“Jednom nam je iskusni planinar koji iza sebe ima veliko planinarsko iskustvo rekao:

“Planinarenje nije samo penjanje na vrhove planina, djeco, to je način života.“

Nijedno od nas, kada bi nas pitali zašto hodamo, ne bi znali odgovor, ali naprosto, svako svoje slobodno vrijeme iskorištavamo za penjanje na planinu. Ako je to slobodno vrijeme kratko, to jest nedovoljno za odlazak na planinu, onda razmišljamo o njoj, maštamo o danu kada će početi avantura, onaj naš prvi korak ka gore.

Tokom penjanja gledamo naš konačan cilj i razmiljamo o pogledu sa vrha i tom neobjašnjivom osjećaju radosti ispunjenom jačinom i sopstvenom voljom. Planina je ta koja nam daje moć, snagu, izgrađuje nas i zahvaljujući kojoj mnogo bolje funkcionišemo u svakodnevnom životu.

Prethodne dvije godine, naša ekipa je za godišnje odmore, unaprijed dogovorene na sastanku timova, penjala Triglav (najviši vrh bivše Yugoslaviji, najviši vrh Slovenije – 1 864 mnv, naš prvi poduhvat van Bosne i Hercegovine), i Mangart (treći najviši vrh Slovenije – 2 679 mnv). Ovi usponi su izgradili tim, poboljšali njegovu kvalitetu a uljepšali naš svakodnevni rad na ravoju planinarstva u Zenici a i šire. Triglav i Mangart su ispenjani #viaferrata stazama iako su bile i staze #vianormale ali smo se trudili da pored penjanja poboljšamo i svoje vještine jer će nam trebati u narednim usponima.

Mašta da pređemo 3 000 mnv bila je u svakom od nas jer svake godine želimo da skočimo za etapu više i upoznamo visinu na kojoj nismo bili.

Mnogi od nas su tokom planinarenja maštali o Dolomitima, tom velikom masivu planina koji nam je prije par godina bio nedostižan i mogli smo o njemu samo čitati preko društvenih mreža i interneta ali je ova godina bila prekretnica gdje smo jednoglasno odlučili da posjetimo Italiju, Dolomite, i pokušamo popeti najviši vrh Marmolade, Punta Penia – 3 343 mnv.

Imali smo onu volju i želju da koračamo novim visinama, sa novim pogledom i novom avanturom. Marmolada sa vrhom Punta Penia ne samo da je najviši vrh Dolomita nego posjeduje i dva glečera koji zahtjevaju posebno znanje i obuku koju baš nisu imali svi članovi tima ali smo se ipak zajednički odlučili na penjanje gdje ćemo pomoći jedni drugima i tako pružiti potrebnu sigurnost a ujedno i izgraditi vještinu hodanja po glečerima.

Iskreni da budemo, najteži dio samog uspona i spusta sa Marmelade su nam bila ova dva glečara ali smo ih zajednički prešli bez ikakvih posljedica za članove tima.

Ekipa od 6 članova (Senad Čaušević, Alma Durmiš, Merima Pezić, Haris Adilović, Ilma Šakić i Amel Selimović) su se 31.07.2017. u ranim jutarnjim satima otisnili prema Dolomitima koji su udaljeni od Zenice 803 kilometra u jednom smijeru.

Da bi popeli Marmeladu na Dolomitima to jest vrh Punta Penia, put nas je vodio do mjesta Fedaia Pass (2054 mnv) koji se nalazi između malih gradova Canazei i Malga Ciapela. Ispod polazne tačke se nalazi i jezero Lago di Fedaia koje ne možete zaobići.

Kada dođete na besplatan parking koji se nalazi iznad jezera, polazna tačka za pješačenje, spustit ćete se jedno 100 m niže do žičare (Oni koji žele zaobiči žičaru i početi odmah penjati ka vrhu, desno od ulaza u besplatan parking se nalaze planinarske staze koje vas nakon cca 2h penjanja dovedu na kraj žičare).

Pretežno se vrh penje sa korištenjem žičare koja vas za 8 eura odbaci na Rifugio Pian dei Fiacconi (n/v 2626 m). Žičara radi do 17:00 pa je potrebno, ako želite da se vratite istom, ponovo doći do nje najkasnije do 17:00. Ako pak ne uspijete stići kao što nismo ni mi, onda vam slijedi spuštanje planinarskom stazom do parkinga od nekih cca. 2h. Mi smo koristili žičaru i tako uštedili vrijeme ujutro.

Nakon žičare pratite markaciju sa brojem 606 (Alta Via Dolomiti 2) koja vas usmjerava na desnu stranu od žičare gdje se spuštate i zaobilazite jednu stijenu nakon koje će početi penjanje do početka glečera (leda).

