Gošća novog izdanja emisije In Focus: Her bila je Ajša Alić, magistrica predškolskog odgoja i obrazovanja, profesorica predškolskog odgoja i obrazovanja te osnivačica i vlasnica privatne predškolske ustanove “Četiri kutka” u Zenici. U otvorenom razgovoru govorila je o svom profesionalnom putu, majčinstvu, izazovima privatnih vrtića, ali i o ljubavi prema radu s djecom koja traje od najranijeg djetinjstva.
Na početku razgovora Ajša Alić predstavila je svoj obrazovni i profesionalni put.
“Magistrica sam predškolskog odgoja i obrazovanja, također i profesorica predškolskog odgoja i obrazovanja, a uz to sam i osnivač i vlasnik privatne predškolske ustanove ‘Četiri kutka’ u Zenici.”
Osnovno, srednje i visoko obrazovanje završila je u Zenici, gdje je, kako kaže, izgradila i lični i profesionalni identitet.
“Osnovnu i srednju školu sam završila ovdje u Zenici, kao i Islamski pedagoški fakultet, smjer predškolski odgoj i obrazovanje.”
Govoreći o izboru studija, ističe da je interes za rad s djecom prisutan od malih nogu, ali da se s vremenom jasno profilirao.
“Od malena se probudi taj instinkt za majčinstvo i igrala sam se najviše učiteljice ispred zgrade sa svojim drugaricama. Međutim, nakon nekoliko godina sam promijenila mišljenje kada je došao trenutak za upis. Tada sam odlučila da radim s djecom predškolskog uzrasta, a ne školskog. Razlog je bio taj što sam u svojoj blizini imala mnogo djece u školskim klupama i već tada je bilo izazovno raditi taj posao.”
Na pitanje može li se spojiti majčinstvo i posao odgajateljice, Ajša Alić odgovara vrlo jasno:
“Može i mora. Ja sam majka dva dječaka. Jedan dječak ima pet i po godina, a drugi devet mjeseci. Kada sam osnivala ovaj vrtić, moj sin je bio polaznik tog vrtića. Tako da sam bila majka svom sinu, a uz svog sina sam bila i drugoj djeci. Moramo znati kako biti odgajatelj, ali i kako biti majka – ne samo svom djetetu, već i drugoj djeci.”
Pokretanje biznisa
Ideja o pokretanju vlastitog vrtića nije došla slučajno, već je bila dugogodišnja želja.
“To je nešto o čemu sam razmišljala još kao mala i željela ostvariti svoj san. Kako je vrijeme prolazilo i kako sam upoznala svog supruga, s njim sam počela dijeliti svoje ideje. On je bio spreman da me podrži, kako finansijski, tako i moralno, zajedno s mojom porodicom.”
Prvi korak bila je edukativno-zabavna igraonica, koja je već tada imala drugačiji koncept rada.
“Početno smo krenuli s edukativno-zabavnom igraonicom. Naša igraonica je bila drugačijeg tipa. Mi smo se zajedno s djecom bavili njihovim razvojem, igrali smo se s njima, učili. Naziv je bio isti kao i danas – ‘Četiri kutka’.”
Nakon toga uslijedio je prelazak na rad vrtića, uz kratku pauzu.
“Počeli smo širiti našu priču, ali sam ja zatrudnila i tada sam zatvorila igraonicu. Obzirom da sam je vodila zajedno sa sestrom, morali smo privremeno prekinuti taj posao. Nakon mog porodiljskog, uz podršku roditelja koji su nam dali povjerenje, nastavili smo dalje. Djeca koja su ranije dolazila u igraonicu su porasla, ali preporuke roditelja su nam mnogo značile i bile su nam vjetar u leđa.”
Vrtić “Četiri kutka” s radom je počeo u aprilu 2022. godine.
“Ubrzo će biti četiri godine našeg rada. Godinu za godinom uspjeli smo se stabilizirati i većinom imamo popunjene kapacitete.”
