U okviru emisije In Focus: Her, koja kroz lične ispovijesti donosi priče o ženama i njihovom doprinosu zajednici, predstavljena je Indira Džanan, članica Gorske službe spašavanja, spasilac, sekretar i članica upravnog odbora.
Govoreći o sebi i svom angažmanu, Indira je na početku istakla:
“Članica sam Gorske službe spašavanja, spasilac, sekretar, član upravnog odbora i na tom polju radim već četiri godine aktivno. U privatnom životu sam diplomirani ekonomista i trenutno radim u telekomunikacijama.”
Rođena Zeničanka, kompletno obrazovanje završila je u svom gradu.
“Sve u Zenici. Do prije godinu i po, kada sam promijenila posao, bila sam u Zenici.”
Prisjećajući se školovanja i ranih planova, kaže da se njena profesionalna orijentacija oblikovala postepeno.
“Mislim da sam se isprofilirala kroz osnovnu i srednju školu. Ja sam do pred kraj osnovne škole bila ubijeđena da ću ići u Medicinsku školu. Onda sam saznala da u Medicinskoj školi nema matematike, ima do druge godine. Meni je matematika, vjerovali ili ne, omiljeni predmet. Onda mi je bio fokus da nađem školu gdje ima puno matematike i tako sam odlučila da upišem Ekonomsku školu, gdje imaju dvije–tri matematike. Tada sam znala da ću ići na fakultet i da će to biti to usmjerenje. Sada bih možda nešto drugačije, ali opet sam zadovoljna putem kojim sam otišla. Sve ide nekako lijepim tokom.”
Rad u kancelariji, kako ističe, s vremenom je stvorio potrebu za drugačijim ispunjenjem.
“Došla sam u fazu da sjedim u kancelariji, puno sjedim u kancelariji i treba mi neka zanimacija. Kolege me tada pozovu na via ferratu i tu je počela moja ljubav prema planini, prema stijeni i dolazak u Gorsku službu spašavanja.”
Via ferrata
Objašnjavajući šta je via ferrata, Indira kaže:
“Via ferrata je zapravo nešto između planinarenja i alpinizma. Imate povezanu stazu na kojoj se osiguravate. Imate dijelove koji su teži, imate metalne stepenice. Neka vrsta uglavnom adrenalinskog hobija. Bila je to lagana ferrata u Omišu. Ja, koja ranije nisam bila u tom svijetu, meni je to bilo fenomenalno. Subjektivno, jedna od ljepših, jer pogled na more, obalu… kad se spustiš, odeš i okupaš se. I da, pobjegla sam iz kancelarije. Kako da se ne zaljubiš u to?”
Nakon toga uslijedilo je planinarenje, a potom i ozbiljniji angažman u GSS-u.
“Poslije toga sam krenula u planinarenje, gdje ono standardno vjeruješ u ‘laži vodiča’ – iza ovog brda, iza ovog brda – i onda pređeš 20 kilometara za dan. Meni se sve to svidjelo. Ključ u svemu tome bila je dobra ekipa, dobra energija koja je vladala među članovima GSS-a. Vrlo brzo sam postala dio njih, kao da se znamo sto godina. Prva godina je bila jako intenzivna. Svaki vikend smo išli negdje. Ja to nisam gledala koliko je teško – ja sam mogla. Vjerovatno čovjek ne zna dok se ne upusti.”
Iako ranije nije bila sportski aktivna, smatra da GSS nudi prostor za različite uloge.
“Nisam se aktivno bavila sportom. Jesam u nekim momentima pokušala nešto povremeno. Iz tog razloga sam se pitala je li to za mene i hoću li moći. U GSS-u ima različitih zaduženja gdje se može pomoći. U međuvremenu sam preuzela i ulogu sekretara. Nađeš način da doprineseš. Vremenom učiš čvorologiju, sisteme… ima tu mnogo više tehnike nego snage. Treba kondicije, ali ima puno logike. Mene to fascinira.”
Posebno ističe zadovoljstvo prenošenja znanja.
“Vremenom sam počela obučavati druge. Ponosna sam jer sam nedavno obučila registrovanog spasioca koji je položio prije dva mjeseca. Vlada lijepa energija. Imamo novih djevojaka i momaka koji su se predali ovome. Ovo nije posao – ovo je nešto što mene ispunjava. Ne mogu zamisliti da nisam dio toga.”
Mladi i interesovanje
Govoreći o mladima i interesovanju za GSS, kaže:
“Da bi mi bili viđeni, mora se desiti nešto loše – poplave, zemljotresi. Tada ljudi dolaze u GSS, pa se ta energija smanji. U posljednje vrijeme mogu reći da se interesovanje drži na lijepom nivou. Kroz društvene mreže pozivamo mlade. Imamo doktore, IT stručnjake, ljude koji rade s vozilima – svi mogu naći svoje mjesto.”
GSS, kako naglašava, funkcioniše na volonterskoj osnovi.
“Imamo obavezan jedan sastanak sedmično, a za nove članove i dodatne treninge. Meni je prioritetnije doći u GSS nego otići na kafu. Stalo mi je do toga. Obaveze zavise od toga koliko možeš i želiš preuzeti.”
Iako danas živi između Sarajeva i Zenice, emocionalna veza s rodnim gradom ostaje jaka.
“Na relaciji Zenica–Sarajevo vidim svoju budućnost. Kuća je uvijek bila ovdje i tako će ostati.”
Za kraj, Indira je uputila jasnu poruku mladima.
“Ne treba se držati samo formalnog obrazovanja. Bitno je, ali možda je bitnije sve što radite pored toga. Što se tiče aktivizma i Gorskog spašavanja – treba se ohrabriti. Nismo svjesni koliko smo sposobni dok ne pokušamo. Podrška je ključna. Ako ti se nešto dopada, idi za tim ljudima. Oni će ti dati snagu.”
Ova emisija je kreirana uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru programa Reporting Diversity Network. Za njen sadržaj isključivo je odgovorno udruženje MediaS i ono nužno ne odražava stavove Evropske unije niti Reporting Diversity Network.