Ovdje namještate svoje dereze na gozerice, zavisno od stanja glečera a i vaše volje, prelazite glečer u navezi ili ne, naravno sa korištenjem cepina koji će vam olakšati i osigurati hodanje.

Ovdje je potrebno znati koristiti opremu, dereze i cepin, u slučaju proklizavanja ili pada. Ako niste vješti sa ovom opremom a imate želju da naučite, preporučujemo zimski alpinistički tečaj Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine. Nakon prelaska glečera ide dio sa VIA FERRATOM gdje vam je potrebna oprema za ovu vrstu penjanja. Postoje VIA FERRATA setovi koji se mogu kupiti u svakoj radni koja prodaje alpinističku opremu.

Iskreno, mi ih nismo imali niti koristili nego smo sebi napravili improvizovane setove od karabinera, prusika i gurtni koje smo zakačili na alpinističke pojaseve i na taj način penjali via ferratu. Takođe je potrebna vještina koju preporučujemo da savladate na planinama Bosne i Hercegovine.

Ferrata smijerove imate na Trebeviću i Blagaju a idealni su da izgradite znanje i samopouzdanje. VIA FERRATA na Dolomitima je čarobna, sigurna, puna nevjerovatnih pogleda gdje naprosto uživate. Ruke naravno zabole i kretanje je dosta sporije zbog konstantnog kačenja na sajle, ali doživljaj koji ćete imati je nezobaravan.

Nakon 5 sati penjanja, preko glečera i viaferrate, dolazite na vrh Punta Penia sa kojeg se prostire pogled u beskonačnost. Nas je igrom slučaja vrijeme poslužilo a i trudili smo se da imamo sunčan dan pa smo i predvidili utorak za penjanje jer je tad bilo obečano sunce od strane web stranica sa vremenskom prognozom.

Nakon slikanja, uputili smo se stazom vianormale nazad do žičare. Ovaj dio, vianormale, nama je bio dosta zahtjevniji i teži nego samo penanje, zbog umora a i glečera u povratku koji je bio puno zahtjevniji od glečera koji smo imali tokom penjanja. Da bi došli do glečera prođe se ponovo jedan dio ferrate niz stijenu i onda počinje glečer koji ima mnoštvo procjepa i ledenih pukotina od kojih te obuzme strah.

Na jednom mjestu smo pukotinu morali i preskakati ali kao tim smo uspjeli ovaj dio preči bez nekih dodatnih poteškoća. Iskreni da budemo, na ovom mjestu je bilo obavezno adekvatno alpinističko znanje i hodanje po glečerima, naveza, kreiranje štandova i osiguravanje jedni drugih.

Nakon prelaska glečera dolazi dio koji i nije baš najbolje markiran, postavljene su samo kupole od kamena koje smo uspješno pratili i na taj način došli do žičare. Pošto nismo na vrijeme stigli na žičaru, mi smo bili na njoj tek oko 19:00 planinarskom stazom smo se spustili do parkinga i to je trajalo zbog umora nekih cca 2 sata. Ukupno trajanje uspona i silaska je nekih cca. 12 sati, sa slikanjem i laganim hodom.

Nakon uspona uputili smo se u mali grad Canazei (12 km udaljen) gdje se nalazi autokamp pod nazivom Marmolada gdje smo platili 14 eura (u top sezoni) sve troškove za jednu noć kampovanja, istuširali se i uživali maximalno u ispunjenom snu.

Preporučujemo svima koji žele da imaju ugodno penjanje da im polazna i krajnja tačka bude ovaj kamp jer će na taj način puno sebi olakšati. Vrijednost od 30 eura za dvije noći u kampu nije puno za ovako dalek put.

Olakšati ćete sebi tako što ćete dolaskom postaviti šatore, sutradan ujutro penjati Marmoladu i vratiti se u kamp gdje će vas ćekati vaši šatori, vruč tuš, restoran u kojem možete popiti kafu za 1.00 euro i leći spavati kako bi se odmorili nakon uspona, bez nekog dodatnog opterečavanja.

MARMOLADA je ispunila sva naša očekivanja. Nakon uspona obogatili smo svoje znanje, izgradili iskustvo, upoznali sami sebe a i družili se sa Dolomitima što nam je i bio cilj.

Sam put do Dolomita je takođe predivan, pun nevjerovatnih gradova koji su izgrađenu u cvijeću, iz velike ljubavi, i baš se vidi da je ovaj dio Italije emotivno vezan za Dolomite i da je pružena sva potrebna ljubav kako bi se održala ljepota Dolomita.

Naprosto čarobno i nevjerovatno.

Iako je potrebno iskustvo, snaga i jaka volja, preporućujemo svakom od vas da se uputite u prostranstva ovog dijela zemlje, upoznate predivne Dolomite, penjete jedan od vrhova i uživate u svemu što Dolomiti pružaju”, navodi se u saopštenju iz VEDRO-a.

