Okružno javno tužilaštvo Banja Luka tri i po godine od podnošenja krivične prijave protiv bivšeg direktora Vodovoda Zorana Popovića za zloupotrebu službenog položaja i prevaru nije uspjelo utvrditi da li su navodi istiniti.

Popovića je prijavila uprava ovog javnog preduzeća kao i gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković u aprilu 2022. godine, a nakon nalaza njegovog tima za reviziju koji se kasnije raspao.

Stanivuković je iznio niz optužbi na račun Popovića, između ostalog, i da je firmi Korićanac koja je radila na rekonstrukciji poslovnog objekta u centru grada platio radove koji nisu izvedeni, kao i da je namještaj i inventar preplaćen.

Tako su, kako je tvrdio gradonačelnik, telefoni vrijedni 200 KM plaćani po 750 maraka, za fotelje od 500 KM se davalo 3.000 KM, a saksija koja se mogla naći i za 100 KM je plaćena 1.300 KM.

“Mora biti zatvora, mora biti hapšenja. Pozivamo institucije da na to reaguju. To je priča o Vodovodu, o korumpiranoj državi”, poručio je tada Stanivuković.

Međutim, u nadležnom tužilaštvu se nisu žurili pa su javnosti u RS-u ostavili 40 mjeseci da sama donosi zaključke da li je Stanivuković samo skupljao političke poene ili je Popović zaista zloupotrijebio direktorsku fotelju.

Ipak, tvrde kako nisu sjedili skrštenih ruku. Kažu da su formirali predmet, izuzeli materijalnu dokumentaciju, saslušali više osoba u svojstvu svjedoka.

“Navedeni predmet se nalazi u radu i uskoro se može očekivati donošenje tužilačke odluke”, kazali su u Tužilaštvu u odgovoru na upit Capitala.

U Transparency internationalu Bosne i Hercegovine kažu da sporost tužilaštava, naročito u jednostavnijim predmetima, nema opravdanje.

Dodaju da njihova praksa pokazuje da se na tužilačke odluke u prosjeku čeka otprilike dvije i po godine pa smatraju da bi Visoko sudsko i tužilačko vijeće moglo propisati optimalne rokove prema složenosti predmeta.

“Ovako, tužioci imaju diskreciona ovlaštenja i mogućnost pravdanja objektivnim okolnostima, što ponekad nije istina, a naročito se istrage protiv političara i funkcionera drže bez odluka, nekad i kao sredstvo pritiska”, kaže Damjan Ožegović iz TIBiH.

Okružno javno tužilaštvo Banja Luka tri i po godine od podnošenja krivične prijave protiv bivšeg direktora Vodovoda Zorana Popovića za zloupotrebu službenog položaja i prevaru nije uspjelo utvrditi da li su navodi istiniti.

Popovića je prijavila uprava ovog javnog preduzeća kao i gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković u aprilu 2022. godine, a nakon nalaza njegovog tima za reviziju koji se kasnije raspao.

Stanivuković je iznio niz optužbi na račun Popovića, između ostalog, i da je firmi Korićanac koja je radila na rekonstrukciji poslovnog objekta u centru grada platio radove koji nisu izvedeni, kao i da je namještaj i inventar preplaćen.

Tako su, kako je tvrdio gradonačelnik, telefoni vrijedni 200 KM plaćani po 750 maraka, za fotelje od 500 KM se davalo 3.000 KM, a saksija koja se mogla naći i za 100 KM je plaćena 1.300 KM.

“Mora biti zatvora, mora biti hapšenja. Pozivamo institucije da na to reaguju. To je priča o Vodovodu, o korumpiranoj državi”, poručio je tada Stanivuković.

Međutim, u nadležnom tužilaštvu se nisu žurili pa su javnosti u RS-u ostavili 40 mjeseci da sama donosi zaključke da li je Stanivuković samo skupljao političke poene ili je Popović zaista zloupotrijebio direktorsku fotelju.

Ipak, tvrde kako nisu sjedili skrštenih ruku. Kažu da su formirali predmet, izuzeli materijalnu dokumentaciju, saslušali više osoba u svojstvu svjedoka.

“Navedeni predmet se nalazi u radu i uskoro se može očekivati donošenje tužilačke odluke”, kazali su u Tužilaštvu u odgovoru na upit Capitala.

U Transparency internationalu Bosne i Hercegovine kažu da sporost tužilaštava, naročito u jednostavnijim predmetima, nema opravdanje.

Dodaju da njihova praksa pokazuje da se na tužilačke odluke u prosjeku čeka otprilike dvije i po godine pa smatraju da bi Visoko sudsko i tužilačko vijeće moglo propisati optimalne rokove prema složenosti predmeta.

“Ovako, tužioci imaju diskreciona ovlaštenja i mogućnost pravdanja objektivnim okolnostima, što ponekad nije istina, a naročito se istrage protiv političara i funkcionera drže bez odluka, nekad i kao sredstvo pritiska”, kaže Damjan Ožegović iz TIBiH.