U okviru serijala “In Focus: Her”, koji donosi priče o ženama čiji rad, kreativnost i odlučnost mijenjaju zajednice, u devetoj emisiji predstavili smo Lejlu Šaćirović, stručnog saradnika za rehabilitaciju i resocijalizaciju u Zavodu za bolesti ovisnosti Zenica.
Rođena Zeničanka, Lejla je svoju osnovnu i srednju školu završila u Zenici, a potom nastavila obrazovanje u Sarajevu.
“Završila sam Osnovu školu ‘Meša Selimović’, zatim Opću gimnaziju u Zenici, sada Prvu gimnaziju, a nakon toga u Sarajevu upisujem Filozofski fakultet, odsjek psihologije. Nakon toga sam upisala master i stekla zvanje magistra psihologije. Nakon završetka obrazovanja vratila sam se u Zenicu, počela raditi pripravnički u Centru za mentalno zdravlje, potom u privatnoj praksi, a zatim dolazim u Zavod za bolesti ovisnosti na mjesto stručnog saradnika za rehabilitaciju i resocijalizaciju.”
Na pitanje da li je u mladosti zamišljala ovakvu karijeru, Lejla odgovara:
“Pa nekako kroz srednju školu sam osjetila poziv da bih željela ovim da se bavim. Željela sam dati svoj doprinos i profilirati se u tom smjeru. Odluka je, dakle, došla kroz srednjoškolsko obrazovanje.”
Pomoć lokalnoj zajednici i svakodnevni zadaci
Lejla objašnjava svoj posao i rad Zavoda.
“Naš posao je da pomognemo pacijentima nakon terapijskog tretmana, kako bi se što lakše i bezbolnije resocijalizirali i reintegrirali u društvu. Moje odjeljenje radi kroz različite projekte i saradnju sa nevladinim organizacijama i drugim ustanovama. Projekat koji bih izdvojila jeste prekvalifikacija i dokvalifikacija naših pacijenata. Na taj način im omogućavamo da kroz školovanje steknu nova znanja, vještine i diplomu, kako bi bili konkurentni na tržištu rada, pronašli posao, osnovali porodicu i bili funkcionalni članovi naše zajednice.”
Na pitanje koliko je to teško, Lejla priznaje:
“Izazovno je. Pravimo selekciju onih koji su spremni za nešto tako i njima je bitna naša podrška u svemu tome. Kada vide da neko vjeruje u njih, daju još više od sebe nego što su i zamišljali. Tako da smo zadovoljni rezultatima.”
Lejla opisuje proces.
“Kod nas je liječenje dobrovoljno. Svako ko primijeti problem sa ovisnošću i želi da se spasi može se javiti Zavodu. Većinom su to ljudi koji su izgubili nadu u život i prokockali povjerenje svoje porodice. Mi nismo tu da ih osuđujemo, već da im budemo podrška. Kada se jave, pacijenti prolaze stručni tim u ambulanti, otvara se karton i započinje terapijski proces. Svakom pacijentu pristupamo individualno, pravimo plan liječenja koji se prati od početka dolaska do prestanka ovisnosti.”
Emocionalni izazovi posla
“Naš posao je dosta dinamičan i emotivno zahtjevan. Žene u ovom poslu unose toplinu i sposobnost osluškivanja čovjeka. Jako je bitno postaviti granice između profesionalnosti i empatije. Empatija je ključna i daje snagu i motivaciju našim pacijentima na mukotrpnom putu. Bude teških priča kroz koje se pacijenti nose i to se prenosi i na nas, ali nastojimo profesionalno odraditi posao i biti ljudi prije svega, da oni osjete da imaju podršku sa naše strane.”
Na pitanje kako se nosi s tim u privatnom životu, Lejla kaže:
“Ono što nama najviše pomaže je stručna pomoć kolega. Jedni drugima pomažemo da prevaziđemo situacije i svakom problemu pristupamo timski. Svaki dan imamo sastanke za sumiranje proteklog dana i pripremu za pacijente koji dolaze naredni dan. U ovom poslu je bitno da učestvuje cijeli tim i da smo jedni drugima najveća podrška.”
Trenutno dominiraju ovisnosti o opijatima i alkoholu, dok je porast amfetamina primjetan kod mladih.
“Imamo 510 aktivnih pacijenata, od toga 481 muškaraca i 29 žena. Broj muškaraca je veći, dok žene rjeđe traže liječenje. Svi pacijenti imaju isti tretman. Također radimo i sa počiniocima nasilja kojima je izrečena mjera obaveznog liječenja, i to čak i lica preko 70 godina.”
Socijalizacija i edukacija zajednice
Dob pacijenata varira – od srednjoškolaca do starijih osoba, a ovisnost često proizlazi iz nekog problema ili disfunkcionalne porodice.
“Nakon tretmana nastojimo pacijente uključiti u projekte u lokalnoj zajednici. Dosta njih otkriva talente i sposobnosti koje ranije nisu prepoznavali. Neki od njih počinju i zarađivati od hobija. Ipak, stigma i predrasude još uvijek postoje. Kroz preventivne aktivnosti nastojimo edukovati mlade, roditelje i širu populaciju o ovisnosti, njenom liječenju i posljedicama.”
Ako Lejla ne bi bila psiholog, vjerovatno bi bila pravnik, druga ljubav u životu. Slobodno vrijeme provodi u šetnji, putovanjima i druženju sa porodicom. Njena poruka ženama je jasna: “Morate naći vremena za sebe. To je ključno da bi bili uspješni u poslu i porodici. Svi smo individue za sebe i treba naći izduvni ventil.”
Lejla Šaćirović je primjer žene koja kroz profesionalnost, empatiju i predanost mijenja živote pacijenata i jača zajednicu, a pri tom zadržava ljudskost i inspiraciju za druge.
Ova emisija je kreirana uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru programa Reporting Diversity Network. Za njen sadržaj isključivo je odgovorno udruženje MediaS i ono nužno ne odražava stavove Evropske unije niti Reporting Diversity Network.
