Utakmica koja nosi težinu plasmana na Svjetsko prvenstvo počela je večeras na Bilinom polju, ali prvi trenutak koji će se pamtiti nije imao veze s rezultatom.
Pun stadion u Zenici reagovao je na način koji prevazilazi sport.
Tokom intoniranja himne Italije – aplauz. Ne zvižduci, ne provokacije, nego jasan, jedinstven odgovor sa tribina: poštovanje.
I to nije bio slučajan trenutak. Ovo je bila reakcija koja ima svoje duboko uporište u prošlosti.
Dug koji se pamti tri decenije
Za Bosnu i Hercegovinu utakmice protiv Italije nikada nisu samo fudbal.
Sve počinje 6. novembra 1996. godine.
Samo godinu nakon završetka rata, u Sarajevo koje je tek izašlo iz opsade, stigla je jedna od najjačih selekcija svijeta. Italija je tada, kao aktuelni viceprvak svijeta, odlučila igrati prijateljsku utakmicu na Koševu – u gradu koji još nije bio potpuno siguran ni za svakodnevni život, a kamoli za međunarodni sportski događaj.
To nije bio običan dolazak.
Italijani su donijeli i humanitarnu pomoć, posjetili bolnicu, a njihov dolazak bio je signal svijetu da se život vraća u Bosnu i Hercegovinu.
Za mnoge, upravo ta utakmica označila je povratak normalnosti.
Nogomet je tada bio više od igre – bio je dokaz da zemlja ponovo postoji.
“Grazie Azzurri” – poruka koja traje
Taj odnos nije izblijedio.
Svaki duel BiH i Italije nosi isti ton – zahvalnost i respekt.
Italija je bila među prvima koja je pružila ruku kada je to bilo najpotrebnije, i to u trenutku kada su mnogi drugi oklijevali.
Zato večerašnji aplauz u Zenici nije bio iznenađenje.
Bio je očekivan. Bio je iskren.
Dok su igrači stajali na centru, a himna Italije odzvanjala stadionom, više od deset hiljada ljudi na Bilinom polju reagovalo je kao jedno.
