Federalna vlada je utvrdila Nacrt zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, na čije se odredbe primjenjuju propisi o zdravstvenoj zaštiti, o zdravstvenom osiguranju, propisi o pravima, obvezama i odgovornostima pacijenata, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Pod liječenjem Zakon podrazumijeva otklanjanje neplodnosti ili umanjene plodnosti korištenjem biomedicinskih dostignuća, nakon utvrđivanja da trudnoća ne može biti postignuta drugim načinima liječenja. Također, liječenje je i uzimanje i čuvanje spolnih tkiva i spolnih stanica muškarca i žene u slučajevima kada, prema saznanjima i iskustvima medicinske znanosti, postoji opasnost da može doći do neplodnosti.

U primjeni postupaka biomedicinski pomognute oplodnje štiti se dostojanstvo i privatnost osoba, a zabranjen je svaki vid diskriminacije na temelju rase, boje kože, spola, jezika, invaliditeta, religije ili vjerovanja, političkih i drugih uvjerenja, nacionalnog i socijalnog podrijetla, prilikom obavljanja radnji temeljem ovog zakona.

Svi pokazatelji o postupku biomedicinski pomognute oplodnje, a posebno o ženi, njezinom bračnom, ili izvanbračnom drugu, te začetom djetetu, predstavljaju profesionalnu tajnu.

Sustav za primjenu postupaka biomedicinski pomognute oplodnje u FBiH obuhvata ovlaštene zdravstvene ustanove koje ispunjavaju propisane uvjete i Povjerenstvo za primjenu postupaka biomedicinski pomognute oplodnje, koje formira federalni ministar, kao stručno i savjetodavno tijelo pri Federalnom ministarstvu zdravstva. Povjerenstvo čine tri specijalista ginekologije i porodiljstva s najmanje pet godina iskustva u oblasti humane reprodukcije ili sa subspecijalizacijom iz humane reprodukcije, doktor bioloških znanosti iz oblasti genetike ili magistar genetike, magistar biologije, doktor medicine specijalista psihijatar ili klinički psiholog, diplomirani pravnik ili bachelor prava, te po jedan predstavnik Federalnog ministarstva i udruga pacijenata. Federalno ministarstvo vodi jedinstveni registar svih ovlaštenih zdravstvenih ustanova u FBiH koje imaju propisanu dozvolu za rad.

Zdravstvene ustanove ovlaštene za obavljanje postupaka biomedicinski pomognute oplodnje moraju posjedovati minimalnu medicinsko-tehničku opremu i prostor, te zaposliti u radni odnos, s punim radnim vremenom, najmanje jedan stručni tim. Mora imati i zaključene ugovore sa zdravstvenom ustanovom iste djelatnosti za obavljanje zamjenskog liječenja u slučaju nastupanja posebnih i nepredvidivih okolnosti, kao i bolnicom s registriranom djelatnošću iz opće kirurgije i ginekologije i porodiljstva, u slučaju nastupanja posebnih i nepredvidivih okolnosti tijekom liječenja. Biomedicinski pomognuta oplodnja provodi se primjenom suvremenih znanstveno provjerenih biomedicinskih dostignuća, a u odabiru postupka odlučuju bračni, odnosno izvanbračni drugovi zajedno sa specijalistom ginekologije i porodiljstva. Pravo na liječenje biomedicinski pomognutom oplodnjom na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, u pravilu, ima žena do navršene 42. godine života, koja je u braku, odnosno izvanbračnoj zajednici, i to tri pokušaja intrauterine inseminacije i pet pokušaja izvantjelesne oplodnje, uz obvezu da dva pokušaja budu u prirodnome ciklusu.

Prije početka primjene postupka, diplomirani pravnik, odnosno bachelor prava informira bračne ili izvanbračne drugove o pravnim posljedicama postupka biomedicinski pomognute oplodnje. Podrijetlo djeteta začetog u postupku biomedicinski pomognute oplodnje utvrđuje se sukladno Obiteljskom zakonu FBiH.

