U šestoj emisiji serijala In Focus: Her razgovarali smo sa Dijanom Gradinčić iz JU Centar za socijalni rad Zenica, koja obavlja funkciju pomoćnice direktora za sektor porodične zaštite. Ovaj serijal donosi priče žena koje svojim radom, znanjem i predanošću doprinose zajednici, inspirišu druge i ruše predrasude.
Dijana Gradinčić svakodnevno se suočava s problemima porodica, nasilja i potreba najugroženijih, a u razgovoru je otvoreno govorila o izazovima, sistemu zaštite i ulozi žene u ovom zahtjevnom poslu.
“U JU Centar za socijalni rad Zenica obavljam funkciju pomoćnice direktora za sektor porodične zaštite. Radi se o porodično-pravnoj zaštiti porodica i pojedinaca koji se nalaze u potrebi”, započela je Dijana Gradinčić, dodajući da Centar uspijeva odgovoriti na potrebe stanovništva.
“Tokom 2023. godine stručni radnici centra su pružili ukupno 23.700 usluga socijalnog i stručnog rada, od čega je 1.500 usluga pruženo na terenu. Poređenja radi, u prošloj godini pruženo je 3.470 savjetodavnih i stručnih usluga u oblasti porodične i bračne problematike te 632 psihološka tretmana. Tokom 2024. godine usluga socijalnog i drugog stručnog rada na terenu bilo je 1.336, a ukupan broj slučajeva oko 25.000.”
Na pitanje imamo li tendenciju povećanja ili smanjivanja nasilja u porodici, bilo da se radi o ženama ili djeci, Gradinčić odgovara:
“Zanimljiv podatak je da je prema našim podacima u 2023. godini prijavljeno 231 slučaj nasilja u porodici, a 2024. godine je taj broj bio u blagom porastu, odnosno prijavljeno je 233 slučaja. Od početka ove godine pa do danas taj broj se povećava, što znači da je društvo prepoznalo potrebu da prijavljuje nasilje i da sve više ima povjerenja u institucije našeg grada.”
Nasilje u porodici predstavlja jedan od najozbiljnijih društvenih problema savremenog društva, s posljedicama koje se odražavaju na pojedince, porodicu i zajednicu u cjelini. Ono nije samo privatna stvar, već društveni fenomen koji zahtijeva sistemski i multidisciplinarni pristup.
Zakonski okvir Federacije Bosne i Hercegovine, kroz Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, kao i Porodični zakon, jasno određuje nadležnosti i odgovornosti organa starateljstva.
Put žrtve nasilja
Na konstataciju da bi se moglo pomisliti da nasilja ima više, ili da je društvo otvorenije, Dijana dodaje:
“Mislim da se svijest u društvu mijenja. Žrtve nasilja sve češće odlučuju potražiti pomoć i zaštitu u nadležnim institucijama, što ovi podaci i pokazuju. Problem nasilja u porodici je nažalost i dalje prisutan u našem društvu. Potrebne su promjene, a kada govorimo o njima moramo multidisciplinarno raditi na društveno-negativnom problemu koji je, nažalost, jako rasprostranjen.”
Govoreći o tome ko najčešće prijavljuje nasilje, Dijana pojašnjava:
“U 2023. godini slučaj nasilja u porodici prijavljen je samoinicijativno od strane žrtve oko 33,77%, a u 2024. godini samoinicijativnih prijava bilo je negdje oko 24,5% od ukupnih prijava. To znači da same žrtve imaju jako veliko povjerenje u institucije, odnosno u instituciju socijalnog rada.”
Objašnjava i kako izgleda put žrtve nasilja od trenutka prijave do zaštite.
“Žrtve imaju mogućnost da nasilje prijave i u Centar za socijalni rad. Inicira se zaprimljenom informacijom o nasilju, a informacija se otkriva i u okviru posredovanja, roditeljskog staranja, zaštite djece, te na taj način centar dobija informacije o nasilju. Prilikom odlučivanja o postupku obave se razgovori sa žrtvama, pa onda po hitnosti ukoliko procjenimo, prijavljujemo nadležnim institucijama – policiji i Tužilaštvu. Ukoliko smo zaprimili prijavu od policije ili Tužilaštva, izlazimo na teren, stupamo u kontakt sa žrtvom nasilja, obavljamo razgovor sa strankom, zbrinjavamo istu ukoliko je neophodno u sigurnu kuću. Radimo na njenoj psiho-socijalnoj podršci i obavljamo sve neophodne radnje koje su u našoj nadležnosti.”
O saradnji sa sigurnim kućama
Dijana je govorila i o saradnji sa sigurnim kućama.
“U našem gradu se nalazi sigurna kuća Medica, pa tako da s njom imamo jako finu suradnju. Radimo na edukacijama, a inače saradnja je za svaku pohvalu”, dodaje ona.
Na pitanje može li se sistem dodatno unaprijediti, Dijana odgovara s dozom optimizma, ali i realizma.