“Jednom nam je iskusni planinar koji iza sebe ima veliko planinarsko iskustvo rekao:

“Planinarenje nije samo penjanje na vrhove planina, djeco, to je način života.“

Nijedno od nas, kada bi nas pitali zašto hodamo, ne bi znali odgovor, ali naprosto, svako svoje slobodno vrijeme iskorištavamo za penjanje na planinu. Ako je to slobodno vrijeme kratko, to jest nedovoljno za odlazak na planinu, onda razmišljamo o njoj, maštamo o danu kada će početi avantura, onaj naš prvi korak ka gore.

Tokom penjanja gledamo naš konačan cilj i razmiljamo o pogledu sa vrha i tom neobjašnjivom osjećaju radosti ispunjenom jačinom i sopstvenom voljom. Planina je ta koja nam daje moć, snagu, izgrađuje nas i zahvaljujući kojoj mnogo bolje funkcionišemo u svakodnevnom životu.

Prethodne dvije godine, naša ekipa je za godišnje odmore, unaprijed dogovorene na sastanku timova, penjala Triglav (najviši vrh bivše Yugoslaviji, najviši vrh Slovenije – 1 864 mnv, naš prvi poduhvat van Bosne i Hercegovine), i Mangart (treći najviši vrh Slovenije – 2 679 mnv). Ovi usponi su izgradili tim, poboljšali njegovu kvalitetu a uljepšali naš svakodnevni rad na ravoju planinarstva u Zenici a i šire. Triglav i Mangart su ispenjani #viaferrata stazama iako su bile i staze #vianormale ali smo se trudili da pored penjanja poboljšamo i svoje vještine jer će nam trebati u narednim usponima.

Mašta da pređemo 3 000 mnv bila je u svakom od nas jer svake godine želimo da skočimo za etapu više i upoznamo visinu na kojoj nismo bili.

Mnogi od nas su tokom planinarenja maštali o Dolomitima, tom velikom masivu planina koji nam je prije par godina bio nedostižan i mogli smo o njemu samo čitati preko društvenih mreža i interneta ali je ova godina bila prekretnica gdje smo jednoglasno odlučili da posjetimo Italiju, Dolomite, i pokušamo popeti najviši vrh Marmolade, Punta Penia – 3 343 mnv.

Imali smo onu volju i želju da koračamo novim visinama, sa novim pogledom i novom avanturom. Marmolada sa vrhom Punta Penia ne samo da je najviši vrh Dolomita nego posjeduje i dva glečera koji zahtjevaju posebno znanje i obuku koju baš nisu imali svi članovi tima ali smo se ipak zajednički odlučili na penjanje gdje ćemo pomoći jedni drugima i tako pružiti potrebnu sigurnost a ujedno i izgraditi vještinu hodanja po glečerima.

Iskreni da budemo, najteži dio samog uspona i spusta sa Marmelade su nam bila ova dva glečara ali smo ih zajednički prešli bez ikakvih posljedica za članove tima.

Ekipa od 6 članova (Senad Čaušević, Alma Durmiš, Merima Pezić, Haris Adilović, Ilma Šakić i Amel Selimović) su se 31.07.2017. u ranim jutarnjim satima otisnili prema Dolomitima koji su udaljeni od Zenice 803 kilometra u jednom smijeru.

Da bi popeli Marmeladu na Dolomitima to jest vrh Punta Penia, put nas je vodio do mjesta Fedaia Pass (2054 mnv) koji se nalazi između malih gradova Canazei i Malga Ciapela. Ispod polazne tačke se nalazi i jezero Lago di Fedaia koje ne možete zaobići.

Kada dođete na besplatan parking koji se nalazi iznad jezera, polazna tačka za pješačenje, spustit ćete se jedno 100 m niže do žičare (Oni koji žele zaobiči žičaru i početi odmah penjati ka vrhu, desno od ulaza u besplatan parking se nalaze planinarske staze koje vas nakon cca 2h penjanja dovedu na kraj žičare).

Pretežno se vrh penje sa korištenjem žičare koja vas za 8 eura odbaci na Rifugio Pian dei Fiacconi (n/v 2626 m). Žičara radi do 17:00 pa je potrebno, ako želite da se vratite istom, ponovo doći do nje najkasnije do 17:00. Ako pak ne uspijete stići kao što nismo ni mi, onda vam slijedi spuštanje planinarskom stazom do parkinga od nekih cca. 2h. Mi smo koristili žičaru i tako uštedili vrijeme ujutro.

Nakon žičare pratite markaciju sa brojem 606 (Alta Via Dolomiti 2) koja vas usmjerava na desnu stranu od žičare gdje se spuštate i zaobilazite jednu stijenu nakon koje će početi penjanje do početka glečera (leda).