Govoreći o stanju u Zenici, Alić naglašava da je potreba za vrtićima velika, ali da su finansijski izazovi ozbiljni.
“Ja volim da se našalim i kažem da se ne može platiti deset sati provedenih s djecom, tuđom djecom, s različitim pričama i temperamentima. Ko kaže da je jednostavno raditi s djecom, vjerujte da ne govori istinu. Mi tu djecu posmatramo kao svoju. Trudimo se da im pomognemo da nešto nauče, da steknu higijenske navike, da se osamostale, da bude lakše i njima i roditeljima.”
Saradnja sa lokalnom zajednicom
Posebno ističe potrebu za sufinansiranjem od strane lokalne zajednice.
“Prethodnih dana smo pokrenuli priču o sufinansiranju od strane grada. Nama zaista treba neko rješenje jer cijene rastu. Kako cijene rastu, mi moramo podizati cijene. Kod nas cjelodnevni boravak košta 330 KM. Kada neko ima dvoje djece, to je jako veliki iznos i ja sam toga svjesna. Ima roditelja koji bi upisali dijete u vrtić, ali nemaju mogućnosti. Nadamo se i vjerujemo da će se naredne godine nešto učiniti po tom pitanju.”
Dodaje da postoji i problem nelojalne konkurencije u odnosu na javne ustanove.
“Obzirom da se javne ustanove sufinansiraju dugi niz godina i da je cijena znatno niža, roditelji prvo pokušavaju upisati djecu kod njih. Veliki broj djece je na listama čekanja i tek onda se odlučuju za privatni vrtić.”
Navodi da su u drugim sredinama subvencije već praksa.
“Mostar, Tuzla, Maglaj dobijaju subvencije, Žepče koje je dosta manje također. Dolazimo do zaključka da i manje općine uspijevaju u tome i mislim da će se to promijeniti i kod nas u narednoj godini.”
Ipak, konkretnih informacija još nema.
“Ja lično još nemam povratnih informacija. Direktori predškolskih ustanova imamo Viber grupu gdje komuniciramo, ali trenutno nemamo nikakve konkretne informacije – još uvijek je zatišje.”
Govoreći o važnosti vrtića za zajednicu, Alić naglašava da se u vrtiću djeca ne samo čuvaju, nego i odgajaju.
“Djeca se ovdje ne igraju samo. Ima ljudi koji misle da je to samo igra. Pored igre, djeca u vrtiću najviše uče o samostalnosti – da se sama obuku, da steknu higijenske navike. To je ono na što mi stavljamo poseban akcenat.”
Ispunjene želje
Kao žena, majka i direktorica, priznaje da nije uvijek jednostavno, ali da je izbor bio svjestan.
“Ne mogu reći da je teško jer sam ja izabrala ovaj poziv i radim ono što volim. Veći izazov je to što ne obnašam samo jednu funkciju – ja sam direktorica, odgajateljica, ponekad i kuharica. Ali ne žalim se, jer to volim.”
Trenutno je na porodiljskom odsustvu, što joj olakšava svakodnevicu.
“Sada je malo lakše jer sam na porodiljskom. Dolazim u vrtić da provjerim ima li problema. Stariji sin i dalje ide u vrtić, često mi kaže da mu fali majka. Trudim se da budem dobra majka, supruga, direktorica i kolegica.”
Za kraj, ističe da su joj najveće želje već ispunjene.
“Trenutno su svi veći ciljevi ostvareni. Svake godine postavljamo nove ciljeve, a hoće li se ostvariti – to ostaje da vidimo.”
Razgovor s Ajšom Alić još jednom je pokazao koliko su predškolski odgoj i ljudi koji ga nose temelj svakog zdravog društva, te koliko je važno prepoznati i podržati njihov rad.
Ova emisija je kreirana uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru programa Reporting Diversity Network. Za njen sadržaj isključivo je odgovorno udruženje MediaS i ono nužno ne odražava stavove Evropske unije niti Reporting Diversity Network.
