Prema posljednjim objavljenim podacima, u Bosni i Hercegovini raste potrošnja lijekova za smirenje i antidepresiva.
Podaci za prošlu godinu još nisu dostupni, a prema onima za 2023. godinu u odnosu na dvije godine ranije porasla je potrošnja i antidepresiva i anksiolitika, te hipnotika i sedativa.
Tako je u 2023. godini u BiH na antidepresive potrošeno 10.883.995,94 KM, na anksiolitike 13.051.675,65 KM, a na hipnotike i sedative 2.176.882,28 KM.
Podaci Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine pokazuju da su u 2023. godini iz grupe antidepresiva, finansijski najveći udio imali escitalopram, sertralin i paroksetin.
Iako većina ljudi ima svoje probleme, te ih pokušavaju riješiti na brz način, popivši tabletu, stučnjaci kažu da ovo nije rješenje. Uglavom koriste Lexiliume, Apaurine, Xanaxe i slično. To je samo stavljanje flastera na ranu, a ne rješavanje problema. O ovoj temi Faktor je razgovarao sa neuropsihijatrom i sudskim vještakom prof. dr. sci. Abdulahom Kučukalićem.
“Lijekovi koje ste spomenuli jako brzo i efikasno djeluju, utječu na redukciju straha, anksioznosti, panike, nemira koje osobe osjećaju, a žele da to što prije odstrane i da ponovo postignu svoju psihičku stabilnost. Zato ljudi posežu za tim lijekovima.
Međutim, zanemaruje se ona druga strana djelovanja tih lijekova, a to je stvaranje ovisnosti i neželjenih efekata. Zbog toga treba izbjegavati učestalo uzimanje anksiolitika. Ranije nije bilo dovoljno kontrole od zdravstevnog sistema po pitanju izdavanja tih lijekova, ali sada su stvari bolje jer se u apoteci ne mogu kupiti bez recepta psihijatra. Mora se tačno znati koji lijek, u kojoj količini i koliko dugo. U suprotnom dolazi do toga da pacijenti uzimanju sve veće količine tih lijekova, stvaraju ovisnost, toleranciju, pa posežu za sve većim dozama, što dovodi do intoksikacije, kome, pa čak i do smrtnog ishoda. To su lijekovi čija upotreba mora biti pod strogim nadzorom neuropsihijatra, ne samo procjena simptoma, nego i strukture ličnosti, te da li je osoba sklona stvaranju ovisnosti. Neželjeni efekti ovih lijekova su enormna sedacija koja može dovesti do pada kognitivne funksionalnosti, zazvati iznenadni zastoj srca, gubitak svijesti”, naglašava opasnosti doktor Kučukalić.
Ovisnost nastupa već nakon mjesec dana korištenja
Ako zanemarimo da se lijekovi u apotekama zaista ne mogu kupiti bez recepta, te da ih psihijatri ne propisuju olako, ne možemo zanemariti činjenicu da svaka “kućna apoteka” ima poneku kutiju Apaurina, Lexiliuma, Xanaxa i slično.
Uglavom se radi o osobama kojima to ljekari propisuju zbog drugih zdravstvenih problema, kao naprimjer visokog pritiska, problema sa štitnom žlijezdom, a oni ih ne koriste. Tako da svako ima neku tetku, strinu, baku, nanu, dedu ili svekrvu koji će uvijek uskočiti i “pomoći” sa dozom lijekova. Tim gore, “navlačenje” na ove lijekove je lako, jednako kao i na drogu, čak lakše i jeftinje.
“Ako se anksiolitici uzimaju duže vrijeme, bez kontrole liječnika, ako povećavamo dozu, te ako se uzima u kontinuitetu, vrlo lako je razviti ovisnost. Postoje ljudi koji ih koriste cijeli život. Ne znam kako. Vjerovatno u malim dozama. Ovi lijekovi se ne ni trebali uzimati duže od mjesec dana jer već tada nastupa ovisnost”, ističe doktor Kučukalić.
“Ono što je bitno jeste da se ovi lijekovi ne smiju naglo prestati uzimati. To može biti pogubno. Može doći do apstinencijalnog sindroma, epileptičnih napada, pa i kome.
Dozu treba smanjivati postepeno. Dakle, kao što ste počeli uzimati i povećavati dozu, sad idemo unazad, obrnutim redoslijedom. Napravimo šemu koliko će se doze dnevno smanjivati, Dan po dan. Tako preveniramo teške apstinencijalne krize. Daju se neki zamjenski lijekovi da se pacijentu olakšaju simptomi. Simptomi ustezanja su jako neugodni, poput onih kada se osoba skida sa bilo koje droge. To je nemir, strah, hronična nesanica, drhtanje, preznojavanje i mnogi drugi. I to u mnogo jačem intenzitetu nego simptomi zbog kojih se lijek i počeo uzimati.”
Doktor Kučukalić naglašava da u liječenju veliku ulogu igra količina lijeka koju je osoba uzimala, zatim dužina, težina simptoma ovisnosti, te težina simptoma ustezanja.
“Ako se radi o lakšim slučajevima, onda je dovoljno ambulantno liječenje uz smanjenje doze i razgovor sa doktorom. Međutim, u težim slučajevima, kada osoba uzima enormne količine anksiolitika, da to premašuje svaku logiku, te kad osobe same kažu da imaju nepodnošljive somatske tegobe čak pri malom smanjenju doze, tada ih smještamo u Zavod za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo”, zaključuje neuropsihijatar i sudski vještak prof. dr. sci. Abdulah Kučukalić.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
