Dan rudara u Zavisnom društvu Rudnici mrkog uglja Zenica, koji se tradicionalno obilježava 21. decembra, obilježen je jučerašnjom skromnom svečanosti ispraćaja u penziju 86 rudara koji su stekli ili će do kraja tekuće godine steći uslove za penzionisanje.

Zadovoljstvo što je dočekao odlazak u penziju nakon 38 godina rada u pogonu “Stara jama” u kojem se od maja ove godine više ne proizvodi ugalj te koji bi naredne godine trebao biti i potpuno zatvoren, nije krio ni Osman Tutnjić.

Kaže kako je za njegovog rada u zeničkom rudniku “bilo i dobrih i loših vremena, bilo je i besparice”.

“Bilo je i para kada ih nismo mogli potrošiti do plaće. I toga je bilo. Bilo je i kada po tri-četiri mjeseca nismo dobivali plaće, bilo je kada smo išli u Beograd pješke i štrajkovali zbog plaće. I to je bilo, za mojih četiri decenije staža. Nastradao sam 1999. godine i radio sam kao 95-postotni trajni invalid 23 godine u kotlovnici ‘Stare jame'”, kazao je za Fenu Tutnjić.

Svoju priču o životu u rudarstvu ispričao je i njegov kolega Ahmed Halilović, iz zeničkog sela Šerići, koji trenutno još uvijek živi u Zenici.

“Prije rata sam radio i u Željezari, možda dvije-tri godine, a od 1985. godine sam redovno radio na rudniku – RMU Zenica, pogon ‘Separacija’. Poslije sam išao na ‘manevru’ i bio sam ložač na parnoj lokomotivi. Kada se ukinula parna lokomotiva, otišao sam na ‘uzorke’ u Kakanj i tu sam ostao do penzionisanja”, ispričao je 60-godišnji Halilović.

Napominje kako je kod njega sve riješeno, preostalo je da mu uplate još mjesec dana doprinosa za maj 1992. godine, ali je dobio obećanje kako će i to biti riješeno.

Halilović kaže da ima plan i za predstojeće penzionerske dane, kada će se vratiti u selo Šerići gdje se namjerava baviti uzgojem ovaca.

Zenički rudnik prolazi kroz period reorganizacije i nove sistematizacije radnih mjesta, nakon koje će broj zaposlenih u prvoj fazi realizacije Programa socijalnog zbrinjavanja viška zaposlenika pasti za dodatnih 153 radnika, od kojih je 51 pristao da potpiše sporazumni raskid ugovora te će uz stimulativne otpremnine napustiti preduzeće, koje će imati manje zaposlenih od sistematizovanih 641 radnika.

Rudnik mrkog uglja Kakanj u puno boljoj je situaciji nego zenički rudnik, ali, kako je u razgovoru za Fenu istakao bivši direktor Seid Imamović koji je 15. decembra također penzionisan te predao dužnost Isi Delibašiću, to je daleko od ranijih vremena u kojima se dočekivao Dan rudara.

“Rudnik Kakanj je jedan od stabilnijih rudnika u Koncernu, ali i to nije dovoljno za izmirenje svih obaveza. Kada je ušao u Koncern 2009. godine, imao je 2.200 radnika, a sada je iza mene ostalo 1.180 radnika, od kojih 90-ak odlazi u penziju. Sve je teže doći do radnika za jamsku proizvodnju – nemoguće je doći do novih, a problem je zadržati i postojeće radnike”, kaže Imamović, koji podsjeća da se u rudarstvo vratio 2018. godine, kada je preuzeo čelnu poziciju u kakanjskom rudniku.

Prije povratka rudarstvu, 24 godine radio je u kakanjskom Vodovodu, gdje je bio i direktor, a prethodno iskustvo u rudarstvu sticao je prije rata u Rudniku uglja “Abid Lolić” Bila kod Travnika, koji je tada bio u sastavu zeničkih rudnika.

Zeničkim rudarima jučer su isplaćene plaća, zatim naknada za topli obrok i regres za 2022. godinu, kao i nagrade za Dan rudara, koju su svi rudari dobili u iznosu od 344,25 KM. Danas će, prema najavi, biti potpisan i usaglašeni novi kolektivni ugovor za zaposlene u svih sedam rudnika Koncerna Elektroprivreda Bosne i Hercegovine.