“Smatram da te promjene moraju biti usmjerene na jačanje obrazovanja cjelokupnog našeg stanovništva, mada po broju prijavljenih slučajeva nasilja imamo veći broj prijavljenih nasilja od strane žena. Trebalo bi raditi na obrazovanju žena, da se zaposle, da budu samostalne, da samostalno mogu insistirati. Integrisanje tema o ljudskim pravima i rodnoj ravnopravnosti u oblasti obrazovanja smatram da je jako bitno. Dosljedna primjena zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, efikasne sankcije za počinitelje nasilja, te uključivanje muškaraca u prevenciju nasilja dosta bi pridonijelo. Imamo prijava i gdje su bili žrtve i muškarci, tako da bi trebalo raditi i na promjenama uloga u društvu.”
Kada govori o vlastitom iskustvu u Centru, kaže da žene čine većinu zaposlenih i da obavljaju izuzetno odgovorne poslove.
“U Centru je zaposlen 51 radnik, a od toga 33 su žene, što je gotovo dvije trećine zaposlenih. Žene u centru obavljaju vrlo odgovorne i zahtjevne poslove – od starateljstva, hraniteljstva, usvojenja, preko zaštite od nasilja u porodici i trgovine ljudima, pa sve do rada sa djecom i maloljetnicima u sukobima sa zakonom. Ti se poslovi iz godine u godinu povećavaju, a samim tim i očekivanja od naše ustanove. Nailazila sam i sama na poteškoće u svom radu, međutim uz podršku svoje porodice i kolega iste sam prevazišla. Također smatram da su moje kolegice u Centru od strane kolega jako uvažene i poštovane bez obzira na spol.”
Porodica kao inspiracija
Govoreći o svom profesionalnom putu, Gradinčić ističe da ju je porodica inspirisala da se posveti humanosti.
“Rođena sam u Brčkom, osnovno i srednje obrazovanje sam započela u Zenici. Studij sam završila na Fakultetu političkih nauka na odsjeku za međunarodne odnose i diplomatiju, a akademsko obrazovanje nastavila sam u Mostaru gdje sam diplomirala i magistrirala socijalni rad. Po službenom pozivu sveučilišta završavam doktorat iz oblasti socijalnog rada. Dolazim iz porodice ljekara. Moji roditelji su život posvetili brizi o drugima i upravo su oni bili moja prva inspiracija da cijenim humanost, predanost i profesionalnost – vrijednosti koje nastojim prenositi kroz svoj rad, kaže naša sagovornica i dodaje:
“Ja sam rođena u Brčkom. Moj otac je kao ljekar dobio posao u bolnici u Brčkom gdje je upoznao moju majku i tu smo se brat i ja rodili. Otac je rođeni Zeničanin. On se ponovo vratio u Zenicu i tako i mi s njim.”
Govoreći o Zenici kao gradu, ističe da je lijep i porodičan, ali da je vrijednost porodice djelimično izgubljena.
“Zenica je jako lijep porodičan grad. Međutim, imam osjećaj da se institut porodice u našem društvu izgubio. Sve veći je broj zahtjeva za posredovanje, a tiče se prije podnošenja zahtjeva za razvod braka. Zahtjev za sporazumni prekid braka je u porastu. Smatram da bi bilo dobro da više pažnje posvetimo tradicionalnim vrijednostima porodice i očuvanju iste.”
Ističe da smo negdje izgubili pažnju prema porodici.
“Sama brojka podnošenja zahtjeva nama govori da smo negdje izgubili pažnju prema porodici. Trebamo se više edukovati i shvatiti da je porodica zajednica ljudi – ekonomska, emotivna i sigurnosna. U životu ne trebamo trpjeti stvari poput konflikta i nasilja, nego nam sve više nedostaje kompromisa. Nažalost, mladi ljudi malo kompromisa u svojim vezama prave. U životu trebamo praviti kompromise i mislim da se to u našem društvu izgubilo. Žene često nose najveći teret i profesionalnih i porodičnih obaveza. Osim toga, položaj stručnih radnika u sistemu socijalne zaštite još uvijek nije adekvatno društveno vrijednovan i to dodatno otežava njihov rad. Zato je neophodno da kao zajednica pružimo veću podršku onima koji svakodnevno brinu o najranjivijim članovima društva. Upravo ova emisija predstavlja važnu platformu za afirmaciju žena i značaj profesije koje one obavljaju”, zaključila je Gradinčić.
Suočavanje s porodičnim nasiljem zahtijeva multidisciplinarni i multisektorski pristup. Nasilje u porodici nije izazov jedne institucije. To je problem cijelog društva, koji zahtijeva zajednički, usklađen i odgovoran odgovor.
Da bi se u društvu smanjio rizik od nasilja u porodici, potrebno je: promijeniti stavove, ojačati porodice i zajednice, te biti usmjerene na jačanje obrazovnog, zakonskog, ekonomskog i kulturnog okvira koji ne toleriše nasilje.
Nasilje nije samo “privatni problem”, već društveni zadatak koji uključuje obrazovanje, socijalnu politiku, zdravstvo, policiju i lokalnu zajednicu.
Ova emisija je kreirana uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru programa Reporting Diversity Network. Za njen sadržaj isključivo je odgovorno udruženje MediaS i ono nužno ne odražava stavove Evropske unije niti Reporting Diversity Network.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
