Ustavni sud Bosne i Hercegovine održao je dvodnevnu sjednicu na kojoj je utvrdio da Nacrt Ustava RS nije u skladu sa Ustavom BiH, te utvrdio da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava RS prestaje važiti narednog dana od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud BiH utvrdio je da ovaj Nacrt nije u skladu s Ustavom BiH.
U skladu sa članom 61. stav (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ukinuta Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske prestaje važiti narednog dana od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“. Također, u skladu sa članom 61. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je naložio Narodnoj skupštini Republike Srpske, svim nadležnim organima u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim licima u tim institucijama da obustave sve aktivnosti koje preduzimaju na osnovu Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske.
Odlučujući o zahtjevu Darka Babalja, prvog zamjenika predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Zakona o finansiranju političkih organizacija, Ustavni sud je zaključio da sporni zakon nije u skladu Ustavom BiH i članom 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (koji štite pravo na slobodu udruživanja) jer ukidanje budžetskog finansiranja predstavlja nesrazmjerno miješanje koje, u odsustvu dokaza o “hitnoj društvenoj potrebi”, narušava načelo jednakih mogućnosti i politički pluralizam kao temelje slobode udruživanja u demokratskom društvu.
“Zahtjev Darka Babalja za ocjenu zakonitosti Zakona o finansiranju političkih organizacija u odnosu na čl. 1, 2, 4, 5, 10, 11. i 16. Zakona o izvršenju budžeta RS za 2025. godinu i čl. 3, 7, 10, 14, 15, 20, 30, 31, 38. i 39. Zakona o budžetskom sistemu Republike Srpske odbačen je zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje. Ustavni sud je istakao da se u konkretnom slučaju radi o zakonima koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske, te se stoga ne radi o dvije institucije Bosne i Hercegovine koje bi mogle imati konkurentnu nadležnost u odnosu na isto pitanje, pa zbog toga ne postoji ni spor o tom pitanju”, navodi se.
Odlučujući o zahtjevu trideset i jednog zastupnika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti Odluke o osnivanju ureda i proceduri imenovanja glavnog pregovarača i zamjenika glavnog pregovarača Bosne i Hercegovine za vođenje pregovora o pristupanju Evropskoj uniji, Ustavni sud je zaključio da osporena odluka nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
“Ustavni sud je, između ostalog, slijedeći standarde koji proizlaze iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, istakao da osporenu odluku nije potvrdio Dom naroda u smislu člana IV/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine koji propisuje da sve zakonodavne odluke moraju odobriti oba doma. Stoga odluka koju je donio jedan dom zakonodavnog tijela prema nadležnostima iz člana III/1. Ustava Bosne i Hercegovine ne predstavlja odluku Parlamentarne skupštine u smislu člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
Shodno tome, takva odluka ne može proizvesti pravno djelovanje jer nije u skladu sa članom I/2. u vezi sa članom IV/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.
Odlučujući o djelovanju odluke Ustavnog suda, u skladu sa članom 61. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio ništavnost osporene odluke ab initio. Također, polazeći od činjenice da se radi o važnom pitanju ispunjavanja obaveza institucija BiH prema zahtjevima za početak pregovaračkog procesa za pristupanje EU, koje institucije BiH još uvijek nisu ispunile, Ustavni sud je, na osnovu člana 72. stav (4) Pravila Ustavnog suda, naložio Parlamentarnoj skupštini da u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke u skladu sa svojim ovlaštenjima normira proceduru imenovanja glavnog pregovarača i zamjenika glavnog pregovarača BiH za vođenje pregovora o pristupanju BiH u EU i osnivanja ureda glavnog pregovarača i zamjenika glavnog pregovarača BiH.
Ustavni sud je odbacio kao nedopušten zahtjev jedanaest članova Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za utvrđivanje postojanja spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska u vezi s donošenjem Odluke o izboru predsjednika Vlade Republike Srpske i Odluke o izboru članova Vlade Republike Srpske zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Ustavni sud je u obrazloženju svoje odluke istakao da donošenje osporenih odluka nije prouzrokovalo spor u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine jer se radi o pitanju pravilnosti procedure izbora predsjednika i članova Vlade Republike Srpske koje je regulirano Ustavom Republike Srpske, a ne Ustavom Bosne i Hercegovine, i za koje je nadležan Ustavni sud Republike Srpske, a koje ni na koji način ne dovodi u pitanje podjelu nadležnosti između različitih nivoa vlasti ili institucija u Bosni i Hercegovini, za koje je isključivo nadležan Ustavni sud.
