patriotskoj instituciji koja je u tajnosti obrazovala Poljake i Poljakinje.
Slomljeno srce i snovi o Sorboni
Marija je sanjala o odlasku u Pariz i upisu na prestižnu Sorbonu. Odlučna u namjeri da ostvari svoje snove, sklopila je dogovor sa sestrom Bronislavom – finansijski će je pomagati tokom studija medicine, a Bronislava će joj nakon diplome uzvratiti uslugu.
Marija se zaposlila kao guvernanta i privatna učiteljica kod porodice Zoravski, a zarađeni novac slala je sestri. Ovaj posao donio joj je i prvu veliku romansu koja je završila nesrećno. Zaljubila se u Kazimirza Zoravskog, sina svojih poslodavaca koji nisu mogli da prihvate njegovu vezu sa siromašnom guvernantom.
Zaljubljeni par je želio da ozakoni vezu, ali je njihova ljubav posustala pred pritiscima. Marija se naposljetku preselila u Pariz i upisala studije fizike, hemije i matematike na Sorboni.
Pjer Kiri – partner kakvog je oduvek tražila
Uslijedile su godine teškog života, odricanja i gladi, ali odlučna Poljakinja nije posustajala u svojoj namjeri da diplomira. Naučnu karijeru započela je 1894. godine istraživanjem magnetskih svojstava čelika, a iste godine u njen život ulazi fizičar Pjer Kiri.
Kako joj je bila potrebna laboratorija u kojoj bi mogla da izvodi eksperimente, Kiri joj je ponudio mjesto u svojoj maloj laboratoriji.
Prijateljstvo zasnovano na zajedničkoj strasti prema nauci polako je preraslo u ljubav, ali je Marija odbila prvu prosidbu svog kolege jer je vjerovala da će se vratiti u Poljsku i tamo nastaviti naučni rad.
Pjer je bio spreman na to da se preseli s njom u drugu zemlju i radi kao profesor francuskog jezika, ali Marija nije mogla da dobije mjesto na Univerzitetu u Krakovu zato što je bila – žena. Tada ju je Pjer ohrabrio da se vrati uz Pariz i tamo završi doktorat.
Par se oženio 1895. godine.
Prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu
Bračni par Kiri posvetio se naučnom radu koji je 1903. godine rezultovao nominacijom za Nobelovu nagradu.
Odbor je prvobitno imao namjeru da nagradu za fiziku dodjeli samo Pjeru i njegovom kolegi Henriju Bekerelu za njihovo istraživanje radijacije. Međutim, švedski matematičar i borac za prava žena u nauci Magnus Gustaf Mitag-Lefler upozorio je naučnika na to, pa je nakon njegove žalbe nominovana i njegova supruga, koja je kasnije postala prva žena koja je osvojila prestižnu nagradu.
Tri godine kasnije Pjer je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Marija nastavlja sama da odgaja njihove kćerke Evu i Irenu, a istovremeno nastavlja da jača svoju poziciju u svijetu nauke i 1911. godine osvaja drugu Nobelovu nagradu, ovaj put za hemiju.
U međuvremenu je odlučila da ovekovječi život svog supruga u vidu biografije koju je jednostavno nazvala “Pierre Curie”. Nedugo nakon toga odlazi u rodnu Poljsku kako bi učestvovala u polaganju temelja za institut koji danas nosi njeno ime.
Umrla je 4. jula 1934. godine od posljedica aplastične anemije koja je vjerovatno nastala usljed duge izloženosti radijaciji.
Mariju Kiri danas matramo kao jednu od najvažnijih naučnica svih vremena.
