Dva dana tijelo Zeničanina Smiljana Novaka nepomično je ležalo u njegovom stanu, dok su komšije, zabrinute što ga ne viđaju, prilikom obilaska pronašli tijelo. Pozivali su različite institucije, ali niko nije želio preuzeti odgovornost.

Smiljan je, kažu njegovi sugrađani, bio divan čovjek, uvijek spreman pomoći i nasmijan, iako je živio sam. Njegove komšije željele su mu osigurati dostojanstven ispraćaj, prijavivši sve nadležnima, ali bez odgovora adekvatnog kao i više puta do sada.

Onda se u priču uključio i glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Zenica, hfz. Sumedin ef. Kobilica.

Kobilica je, saznavši za Smiljanovu sudbinu, s obzirom da je bio imam u njegovom naselju Brist, odlučio preuzeti na sebe organizaciju i troškove ukopa, naglašavajući da to čini isključivo iz ljudskog i moralnog osjećaja prema svome komšiji.

“Nisam mislio i htio da se podigne ovolika medijska pažnja za moga komšiju Smiljana, ali imam sada obavezu i da se oglasim. Kao musliman uvjeren u tradicionalne vrijednosti islama da je komšija briga komšije, imao sam iskrenu namjeru da pomognem ukop svoga komšije Smiljana Novaka”, poručio je ef. Kobilica.

On je odmah kontaktirao protojereja Marka Maleša, policiju i pogrebno preduzeće “Neven”, spreman da plati sve troškove.

Protojerej Maleš kazao je da su njihove usluge besplatne, dok je vlasnik preduzeća “Neven”, Dobrica, ponudio najminimalniju cijenu.

Međutim, u međuvremenu se javila Smiljanova sestra Branka iz Zagreba i obavijestila da će porodica preuzeti brigu o ukopu.

“U meni se javio moralan ljudski čin da pomognem komšiji koji je ležao duže na podu mrtav i bespomičan, a hvala Bogu pa su se javili njegovi srodnici koji će ga ukopati i platiti sve potrebno za ukop. Zahvalio bih se javno i načelniku PU Zenica Mirsadu Muračeviću i komandiru PS Centar Rijadu Deliću na ukazanoj podršci. Volimo se i poštujmo jer svi smo mi ljudi”, poručio je Kobilica.

Ovaj događaj, koliko god bolan, pokazao je da ljudskost i solidarnost i dalje žive među ljudima u Zenici i ovaj put kao i više puta ranije kada su Zeničani umirali sami u stanu bez da je neko o njima htio preuzeti brigu nakon smrti.

Na kraju, briga o komšiji je briga o čovjeku.

Dva dana tijelo Zeničanina Smiljana Novaka nepomično je ležalo u njegovom stanu, dok su komšije, zabrinute što ga ne viđaju, prilikom obilaska pronašli tijelo. Pozivali su različite institucije, ali niko nije želio preuzeti odgovornost.

Smiljan je, kažu njegovi sugrađani, bio divan čovjek, uvijek spreman pomoći i nasmijan, iako je živio sam. Njegove komšije željele su mu osigurati dostojanstven ispraćaj, prijavivši sve nadležnima, ali bez odgovora adekvatnog kao i više puta do sada.

Onda se u priču uključio i glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Zenica, hfz. Sumedin ef. Kobilica.

Kobilica je, saznavši za Smiljanovu sudbinu, s obzirom da je bio imam u njegovom naselju Brist, odlučio preuzeti na sebe organizaciju i troškove ukopa, naglašavajući da to čini isključivo iz ljudskog i moralnog osjećaja prema svome komšiji.

“Nisam mislio i htio da se podigne ovolika medijska pažnja za moga komšiju Smiljana, ali imam sada obavezu i da se oglasim. Kao musliman uvjeren u tradicionalne vrijednosti islama da je komšija briga komšije, imao sam iskrenu namjeru da pomognem ukop svoga komšije Smiljana Novaka”, poručio je ef. Kobilica.

On je odmah kontaktirao protojereja Marka Maleša, policiju i pogrebno preduzeće “Neven”, spreman da plati sve troškove.

Protojerej Maleš kazao je da su njihove usluge besplatne, dok je vlasnik preduzeća “Neven”, Dobrica, ponudio najminimalniju cijenu.

Međutim, u međuvremenu se javila Smiljanova sestra Branka iz Zagreba i obavijestila da će porodica preuzeti brigu o ukopu.

“U meni se javio moralan ljudski čin da pomognem komšiji koji je ležao duže na podu mrtav i bespomičan, a hvala Bogu pa su se javili njegovi srodnici koji će ga ukopati i platiti sve potrebno za ukop. Zahvalio bih se javno i načelniku PU Zenica Mirsadu Muračeviću i komandiru PS Centar Rijadu Deliću na ukazanoj podršci. Volimo se i poštujmo jer svi smo mi ljudi”, poručio je Kobilica.

Ovaj događaj, koliko god bolan, pokazao je da ljudskost i solidarnost i dalje žive među ljudima u Zenici i ovaj put kao i više puta ranije kada su Zeničani umirali sami u stanu bez da je neko o njima htio preuzeti brigu nakon smrti.

Na kraju, briga o komšiji je briga o čovjeku.