Rođena 1974. godine, od oca sirijskog muslimana i majke kršćanke iz Finske, prva žena imam u Danskoj Sherin Khankan stupila je na javnu scenu tokom sastanka različitih kultura.

Godine 2016. je, zajedno s grupom muslimanskih akademika, osnovala džamiju Mariam u Kopenhagenu, jednu od prvih u Evropi koju vode žene.

“Sve počinje ljudskim glasom. Činjenica da je crni rob bio prvi koji je pozvao muslimane na molitvu dovoljno govori o odnosu prema ljudima tamne kože onda i sada”, kazala je za Al Jazeeru i dodala kako reforme nisu nova stvar u islamu, već bitan dio vjere.

“Isčitavali smo Kur’an s fokusom na jednakost spolova. Vjerske institucije su patrijarhalne, pa smo pokušali izazvati strukture iz unutrašnjih redova.”

Džamija u danskoj prijestolnici ima tri centralne misije: borba za prava žena da budu imami, promoviranje prava na mješovite brakove kada su religije u pitanju, podrška pravu na razvod.

Kad su supružnici različitih vjera…

Od njenog otvaranja, od 50 brakova koji su zaključeni u džamiji više od polovina su različitih vjera.

“Brzo smo shvatili kako je jedna od najaktunijih dilema našeg vremena među muslimanskom omladinom pitanje brakova gdje su supružnici različitih vjera”, govori Khankan.

Prije nego je pandemija novog korona virusa zatvorila džamije, par različih vjera došao je iz Pariza i imao muslimansku ceremoniju, tokom koje su govorili mlada, mladoženja i Khankan.

U tradicionalnim muslimanskim ceremonijama vjenčanja obično imam održi kratak govor.

Ova par iz francuske prijestolnice imao je građansko vjenčanje tri godine ranije.

“Ideje džamije Mariam u skladu su s trenutnim trendom globalizacije svijeta. Ljudi putuju planetom i upoznaju ljude različitih priča. Ne možemo natjerati ljude da vjeruju u ono u šta mi vjerujemo. Džamija Mariam, do određene mjere, pomaže ovu novu generaciju ljudi, među kojima sam i ja, koji žele nastaviti vjerovati i prakticirati islam, ali žive u nemuslimanskoj državi”, dodaje Khankan.

Četiri godine nakon što je otvorila svoja vrata, džamija je dobila zahtjev za istospolni brak.

Iako čelnici džamije nemaju lične zamjerke, nisu pristali na vođenje ceremonije.

‘Ne izgleda kao naš stereotip’

“Vjerujemo u ljubav, ali postoji razlika između podržavanja i provođenja nečega… Trenutno takve stvari ne radimo, ali ne znamo šta sutra nosi”, ističe Khankan.

Kada je džamija počela s radom 2016. godine, zapadni mediji su bili fokusirani na Khankan.

Godinu ranije je režiserka Marie Skovgaard snimala Khankan u sklopu dokumentarnog filma The Reformist.

Dok je pokušavala prodati film emiterima, Skovgaard je nailazila na odbijanje, a kaže kako priča Khankan nije ispunjavala njihova očekivanja.

“Kontekst je bio kao ‘pa ona ne izgleda kao naš stereotip o tome kako muslimanka treba izgledati'”, dodala je.

Khankan ističe kako je svjesna uloge koju igra rasa i pokušava prikazati različitosti islama u džamiji.

“Želimo to promijeniti i već smo počeli s promjenama”, govori.

Mijenjati treba mudro i pažljivo

Dvije druge žene imami u džamiji su porijeklom iz Malezije i Somalije, neke nose hidžab, neke ne.

Iako neki naslovi drugačije sugeriraju, džamija ima oprezan, pojedinačni pristup promjenama.

“Ako imate previše bitaka pred vama, nećete dobiti legitimnost, ili ćete izgubiti jedinstvo. Ako želite napraviti promjene, to treba uraditi mudro i pažljivo… Ne smijete popaliti sve mostove iza sebe”, kaže Khankan.

Kao i kod svih vjera, postoje različiti pogledi na vjeru kod skoro dvije milijarde muslimana.

Za razliku od svećenika u kršćanstvu, koje imenuje crkva, imam nije licencirana profesija i imamom se može postati kroz uloge u zajednici.

“Muškarci iz različitih razloga su dobili odgovornost da predvode u molitvi. Žene se ne mole u određenim danima i periodima, pa tako ne mogu ispuniti ulogu imama”, kaže za Al Jazeeru britanski imam Sabah Ahmedi, koji smatra kako imam mora predvoditi u svih pet dnevnih molitvi u džamiji.

Duga historija ženskih prava

“Određene uloge su islamom date određenim spolovima i mi vjerujemo kako se to treba poštivati.”

Međutim, on navodi kako islam ima dugu historiju davanja prava ženama.

“Uspostavio je prava žena u vrijeme kada su smatrane građanima drugog reda. Islam im je dao pravo razvoda, nasljedstva i istakao ključnu važnost obrazovanja žena. Islam je savršena vjera i njeguje sva vremena.”

No, Khankan tvrdi kako primjeri ženske džamije mogu biti nađeni i u drugim muslimanskim zajednicama, naprimjer u Kini kraljem 17. stoljeća.

Danas žene predvode molitve u brojnim državama, među kojima su Sjedinjene Američke Države, Francuska, Velika Britanija, Južnoafrička Republika i Indija.

