Lana Pudar, najbolja bosanskohercegovačka plivačica, poručila je danas da se ograđuje od istupa oca Velibora, nakon što je ovaj na društvenim mrežama saopćio da je Lani u mlađim danima ponuđeno da pliva pod zastavom Srbije.
Lana je dodala i da s ocem nije u kontaktu gotovo dvije godine i da njegove izjave nemaju veze s njom.
Velibor Pudar, bivši golman, potvrdio je u svojoj reakciji da je istina da nije vidio Lanu dvije godine, a da je razlog razvod braka između njega i njene majke.
“Kao prvo, u mojoj objavi o Vanji Udovičiću na Facebooku, nigdje nisam napisao da je neko drugi odlučivao za koga će Lana plivati, osim nje same, kao i još mnogo puta poslije, kada su mnoge zemlje zvale da pliva pod njihovom zastavom. Od malih nogu je odlučila da će plivati samo za zemlju svog rođenja, zemlju svog porijekla i zemlju koju voli, za BiH. Ne znam ko je kako shvatio moju objavu koja je bila vrlo jasna”, počeo je Pudar.
“Drugo, što se tiče kontakta između Lane i mene, istina je da se nismo vidjeli skoro dvije godine. Razlog je razvod braka između njene majke i mene. Problemi, u braku, su nastali još 2011. godine, ali sam ostao sa porodicom da bih djeci osigurao sve uvjete da odrastu bez ikakvih problema. Sin Nemanja da završi fakultet, a Lana da može da se bavi plivanjem”, nastavlja Pudar.
Dodaje da je radio 10 godina u Saudijskoj Arabiji, a da je majka odgajala djecu.
“Probleme koje smo trebali riješiti Lanina majka i ja, “u četiri oka”, nikada nismo rješavali jer je njena majka uvijek, kada bi se povela priča o tome, tražila zaštitu u maloljetnoj djeci i naravno da su joj bili privrženiji nego meni. Toliko im je priča napričala, da bi zaštitila sebe, a protiv mene, da je danas rezultat svega da naša djeca ne kontaktiraju nikoga od moje rodbine i prijatelja, pa ni mene. A ja, znam da sam dao sve, i dušu, da bi oni bili danas ono što jesu, da mi je savjest čista i da hodam svuda po svijetu uzdignute glave i gledam ljude u oči. E sad ne znam da li mogu tako gledati i hodati pojedinci. Bez obzira na sve, uvijek sam tu za svoju djecu i znam, a znaju i pojedinci, koliko sam dobrih stvari uradio za njih u ove posljednje dvije godine. Iako su punoljetni, nadam se da će, jednog dana “odrasti” i početi razmišljati svojom glavom”, zaključio je priču Velibor Pudar.
