U emisijama In Focus: Her govorimo o izazovima sa kojima se žene susreću u svakodnevnom životu, ali i o hrabrosti, upornosti i stručnosti koje unose u svoju zajednicu. Kroz njihove priče otvorili smo teme važne za razumijevanje položaja žena danas – od porodičnih odgovornosti, preko profesionalnih izazova, do brige o mentalnom zdravlju.
U prošloj emisiji predstavili smo Lejlu Šaćirović, stručnog saradnika za rehabilitaciju i resocijalizaciju u Zavodu za bolesti ovisnosti Zenica, te i u ovoj emisiji nastavljamo graditi taj prostor dijaloga i razumijevanja.
Razgovarali smo sa Lejlom Sarajlić, magistricom psihologije i stručnjakinjom koja radi u Domu zdravlja Zenica, u Centru za mentalnu rehabilitaciju, sa djecom i mladima uzrasta od 6 do 18 godina.
S Lejlom otvaramo jedno od najvažnijih pitanja današnjice – kako ekranizacija, nedostatak interakcije i brze promjene u načinu života utiču na razvoj djece.
Lejla Sarajlić ističe da njen profesionalni put nije od početka bio usmjeren isključivo na rad s djecom, ali se ta fokusiranost razvila spontano.
“Tim za djecu i mlade ne postoji oduvijek, tek nekih desetak godina. Kako se tim formirao, tako sam se i ja sve više okretala prema dječijoj psihologiji. Navikla sam se i danas ne mogu zamisliti da radim nešto drugo”, kaže ona.
Rođena u Zenici, Lejla je ovdje završila osnovnu školu, Gimnaziju općeg smjera i paralelno Srednju muzičku školu. Nakon toga završava studij psihologije i magistarski rad, uz niz edukacija iz područja psihoterapije.
Porast potrebe za psiholozima
Na pitanje zašto je danas sve veća potražnja za psihološkom podrškom, Lejla kaže da su razlozi višestruki.
“S jedne strane, postali smo otvoreniji prema psiholozima. S druge strane, sve češće se javljaju razvojna i emocionalna odstupanja kod djece. Teško je reći šta je dominantnije, ali oba faktora doprinose tome da sve više roditelja potraži pomoć.”
Naglašava da se svijest roditelja značajno promijenila u odnosu na period prije 15 ili 20 godina. Ekrani su, kaže Lejla, postali jedan od najčešćih uzroka razvojnih poteškoća.
“To nikako nije samo mobitel. To je i televizor koji je stalno upaljen, tablet, laptop… Stimulansi koji bombarduju dječiji mozak isključuju sve ono što se dešava oko njih. Rana detekcija takvih problema nekad se vidi već u prvoj godini života.”
Najčešći znakovi da postoji poteškoća – problemi s govorom.
“Ako je dijete predškolskog uzrasta, prvi korak je pedijatar koji dalje upućuje prema koordinatoru i našem timu. Individualni rad je neizbježan, ali ništa ne može zamijeniti ulogu roditelja”, pojašnjava Lejla.
Naglašava da usluge u javnoj ustanovi nisu dodatno naplaćene, osim rada s defektologom, koji predstavlja najveći trošak za roditelje.
“Mislim da imamo dobre resurse i da je ključ samo u osviještenosti i spremnosti roditelja da reaguje na vrijeme.”
Roditeljska uloga: “Djetetu treba dopustiti i da mu bude dosadno”
Lejla ističe da roditeljstvo ne bi trebalo doživljavati kao dodatni napor.
“Dijete ne smeta ako želi učestvovati u nečemu. Ne mora to biti specifična aktivnost – možete učiti tokom šetnje, spremanja ručka, razgovora… Najvažnije je ostvariti kontakt, jer dijete uči gledajući u roditelja.”
Kada su u pitanju teškoće izazvane ekranima, ključni korak je – postepeno ukidanje ekrana.
“Kada se ukaže potreba, komuniciramo s pedijatrima, pedagoškim službama, vrtićima. Trudimo se objediniti informacije i zajedno pronaći najbolji model podrške za dijete”, kaže Lejla.
“Intervizija među kolegama, komunikacija i, kada je moguće, supervizija kod drugog terapeuta – to nam pomaže da ostanemo stabilni. Važno je prepoznati šta je naša, a šta je roditeljska odgovornost. Oslanjamo se jedni na druge.”
Roditelji, poručuje Lejla, ne trebaju čekati.
“Ako uočite bilo kakvo odstupanje, javite se. Proces nije komplikovan – najvažniji je prvi korak.”
Ova emisija je kreirana uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru programa Reporting Diversity Network. Za njen sadržaj isključivo je odgovorno udruženje MediaS i ono nužno ne odražava stavove Evropske unije niti Reporting Diversity Network.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