Ovdje namještate svoje dereze na gozerice, zavisno od stanja glečera a i vaše volje, prelazite glečer u navezi ili ne, naravno sa korištenjem cepina koji će vam olakšati i osigurati hodanje.

Ovdje je potrebno znati koristiti opremu, dereze i cepin, u slučaju proklizavanja ili pada. Ako niste vješti sa ovom opremom a imate želju da naučite, preporučujemo zimski alpinistički tečaj Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine. Nakon prelaska glečera ide dio sa VIA FERRATOM gdje vam je potrebna oprema za ovu vrstu penjanja. Postoje VIA FERRATA setovi koji se mogu kupiti u svakoj radni koja prodaje alpinističku opremu.

Iskreno, mi ih nismo imali niti koristili nego smo sebi napravili improvizovane setove od karabinera, prusika i gurtni koje smo zakačili na alpinističke pojaseve i na taj način penjali via ferratu. Takođe je potrebna vještina koju preporučujemo da savladate na planinama Bosne i Hercegovine.

Ferrata smijerove imate na Trebeviću i Blagaju a idealni su da izgradite znanje i samopouzdanje. VIA FERRATA na Dolomitima je čarobna, sigurna, puna nevjerovatnih pogleda gdje naprosto uživate. Ruke naravno zabole i kretanje je dosta sporije zbog konstantnog kačenja na sajle, ali doživljaj koji ćete imati je nezobaravan.

Nakon 5 sati penjanja, preko glečera i viaferrate, dolazite na vrh Punta Penia sa kojeg se prostire pogled u beskonačnost. Nas je igrom slučaja vrijeme poslužilo a i trudili smo se da imamo sunčan dan pa smo i predvidili utorak za penjanje jer je tad bilo obečano sunce od strane web stranica sa vremenskom prognozom.

Nakon slikanja, uputili smo se stazom vianormale nazad do žičare. Ovaj dio, vianormale, nama je bio dosta zahtjevniji i teži nego samo penanje, zbog umora a i glečera u povratku koji je bio puno zahtjevniji od glečera koji smo imali tokom penjanja. Da bi došli do glečera prođe se ponovo jedan dio ferrate niz stijenu i onda počinje glečer koji ima mnoštvo procjepa i ledenih pukotina od kojih te obuzme strah.

Na jednom mjestu smo pukotinu morali i preskakati ali kao tim smo uspjeli ovaj dio preči bez nekih dodatnih poteškoća. Iskreni da budemo, na ovom mjestu je bilo obavezno adekvatno alpinističko znanje i hodanje po glečerima, naveza, kreiranje štandova i osiguravanje jedni drugih.

Nakon prelaska glečera dolazi dio koji i nije baš najbolje markiran, postavljene su samo kupole od kamena koje smo uspješno pratili i na taj način došli do žičare. Pošto nismo na vrijeme stigli na žičaru, mi smo bili na njoj tek oko 19:00 planinarskom stazom smo se spustili do parkinga i to je trajalo zbog umora nekih cca 2 sata. Ukupno trajanje uspona i silaska je nekih cca. 12 sati, sa slikanjem i laganim hodom.

Nakon uspona uputili smo se u mali grad Canazei (12 km udaljen) gdje se nalazi autokamp pod nazivom Marmolada gdje smo platili 14 eura (u top sezoni) sve troškove za jednu noć kampovanja, istuširali se i uživali maximalno u ispunjenom snu.

Preporučujemo svima koji žele da imaju ugodno penjanje da im polazna i krajnja tačka bude ovaj kamp jer će na taj način puno sebi olakšati. Vrijednost od 30 eura za dvije noći u kampu nije puno za ovako dalek put.

Olakšati ćete sebi tako što ćete dolaskom postaviti šatore, sutradan ujutro penjati Marmoladu i vratiti se u kamp gdje će vas ćekati vaši šatori, vruč tuš, restoran u kojem možete popiti kafu za 1.00 euro i leći spavati kako bi se odmorili nakon uspona, bez nekog dodatnog opterečavanja.

MARMOLADA je ispunila sva naša očekivanja. Nakon uspona obogatili smo svoje znanje, izgradili iskustvo, upoznali sami sebe a i družili se sa Dolomitima što nam je i bio cilj.

Sam put do Dolomita je takođe predivan, pun nevjerovatnih gradova koji su izgrađenu u cvijeću, iz velike ljubavi, i baš se vidi da je ovaj dio Italije emotivno vezan za Dolomite i da je pružena sva potrebna ljubav kako bi se održala ljepota Dolomita.

Naprosto čarobno i nevjerovatno.

Iako je potrebno iskustvo, snaga i jaka volja, preporućujemo svakom od vas da se uputite u prostranstva ovog dijela zemlje, upoznate predivne Dolomite, penjete jedan od vrhova i uživate u svemu što Dolomiti pružaju”, navodi se u saopštenju iz VEDRO-a.