Rođena 1974. godine, od oca sirijskog muslimana i majke kršćanke iz Finske, prva žena imam u Danskoj Sherin Khankan stupila je na javnu scenu tokom sastanka različitih kultura.

Godine 2016. je, zajedno s grupom muslimanskih akademika, osnovala džamiju Mariam u Kopenhagenu, jednu od prvih u Evropi koju vode žene.

“Sve počinje ljudskim glasom. Činjenica da je crni rob bio prvi koji je pozvao muslimane na molitvu dovoljno govori o odnosu prema ljudima tamne kože onda i sada”, kazala je za Al Jazeeru i dodala kako reforme nisu nova stvar u islamu, već bitan dio vjere.

“Isčitavali smo Kur’an s fokusom na jednakost spolova. Vjerske institucije su patrijarhalne, pa smo pokušali izazvati strukture iz unutrašnjih redova.”

Džamija u danskoj prijestolnici ima tri centralne misije: borba za prava žena da budu imami, promoviranje prava na mješovite brakove kada su religije u pitanju, podrška pravu na razvod.

Kad su supružnici različitih vjera…

Od njenog otvaranja, od 50 brakova koji su zaključeni u džamiji više od polovina su različitih vjera.

“Brzo smo shvatili kako je jedna od najaktunijih dilema našeg vremena među muslimanskom omladinom pitanje brakova gdje su supružnici različitih vjera”, govori Khankan.

Prije nego je pandemija novog korona virusa zatvorila džamije, par različih vjera došao je iz Pariza i imao muslimansku ceremoniju, tokom koje su govorili mlada, mladoženja i Khankan.

U tradicionalnim muslimanskim ceremonijama vjenčanja obično imam održi kratak govor.

Ova par iz francuske prijestolnice imao je građansko vjenčanje tri godine ranije.

“Ideje džamije Mariam u skladu su s trenutnim trendom globalizacije svijeta. Ljudi putuju planetom i upoznaju ljude različitih priča. Ne možemo natjerati ljude da vjeruju u ono u šta mi vjerujemo. Džamija Mariam, do određene mjere, pomaže ovu novu generaciju ljudi, među kojima sam i ja, koji žele nastaviti vjerovati i prakticirati islam, ali žive u nemuslimanskoj državi”, dodaje Khankan.

Četiri godine nakon što je otvorila svoja vrata, džamija je dobila zahtjev za istospolni brak.

Iako čelnici džamije nemaju lične zamjerke, nisu pristali na vođenje ceremonije.

‘Ne izgleda kao naš stereotip’

“Vjerujemo u ljubav, ali postoji razlika između podržavanja i provođenja nečega… Trenutno takve stvari ne radimo, ali ne znamo šta sutra nosi”, ističe Khankan.

Kada je džamija počela s radom 2016. godine, zapadni mediji su bili fokusirani na Khankan.

Godinu ranije je režiserka Marie Skovgaard snimala Khankan u sklopu dokumentarnog filma The Reformist.

Dok je pokušavala prodati film emiterima, Skovgaard je nailazila na odbijanje, a kaže kako priča Khankan nije ispunjavala njihova očekivanja.

“Kontekst je bio kao ‘pa ona ne izgleda kao naš stereotip o tome kako muslimanka treba izgledati'”, dodala je.

Khankan ističe kako je svjesna uloge koju igra rasa i pokušava prikazati različitosti islama u džamiji.

“Želimo to promijeniti i već smo počeli s promjenama”, govori.

Mijenjati treba mudro i pažljivo

Dvije druge žene imami u džamiji su porijeklom iz Malezije i Somalije, neke nose hidžab, neke ne.

Iako neki naslovi drugačije sugeriraju, džamija ima oprezan, pojedinačni pristup promjenama.

“Ako imate previše bitaka pred vama, nećete dobiti legitimnost, ili ćete izgubiti jedinstvo. Ako želite napraviti promjene, to treba uraditi mudro i pažljivo… Ne smijete popaliti sve mostove iza sebe”, kaže Khankan.

Kao i kod svih vjera, postoje različiti pogledi na vjeru kod skoro dvije milijarde muslimana.

Za razliku od svećenika u kršćanstvu, koje imenuje crkva, imam nije licencirana profesija i imamom se može postati kroz uloge u zajednici.

“Muškarci iz različitih razloga su dobili odgovornost da predvode u molitvi. Žene se ne mole u određenim danima i periodima, pa tako ne mogu ispuniti ulogu imama”, kaže za Al Jazeeru britanski imam Sabah Ahmedi, koji smatra kako imam mora predvoditi u svih pet dnevnih molitvi u džamiji.

Duga historija ženskih prava

“Određene uloge su islamom date određenim spolovima i mi vjerujemo kako se to treba poštivati.”

Međutim, on navodi kako islam ima dugu historiju davanja prava ženama.

“Uspostavio je prava žena u vrijeme kada su smatrane građanima drugog reda. Islam im je dao pravo razvoda, nasljedstva i istakao ključnu važnost obrazovanja žena. Islam je savršena vjera i njeguje sva vremena.”

No, Khankan tvrdi kako primjeri ženske džamije mogu biti nađeni i u drugim muslimanskim zajednicama, naprimjer u Kini kraljem 17. stoljeća.

Danas žene predvode molitve u brojnim državama, među kojima su Sjedinjene Američke Države, Francuska, Velika Britanija, Južnoafrička Republika i Indija.