U okviru nove emisije In Focus: Her, koja kroz lične ispovijesti donosi priče o ženama i njihovom doprinosu zajednici, predstavljena je Vahida Jašić, liderica neformalne grupe žena “Kopice”.
Govoreći o nastanku i radu grupe, istakla je da će sada 10 godina kako su osnovali ovu grupu zahvaljujući Medici.
“Ja sam rođena u Kopicama i udata sam ovdje. Za Medicu sam čula kada sam u Zenici stanovala kada su bile ratne godine. Bila sam trudna, 1996. sam rodila i tada kao izbjeglica sam upoznala Medicu. Pristup je bio takav, nešto što sam doživjela posebno, prelijepo sam vidjela o Medici. 2011. godine sam od sestre, koja živi u Begovom Hanu, saznala da Medica radi program ‘Ekonomsko-prishosocijalno osnaživanje žena’. To je program za žene koje nisu iz bilo kojeg razloga uspjele završiti srednju školu. Bila je oduševljena pa je prenijela i na mene to oduševljenje. Ja volim svaka kulturno-sportska dešavanja, a nama je s ovog mjesta jako teško otići jer smo puno udaljeni. Daleko je i onda su takve aktivnosti manje posjećene.”
Prisjećajući se dolaska Medice u Kopice, naglašava:
“Desila se katastrofa kada su bile poplave 2014. godine u Maglaju i mi smo išli tamo da pomognemo, da čistimo. Tada se desila ta poveznica, pošto se Amira iz Maglaja i naša Sabiha poznaju, i onda su išle na to da pomognu ženama iz ugroženih sredina. One su dolazile prije ovdje iz Medice, ali nisu imale adekvatan prostor. Da bi 2016. došli i ovdje. Ja sam stvarno bila presretna zbog toga. Bilo mi je žao što mnoge žene nisu završile srednju školu, ali mi je drago što su uspjele zajedno sa Medicom da dobiju diplomu koja im podiže samopouzdanje. Imaju zdravstveno osiguranje, jer je to Medica sredila sa Zavodom za zdravstvo. Moj muž je zaposlen, ali mu se nije uplaćivalo zdravstvo.”
Uloga žena u društvu
O broju članica i značaju grupe za žene u zajednici, kaže:
“Trenutno nas je 12. Bilo nas je najviše 25. Tada je bilo teže vrijeme. Sada je svijet na dlanu našoj omladini i svima. Meni je dosta značilo da spoznamo sebe, da znamo da vrijedimo. Onda da se i izborimo za svoja prava koja su nam od rođenja gazili. Kada u djetinjstvu čuješ da se dječaci broje, a curice i nema. Jednostavno, kroz to odrastanje obrazovanje je bilo predviđeno za muškarce, a ne za žene. Uvijek sam razmišljala o tome kako je to nepravedno. Bilo je puno nasilja. Uvijek sam razmišljala da to ispravim, da se borim za to. Najviše taj osjećaj imam sa Medicom. Ovdje smo u selu, što se nikada nije desilo, da se nešto dešavalo dok nije došla Medica.”
Govoreći o promjenama u društvu i ulozi žena u njima, ističe:
“Vjerujem. Ja kažem uvijek neko mora dati više. Rodiš se s tim da ti nije svejedno i da tih loših stvari bude manje. Onda se uključe žene koje su trpile takve stvari. S Medicom smo bili kada smo organizovale prve radionice. Jednu zajedničku smo imali gdje je bilo oko 80 žena, tu je i muškaraca bilo. Mi svake godine obilježavamo sa Medicom 16 dana aktivizma. Osuđujemo femicid i podižemo svoj glas.”
O aktivnostima i proizvodima koje rade u okviru grupe, kaže:
“Šivenje, korenje, tapaciranje smo naučili s Medicom. Tada smo, kada su bile diplome, dobili poklone – neke šivaće mašine, par komada, materijale, eko-kože, materijale za posteljine. Radimo stalno, prodamo, šijemo i tako stalno. Probale smo neke stvari koje nismo ni naučile. S Medicom smo radili neke projekte. Tako smo stalno u kontaktu s Medicom. Čak i u vrijeme korone smo šile maske, tada je to bilo dosta traženo. Mi smo se odmah tome okrenule. Gdje god, kao i svako udruženje, gledamo da budemo podrška i da uzmemo učešće. U zadnje vrijeme su bili i bazari, humanitarni, gdje smo skupljali novac…”
Život na selu
Na pitanje o osjećaju društvene korisnosti, dodaje:
“Naravno. Tako nas i vjera uči da si od koristi drugim ljudima. Stalno učestvujemo u tim akcijama. Sakupimo, na primjer, brdo kolača pa treba odnijeti do Maglaja i tamo prodati. Ali vidite onda da pare pristižu – da li je nekome za liječenje, za Gazu… i onda ti bude, kako narod kaže, ‘srce kao džamija’.”
Govoreći o životu na selu i odlascima mladih, kaže:
“Toga ima svugdje. Ima i kod nas, naravno, ali ne u tolikoj mjeri. Odlazi omladina, ali i vraća se. Ima poneko se vrati. Neki su išli u Sloveniju, pa se vrate. Ima i odlazaka. Velika je naša mjesna zajednica. Ima i djece, hvala Bogu, rađaju se. Za vrijeme ramazana bude ramazanski top pa se tu okupi veliki broj djece i onda bude to lijepa slika kada se vidi veliki broj djece.”
Za kraj, Vahida Jašić uputila je poruku ženama.
“Ne vjerujem da nešto dođe samo. Uvijek moraš napraviti prvi korak. Ja sam tako napravila prvi korak. Svaka žena koja god misli da je teško, ali jednostavno – za bilo kakvu promjenu mora se napraviti neki iskorak. Pouzdaj se u sebe. Svi imamo više snage nego što na to računamo, a žene su puno jake.”
Ova emisija je kreirana uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru programa Reporting Diversity Network. Za njen sadržaj isključivo je odgovorno udruženje MediaS i ono nužno ne odražava stavove Evropske unije niti Reporting Diversity Network.