Ustavni sud je odlučujući o zahtjevu Kemala Ademovića, zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti pojedinih članova Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima Republike Srpske zaključio sljedeće: – Odredbe Zakona o policiji, i to član 141. stav (5) u dijelu „digitalno potpisivanje i izdavanje kvalificiranih digitalnih certifikata, te vršiti personalizaciju dokumenata“ i stav (6) u dijelu „i člana 141a. ovog zakona, kao i zaštite infrastrukture iz stava 5. ovog člana“ i član 141a. stav (4) Zakona o policiji, nisu u skladu sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine jer Republika Srpska donošenjem ovih odredbi Zakona o policiji nije izvršila njihovo usklađivanje s relevantnim odredbama Zakona o Agenciji za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH, Zakona o ličnoj karti BiH i Zakona o putnim ispravama BiH kojima je uspostavljena nadležnost Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH u oblasti digitalnog potpisivanja i personalizacije identifikacionih dokumenata, te donošenja relevantnih podzakonskih propisa kojima to bliže regulira.
– Član 146. stav (1) Zakona o policiji nije u skladu sa članom III/3.b) i III/1.g) Ustava Bosne i Hercegovine jer je Direkcija za koordinaciju policijskih tijela nadležna za saradnju između policijskih tijela Bosne i Hercegovine te odgovarajućih organa u Bosni i Hercegovini s odgovarajućim stranim i međunarodnim organima. – Član 6. stav (1) tačka 1) Zakona o policiji je u skladu sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske ovlašteno za obavljanje određenih poslova u oblasti jedinstvenog matičnog broja, prebivališta, ličnih karti i putnih isprava. – Član 8. stav (3) tačka 6) Zakona o policiji je u skladu sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da se izričito ne odnosi na poslove u nadležnosti Agencije, već općenito propisuje osiguranje zaštite informaciono-komunikacione strukture.
– Član 141. stav (5) Zakona o policiji u dijelu „uključujući i policijsku legitimaciju iz člana 24. ovog zakona i identifikacioni dokument iz člana 69. ovog zakona u skladu sa važećim propisima“ nije suprotan odredbama Zakona o Agenciji jer se radi o personalizaciji dokumenata policijskih i drugih službenika koja nije regulirana Zakonom o Agenciji.
– Član 141. stav (6) Zakona o policiji u dijelu „Ministar donosi pravilnik kojim se uređuje uspostavljanje sistema zaštite za evidencije iz člana 8. stav 3. tačka 6), evidencija iz stava 1. ovog člana“ nije suprotan odredbama Zakona o Agenciji zbog ranijih zaključaka u vezi sa članom 8. stav (3) tačka 6), odnosno jer ne pokreće pitanja usklađenosti sa Zakonom o Agenciji.
– Član 141a. stav (3) Zakona o policiji nije suprotan članu 8. Zakona o Agenciji i čl. 19. i 26. Zakona o putnim ispravama BiH jer nakon utvrđenja da relevantni dio člana 141. stav (5) Zakona o policiji nije u skladu sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine više nema mogućnosti da građani koriste infrastrukture iz člana 141. stav (5) Zakona o policiji, nego samo infrastrukturu koju uspostavlja Agencija.
Ustavni sud je zaključio da su osporene odredbe člana 54. stav 1. tačka m) i člana 62. st. 3. i 4. Zakona o visokom obrazovanju Zeničko-dobojskog kantona inkompatibilne sa čl. 4. i 63. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini i članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer ne pružaju adekvatnu zaštitu od proizvoljnosti i u suprotnosti su s načelom akademske samouprave i autonomije univerziteta zbog toga što su, u suštini, razlozi zbog kojih upravni odbor može smijeniti rektora propisani normativno široko i neprecizno i omogućavaju široko diskreciono pravo javne vlasti da razriješi rektora, a što je jedina propisana sankcija, bez mogućnosti izricanja bilo kakve blaže mjere.
S druge strane, Ustavni sud je zaključio da su odredbe člana 52. st. 1. i 2. Zakona o visokom obrazovanju Zeničko-dobojskog kantona u skladu sa čl. 4, 14, 15, 16, 18, 22. i 63. Okvirnog zakona i sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer činjenica da je u upravnom odboru većina predstavnika osnivača, iz čijih redova se imenuje i predsjednik tog tijela, ne može per se dovesti do povrede akademske samouprave i autonomije ukoliko ingerencije upravnog odbora ne zadiru u sferu akademskih pitanja, odnosno pitanja koja su u isključivoj nadležnosti akademske zajednice i senata.
Razmatrajući Informaciju o reagiranju dijela opće, stručne, političke i druge javnosti koja je uključivala inicijative kojima se pokreće razmatranje “postojanja razloga za razrješenje” sudije Ustavnog suda Marina Vukoje, a koje su podnijeli potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković, te Dennis Gratz, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi s istim pitanjem, Ustavni sud je istakao da pitanja profesionalnog i etičkog ponašanja sudija razmatra s posebnom pažnjom i odgovornošću imajući u vidu značaj očuvanja povjerenja javnosti u integritet i ugled Suda.
Ustavni sud je ukazao da su sudije dužne da u obavljanju svoje funkcije, kako u javnom tako i privatnom životu i ponašanju, vode računa o očuvanju integriteta i ugleda Ustavnog suda, kao i ličnog sudijskog ugleda i integriteta.
Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnosiocima zahtjeva / apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
