Iako se dešava rijetko, sasvim je moguće da trudnica ponovo začne samo nekoliko dana nakon prve oplodnje. Ova pojava se naziva superfetacijom i dosad je zabilježeno svega desetak takvih slučajeva u svijetu.

“Ne postoje negativne posljedice na bebe, izuzev uobičajenih rizika koji važe za blizanačke trudnoće”, objašnjava dr Suvir Venkataraman iz Harli Strit klinike za oplodnju.

Najnoviji slučaj zadesio je Australijanku Kejt Hil, koja je zatrudnila dva puta u razmaku od 10 dana.

Kejt i njen suprug Piter mislili su da nikad neće imati djecu, jer je Hil imala sindrom policističnih jajnika koji je kod nje sprječavao ovulaciju, ali je zatrudnila nakon što je primila hormonsku terapiju.

Pošto su takvi slučajevi tako rijetki, čak je i njen ginekolog dr Bred Armstrong morao da “googla” više informacija o stanju svoje pacijentkinje.

“Nikad nisam vidio ništa slično. Toliko je rijetko, da nisam mogao da nađem bilo kakvu literaturu o tome. Morao sam da se poslužim Googlom”, rekao je on.

Superfetacija je oplodnja jajne ćelije i naknadni razvoj još jednog embriona, dok je jedan fetus već prisutan u materici. To je posljedica oplodnje jajnih ćelija iz dva odvojena menstrualna ciklusa.

Uobičajeno je da nakon začeća, ženini jajnici prestaju da otpuštaju jajne ćelije u matericu, jer im hormoni šalju signale da se tijelo priprema za rast bebe. Međutim, u slučaju superfetacije, tijelo otpušta još jednu jajnu ćeliju.

Dva fetusa su tako različite starosti, pa je tako Hil dobila nimalo slične kćerke Šarlot i Oliviju.

Fenomen je prvi put zabilježio Aristotel, koji je posmatrao zečice koje rađaju mlade. Primjetio je da su mladunci različite veličine i oblika i to pripisao naknadnom začeću.

Iako se dešava rijetko, sasvim je moguće da trudnica ponovo začne samo nekoliko dana nakon prve oplodnje. Ova pojava se naziva superfetacijom i dosad je zabilježeno svega desetak takvih slučajeva u svijetu.

“Ne postoje negativne posljedice na bebe, izuzev uobičajenih rizika koji važe za blizanačke trudnoće”, objašnjava dr Suvir Venkataraman iz Harli Strit klinike za oplodnju.

Najnoviji slučaj zadesio je Australijanku Kejt Hil, koja je zatrudnila dva puta u razmaku od 10 dana.

Kejt i njen suprug Piter mislili su da nikad neće imati djecu, jer je Hil imala sindrom policističnih jajnika koji je kod nje sprječavao ovulaciju, ali je zatrudnila nakon što je primila hormonsku terapiju.

Pošto su takvi slučajevi tako rijetki, čak je i njen ginekolog dr Bred Armstrong morao da “googla” više informacija o stanju svoje pacijentkinje.

“Nikad nisam vidio ništa slično. Toliko je rijetko, da nisam mogao da nađem bilo kakvu literaturu o tome. Morao sam da se poslužim Googlom”, rekao je on.

Superfetacija je oplodnja jajne ćelije i naknadni razvoj još jednog embriona, dok je jedan fetus već prisutan u materici. To je posljedica oplodnje jajnih ćelija iz dva odvojena menstrualna ciklusa.

Uobičajeno je da nakon začeća, ženini jajnici prestaju da otpuštaju jajne ćelije u matericu, jer im hormoni šalju signale da se tijelo priprema za rast bebe. Međutim, u slučaju superfetacije, tijelo otpušta još jednu jajnu ćeliju.

Dva fetusa su tako različite starosti, pa je tako Hil dobila nimalo slične kćerke Šarlot i Oliviju.

Fenomen je prvi put zabilježio Aristotel, koji je posmatrao zečice koje rađaju mlade. Primjetio je da su mladunci različite veličine i oblika i to pripisao naknadnom začeću.