Dan rudara u Zavisnom društvu Rudnici mrkog uglja Zenica, koji se tradicionalno obilježava 21. decembra, obilježen je jučerašnjom skromnom svečanosti ispraćaja u penziju 86 rudara koji su stekli ili će do kraja tekuće godine steći uslove za penzionisanje.

Zadovoljstvo što je dočekao odlazak u penziju nakon 38 godina rada u pogonu “Stara jama” u kojem se od maja ove godine više ne proizvodi ugalj te koji bi naredne godine trebao biti i potpuno zatvoren, nije krio ni Osman Tutnjić.

Kaže kako je za njegovog rada u zeničkom rudniku “bilo i dobrih i loših vremena, bilo je i besparice”.

“Bilo je i para kada ih nismo mogli potrošiti do plaće. I toga je bilo. Bilo je i kada po tri-četiri mjeseca nismo dobivali plaće, bilo je kada smo išli u Beograd pješke i štrajkovali zbog plaće. I to je bilo, za mojih četiri decenije staža. Nastradao sam 1999. godine i radio sam kao 95-postotni trajni invalid 23 godine u kotlovnici ‘Stare jame'”, kazao je za Fenu Tutnjić.

Svoju priču o životu u rudarstvu ispričao je i njegov kolega Ahmed Halilović, iz zeničkog sela Šerići, koji trenutno još uvijek živi u Zenici.

“Prije rata sam radio i u Željezari, možda dvije-tri godine, a od 1985. godine sam redovno radio na rudniku – RMU Zenica, pogon ‘Separacija’. Poslije sam išao na ‘manevru’ i bio sam ložač na parnoj lokomotivi. Kada se ukinula parna lokomotiva, otišao sam na ‘uzorke’ u Kakanj i tu sam ostao do penzionisanja”, ispričao je 60-godišnji Halilović.

Napominje kako je kod njega sve riješeno, preostalo je da mu uplate još mjesec dana doprinosa za maj 1992. godine, ali je dobio obećanje kako će i to biti riješeno.

Halilović kaže da ima plan i za predstojeće penzionerske dane, kada će se vratiti u selo Šerići gdje se namjerava baviti uzgojem ovaca.

Zenički rudnik prolazi kroz period reorganizacije i nove sistematizacije radnih mjesta, nakon koje će broj zaposlenih u prvoj fazi realizacije Programa socijalnog zbrinjavanja viška zaposlenika pasti za dodatnih 153 radnika, od kojih je 51 pristao da potpiše sporazumni raskid ugovora te će uz stimulativne otpremnine napustiti preduzeće, koje će imati manje zaposlenih od sistematizovanih 641 radnika.

Rudnik mrkog uglja Kakanj u puno boljoj je situaciji nego zenički rudnik, ali, kako je u razgovoru za Fenu istakao bivši direktor Seid Imamović koji je 15. decembra također penzionisan te predao dužnost Isi Delibašiću, to je daleko od ranijih vremena u kojima se dočekivao Dan rudara.

“Rudnik Kakanj je jedan od stabilnijih rudnika u Koncernu, ali i to nije dovoljno za izmirenje svih obaveza. Kada je ušao u Koncern 2009. godine, imao je 2.200 radnika, a sada je iza mene ostalo 1.180 radnika, od kojih 90-ak odlazi u penziju. Sve je teže doći do radnika za jamsku proizvodnju – nemoguće je doći do novih, a problem je zadržati i postojeće radnike”, kaže Imamović, koji podsjeća da se u rudarstvo vratio 2018. godine, kada je preuzeo čelnu poziciju u kakanjskom rudniku.

Prije povratka rudarstvu, 24 godine radio je u kakanjskom Vodovodu, gdje je bio i direktor, a prethodno iskustvo u rudarstvu sticao je prije rata u Rudniku uglja “Abid Lolić” Bila kod Travnika, koji je tada bio u sastavu zeničkih rudnika.

Zeničkim rudarima jučer su isplaćene plaća, zatim naknada za topli obrok i regres za 2022. godinu, kao i nagrade za Dan rudara, koju su svi rudari dobili u iznosu od 344,25 KM. Danas će, prema najavi, biti potpisan i usaglašeni novi kolektivni ugovor za zaposlene u svih sedam rudnika Koncerna Elektroprivreda Bosne i Hercegovine.