Zenica je ponovo dospjela u fokus evropske javnosti, ovaj put kroz tekst italijanske novinarke Giulia Zonca, objavljen u uglednom dnevniku La Stampa. Ova priča, koja je ubrzo odjeknula širom Italije, donosi snažan prikaz grada kontrasta, njegove historije i posebne energije koja se budi uoči velikih fudbalskih susreta.
Autorica teksta, pod naslovom “U Zenici: Italija između mundijalskih muka i besplatne kafe”, kroz susret s turističkim vodičem Afanom Abazovićem otkriva slojevitu priču o gradu koji, kako navodi, predstavlja “centar gravitacije nacije”. Upravo kroz njegovu interpretaciju, italijanski čitatelji dobili su priliku osjetiti duh Zenice – grada koji se, kako ističe, posebno mijenja i povezuje u trenucima kada se otvore kapije stadiona Bilino polje.



U tekstu se podsjeća na historijske veze između Bosne i Hercegovine i Italije, posebno na utakmicu odigranu 6. novembra 1996. godine, kada je italijanska reprezentacija bila prva gostujuća ekipa nakon rata. Taj trenutak, kako se naglašava, ostao je duboko urezan u kolektivno sjećanje građana, simbolizirajući povratak normalnom životu i međunarodnim sportskim susretima.
Zenica se u tekstu opisuje kao mjesto snažnih kontrasta – industrijski centar s bogatom prošlošću, ali i grad koji se suočava s izazovima postindustrijske tranzicije. Poseban akcenat stavlja na spoj privatnih i javnih inicijativa koje stvaraju atmosferu dobrodošlice za goste, od turističkih tura i lokalnih gastronomskih iskustava do simboličnih gestova poput besplatne kafe i parkinga za navijače.
Priča također evocira značaj sporta u poslijeratnom oporavku, podsjećajući na atletske događaje i međunarodne susrete koji su označili povratak života u grad. Stadion Bilino polje, opisan kao “retro” arena, i danas ostaje mjesto gdje se, uprkos nedostatku moderne tehnologije, osjeća suština igre i autentična emocija.
Kroz ovu reportažu, italijanska javnost dobila je priliku upoznati Zenicu ne samo kao fudbalsku destinaciju, već i kao grad bogate historije, snažnih emocija i posebnog identiteta. Kako zaključuje autorica, upravo u toj mješavini sjećanja, strasti i nade leži snaga koja povezuje prošlost i budućnost – kako na terenu, tako i izvan njega.

