Panedmija je u proteklih godinu mijenjala način života i organizaciju svakog od nas, a posebne izazove imali su u ustanovama za brigu o starim osobama. Te su ustanove bile – i još su – potencijalna mjesta visokog rizika infekcije.

Penzionerski dom sa stacionarom u Zenici jedna je od najvećih ustanova tog tipa u našoj zemlji. Pod jednim krovom velika porodica – 150 starih osoba i 50-ak njihovih njegovatelja, različitih profesija.

Kreativne radionice i druženja ublažavale su odsustvo porodica. Ovih dana drugačije slike. Koronavirus im je, nametnuo nova pravila, nema zajedničkih obroka i druženja, zabranjeni su im izlasci iz ustanove, ali i posjete.

– Mi radimo u korist naših korisnika i sve te mjere koje smo mi preuzeli su da se sačuva njihovo zdravlje – kaže Željko Marijanović, glavni medicinski tehničar

Ove mjere, sa kratkotrajnim prekidom, krajem prošle godine, primjenjuju duže od godinu.

– Trenutno najbitnije je razgovor i psihološka podrška. Pokušavamo na neki način da se držimo kao jedna porodica i da na taj način pomognemo im – objašnjava socijalna radnica Lejla Cogo.

Sa socijalne brige i njege starih i iznemoglih osoba, što je primarna djelatnost ove ustanove, fokus je neophodna zdravstvena zaštita korisnika.

– Odvojili smo apartmanski dio, gdje smještamo korisnike koji su sumnja na kovid, dva puta dnevno mjerimo temperaturu, idemo u pratnji korisnika po domovima zdravlja, bolnicama – objašnjava Marijanović.

Uprkos strogom poštivanju epidemioloških mjera, bilježe slučajeve kovid oboljelih korisnika, a resursa za njihovo zbrinjavanje nemaju.

– Mi pružamo brigu i njegu starim i nemoćnim, ali ne liječimo – mi nemamo stalno uposlenog doktora medicine koji bi ovdje bio 24 sata dnevno i svi oni koji se zaraze i dobiju taj virus, oni su bolesnici i smatram da bi trebali biti hospitalizirani u zdravstvene ustanove – ističe Damir Jukić, direktor JU Penzionerski dom sa stacionarom ZDK.

Pomoć i podršku očekuju od osnivača, Vlade ZDK ali i kantonalnog Zavoda zdravstvenog osiguranja.

– Pravo na zdrastvenu zaštitu pripada svakome – i onome ko ima 81 godinu i onome ko ima 11 godina. Nečiji je to otac ili majka i zaslužuje živjeti bez obzira na ovu panedmiju koronavirusa – dodaje Jukić

Ovu su ustanovu zaobilazile donacije i zajedničke nabavke zaštitne i druge opreme. Sve im to i dalje treba, kao što im je nužna i finansijska podrška. Ohrabruje ih da su korisnici ove ustanove prioritet za vakcinaciju, koja je sada već izvjesna. Nakon toga, nadaju se, moći će otvoriti vrata porodicama svojih korisnika i vratiti se uobičajenim pravilima zajedničkog života u ovoj ustanovi.

Panedmija je u proteklih godinu mijenjala način života i organizaciju svakog od nas, a posebne izazove imali su u ustanovama za brigu o starim osobama. Te su ustanove bile – i još su – potencijalna mjesta visokog rizika infekcije.

Penzionerski dom sa stacionarom u Zenici jedna je od najvećih ustanova tog tipa u našoj zemlji. Pod jednim krovom velika porodica – 150 starih osoba i 50-ak njihovih njegovatelja, različitih profesija.

Kreativne radionice i druženja ublažavale su odsustvo porodica. Ovih dana drugačije slike. Koronavirus im je, nametnuo nova pravila, nema zajedničkih obroka i druženja, zabranjeni su im izlasci iz ustanove, ali i posjete.

– Mi radimo u korist naših korisnika i sve te mjere koje smo mi preuzeli su da se sačuva njihovo zdravlje – kaže Željko Marijanović, glavni medicinski tehničar

Ove mjere, sa kratkotrajnim prekidom, krajem prošle godine, primjenjuju duže od godinu.

– Trenutno najbitnije je razgovor i psihološka podrška. Pokušavamo na neki način da se držimo kao jedna porodica i da na taj način pomognemo im – objašnjava socijalna radnica Lejla Cogo.

Sa socijalne brige i njege starih i iznemoglih osoba, što je primarna djelatnost ove ustanove, fokus je neophodna zdravstvena zaštita korisnika.

– Odvojili smo apartmanski dio, gdje smještamo korisnike koji su sumnja na kovid, dva puta dnevno mjerimo temperaturu, idemo u pratnji korisnika po domovima zdravlja, bolnicama – objašnjava Marijanović.

Uprkos strogom poštivanju epidemioloških mjera, bilježe slučajeve kovid oboljelih korisnika, a resursa za njihovo zbrinjavanje nemaju.

– Mi pružamo brigu i njegu starim i nemoćnim, ali ne liječimo – mi nemamo stalno uposlenog doktora medicine koji bi ovdje bio 24 sata dnevno i svi oni koji se zaraze i dobiju taj virus, oni su bolesnici i smatram da bi trebali biti hospitalizirani u zdravstvene ustanove – ističe Damir Jukić, direktor JU Penzionerski dom sa stacionarom ZDK.

Pomoć i podršku očekuju od osnivača, Vlade ZDK ali i kantonalnog Zavoda zdravstvenog osiguranja.

– Pravo na zdrastvenu zaštitu pripada svakome – i onome ko ima 81 godinu i onome ko ima 11 godina. Nečiji je to otac ili majka i zaslužuje živjeti bez obzira na ovu panedmiju koronavirusa – dodaje Jukić

Ovu su ustanovu zaobilazile donacije i zajedničke nabavke zaštitne i druge opreme. Sve im to i dalje treba, kao što im je nužna i finansijska podrška. Ohrabruje ih da su korisnici ove ustanove prioritet za vakcinaciju, koja je sada već izvjesna. Nakon toga, nadaju se, moći će otvoriti vrata porodicama svojih korisnika i vratiti se uobičajenim pravilima zajedničkog života u ovoj ustanovi.