Federalna vlada je utvrdila Nacrt zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, na čije se odredbe primjenjuju propisi o zdravstvenoj zaštiti, o zdravstvenom osiguranju, propisi o pravima, obvezama i odgovornostima pacijenata, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Pod liječenjem Zakon podrazumijeva otklanjanje neplodnosti ili umanjene plodnosti korištenjem biomedicinskih dostignuća, nakon utvrđivanja da trudnoća ne može biti postignuta drugim načinima liječenja. Također, liječenje je i uzimanje i čuvanje spolnih tkiva i spolnih stanica muškarca i žene u slučajevima kada, prema saznanjima i iskustvima medicinske znanosti, postoji opasnost da može doći do neplodnosti.

U primjeni postupaka biomedicinski pomognute oplodnje štiti se dostojanstvo i privatnost osoba, a zabranjen je svaki vid diskriminacije na temelju rase, boje kože, spola, jezika, invaliditeta, religije ili vjerovanja, političkih i drugih uvjerenja, nacionalnog i socijalnog podrijetla, prilikom obavljanja radnji temeljem ovog zakona.

Svi pokazatelji o postupku biomedicinski pomognute oplodnje, a posebno o ženi, njezinom bračnom, ili izvanbračnom drugu, te začetom djetetu, predstavljaju profesionalnu tajnu.

Sustav za primjenu postupaka biomedicinski pomognute oplodnje u FBiH obuhvata ovlaštene zdravstvene ustanove koje ispunjavaju propisane uvjete i Povjerenstvo za primjenu postupaka biomedicinski pomognute oplodnje, koje formira federalni ministar, kao stručno i savjetodavno tijelo pri Federalnom ministarstvu zdravstva. Povjerenstvo čine tri specijalista ginekologije i porodiljstva s najmanje pet godina iskustva u oblasti humane reprodukcije ili sa subspecijalizacijom iz humane reprodukcije, doktor bioloških znanosti iz oblasti genetike ili magistar genetike, magistar biologije, doktor medicine specijalista psihijatar ili klinički psiholog, diplomirani pravnik ili bachelor prava, te po jedan predstavnik Federalnog ministarstva i udruga pacijenata. Federalno ministarstvo vodi jedinstveni registar svih ovlaštenih zdravstvenih ustanova u FBiH koje imaju propisanu dozvolu za rad.

Zdravstvene ustanove ovlaštene za obavljanje postupaka biomedicinski pomognute oplodnje moraju posjedovati minimalnu medicinsko-tehničku opremu i prostor, te zaposliti u radni odnos, s punim radnim vremenom, najmanje jedan stručni tim. Mora imati i zaključene ugovore sa zdravstvenom ustanovom iste djelatnosti za obavljanje zamjenskog liječenja u slučaju nastupanja posebnih i nepredvidivih okolnosti, kao i bolnicom s registriranom djelatnošću iz opće kirurgije i ginekologije i porodiljstva, u slučaju nastupanja posebnih i nepredvidivih okolnosti tijekom liječenja. Biomedicinski pomognuta oplodnja provodi se primjenom suvremenih znanstveno provjerenih biomedicinskih dostignuća, a u odabiru postupka odlučuju bračni, odnosno izvanbračni drugovi zajedno sa specijalistom ginekologije i porodiljstva. Pravo na liječenje biomedicinski pomognutom oplodnjom na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, u pravilu, ima žena do navršene 42. godine života, koja je u braku, odnosno izvanbračnoj zajednici, i to tri pokušaja intrauterine inseminacije i pet pokušaja izvantjelesne oplodnje, uz obvezu da dva pokušaja budu u prirodnome ciklusu.

Prije početka primjene postupka, diplomirani pravnik, odnosno bachelor prava informira bračne ili izvanbračne drugove o pravnim posljedicama postupka biomedicinski pomognute oplodnje. Podrijetlo djeteta začetog u postupku biomedicinski pomognute oplodnje utvrđuje se sukladno Obiteljskom zakonu FBiH.