Krzamak, zauške, rubeola, difterija, tetanus, veliki kašalj, dječja paraliza – sve su to bolesti koje su nestale zahvaljujući cjepivu, najvećem dostignuću medicine.

Ipak, u moderno doba bilježi se sve slabija procijepljenost. Još je gore stanje s MPR cjepivom protiv morbila, parotitisa i rubeole. Nezanemariv broj roditelja upravo to cjepivo veže s pojavom autizma jer se daje nakon navršene prve godine života kada se, zapravo, tek i mogu uočiti simptomi autizma.

Znanstvenog utemeljenja povezanosti MPR cjepiva i autizma nema.

U Hercegovačko-neretvanskom kantonu zdravstveni radnici nisu zadovoljni procijepljenošću djece zbog čega se strahuje od novih epidemija, posebice ospica. Slično stanje je i na razini Federacije.

Nedovoljna informiranost roditelja i antivakserski lobiji doveli su to toga da kolektivnog imuniteta gotovo i nema jer veliki broj roditelja ne želi cijepiti djecu MPR cjepivom protiv morbila, parotitisa i rubeole, ali i ostalim cjepivima. Kako je riječ o jako zaraznim bolestima čiji se virus brzo širi, strahuje se da bi mogle oživjeti i već zaboravljene bolesti.

– Cjepivo daje dobru zaštitu. Efikasnost koja štiti cijepljenu osobu je 97 posto, pod uvjetom da je dobra kolektivna procijepljenost. Kod nas je to jako slabo – ističe prim. Rada Šandrk, specijalist pedijatar.

I to dovodi do drugog problema, upisa necijepljene djece u vrtiće. U Ustanovi „Dječji vrtići“ Mostar imaju jedno necijepljeno dijete i čekaju očitovanje roditelja kako bi odredili daljnje postupke prema inspekciji. No, ima djece u čijim kartonima i potvrdama piše kako su djelomično cijepljenja bez jasnog obrazloženja što to zapravo znači i zbog čega je tako unatoč napucima Kantonalnog zavoda za javno zdravstvo.

– Ukoliko dijete nije cijepljeno potrebno je da u liječničkom uvjerenju stoji razlog navedenog propusta. A to ne stoji. I sad smo u jako nezavidnoj situaciji gdje bismo – a nemamo stučnjaka te vrste – trebali tumačiti što je dijete djelomično cijepljeno ili, ne znam, kako nam se dopada cijepni karton – kaže Danijela Kegelj, ravnateljica Ustanove “Dječji vrtići” Mostar.

– Ne možemo reći da nečije dijete neće u vrtić jer to nije regulirano zakonom, a mi se susrećemo s problemom. Nama roditelj kaže: Napišite što hoćete, naše dijete će biti u vrtiću – dodaje Šandrk.

Upravo iz ovih razloga potreban je jači angažman inspekcije i nadzora, posebice u privatnim vrtićima. Ključna je suradnja u educiranju društva o važnosti cijepljenja.

– Dijete po UNICEF-u i svim deklaracijama ima pravo na zdravlje i život i nema mu nitko to pravo pravo uskraćivati, pa ni njegovi roditelji. Roditelji su tu daleko najodgovorniji zajedno s liječnicima i pedijatrima – ističe prof. dr. Jurica Arapović, specijalist infektolog.

Unatoč obveznom imunizacijskom programu, protivnici cijepljenja zaboravljaju djecu koja zbog svoga stanja ne smiju primiti cjepiva. Liječnici smatraju da ih se time, možda i nesvjesno zarad svog komoditeta, zapravo osuđuje na loš ishod.

Krzamak, zauške, rubeola, difterija, tetanus, veliki kašalj, dječja paraliza – sve su to bolesti koje su nestale zahvaljujući cjepivu, najvećem dostignuću medicine.

Ipak, u moderno doba bilježi se sve slabija procijepljenost. Još je gore stanje s MPR cjepivom protiv morbila, parotitisa i rubeole. Nezanemariv broj roditelja upravo to cjepivo veže s pojavom autizma jer se daje nakon navršene prve godine života kada se, zapravo, tek i mogu uočiti simptomi autizma.

Znanstvenog utemeljenja povezanosti MPR cjepiva i autizma nema.

U Hercegovačko-neretvanskom kantonu zdravstveni radnici nisu zadovoljni procijepljenošću djece zbog čega se strahuje od novih epidemija, posebice ospica. Slično stanje je i na razini Federacije.

Nedovoljna informiranost roditelja i antivakserski lobiji doveli su to toga da kolektivnog imuniteta gotovo i nema jer veliki broj roditelja ne želi cijepiti djecu MPR cjepivom protiv morbila, parotitisa i rubeole, ali i ostalim cjepivima. Kako je riječ o jako zaraznim bolestima čiji se virus brzo širi, strahuje se da bi mogle oživjeti i već zaboravljene bolesti.

– Cjepivo daje dobru zaštitu. Efikasnost koja štiti cijepljenu osobu je 97 posto, pod uvjetom da je dobra kolektivna procijepljenost. Kod nas je to jako slabo – ističe prim. Rada Šandrk, specijalist pedijatar.

I to dovodi do drugog problema, upisa necijepljene djece u vrtiće. U Ustanovi „Dječji vrtići“ Mostar imaju jedno necijepljeno dijete i čekaju očitovanje roditelja kako bi odredili daljnje postupke prema inspekciji. No, ima djece u čijim kartonima i potvrdama piše kako su djelomično cijepljenja bez jasnog obrazloženja što to zapravo znači i zbog čega je tako unatoč napucima Kantonalnog zavoda za javno zdravstvo.

– Ukoliko dijete nije cijepljeno potrebno je da u liječničkom uvjerenju stoji razlog navedenog propusta. A to ne stoji. I sad smo u jako nezavidnoj situaciji gdje bismo – a nemamo stučnjaka te vrste – trebali tumačiti što je dijete djelomično cijepljeno ili, ne znam, kako nam se dopada cijepni karton – kaže Danijela Kegelj, ravnateljica Ustanove “Dječji vrtići” Mostar.

– Ne možemo reći da nečije dijete neće u vrtić jer to nije regulirano zakonom, a mi se susrećemo s problemom. Nama roditelj kaže: Napišite što hoćete, naše dijete će biti u vrtiću – dodaje Šandrk.

Upravo iz ovih razloga potreban je jači angažman inspekcije i nadzora, posebice u privatnim vrtićima. Ključna je suradnja u educiranju društva o važnosti cijepljenja.

– Dijete po UNICEF-u i svim deklaracijama ima pravo na zdravlje i život i nema mu nitko to pravo pravo uskraćivati, pa ni njegovi roditelji. Roditelji su tu daleko najodgovorniji zajedno s liječnicima i pedijatrima – ističe prof. dr. Jurica Arapović, specijalist infektolog.

Unatoč obveznom imunizacijskom programu, protivnici cijepljenja zaboravljaju djecu koja zbog svoga stanja ne smiju primiti cjepiva. Liječnici smatraju da ih se time, možda i nesvjesno zarad svog komoditeta, zapravo osuđuje na loš ishod.