Ministar vanjskih poslova Islamske Republike Iran Abbas Araghchi, pozivajući se na odluke Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti, zvanično je potvrdio okvir mogućeg primirja sa Sjedinjenim Američkim Državama, uz jasno definisane uslove koje Teheran stavlja pred Washington.
U saopćenju koje dolazi u trenutku pojačanih diplomatskih aktivnosti, iranska strana zahvalila je premijeru Pakistana Shehbazu Sharifu i komandantu vojske Asimu Muniru na, kako je navedeno, „neumornim naporima za okončanje rata u regionu“, čime je dodatno potvrđena uloga Islamabada kao ključnog posrednika u pregovorima.
Prema navodima iz Teherana, inicijativa za deeskalaciju pokrenuta je nakon zahtjeva Pakistana, ali i signala iz Washingtona. Iran tvrdi da su Sjedinjene Američke Države zatražile pregovore na osnovu vlastitog prijedloga od 15 tačaka, dok je američki predsjednik, kako se navodi, prihvatio opće principe iranskog plana od 10 tačaka kao osnovu za dalje razgovore.
U tom kontekstu, Iran je iznio dva ključna uslova koji praktično definišu okvir privremenog primirja:
Prvi se odnosi na recipročno zaustavljanje sukoba. Teheran poručuje da će, ukoliko napadi na Iran budu obustavljeni, i njegove oružane snage prekinuti, kako se navodi, „odbrambene napade“. Time se jasno postavlja princip uzajamnosti kao temelj bilo kakvog dogovora.
Drugi uslov tiče se sigurnosti jedne od najvažnijih svjetskih pomorskih ruta. Iran navodi da će u periodu od dvije sedmice biti omogućen siguran prolaz kroz Hormuški moreuz, uz koordinaciju s iranskim oružanim snagama i uz poštivanje tehničkih ograničenja na terenu.
Ova izjava predstavlja prvi konkretan i zvaničan okvir mogućeg prekida sukoba, ali i signal da je riječ o privremenom i uslovnom aranžmanu, čiji opstanak zavisi od poteza obje strane u narednim danima.
Iako diplomatski ton sugerira spremnost na smirivanje tenzija, formulacija iz Teherana ostavlja prostor za brzo pogoršanje situacije, posebno u slučaju nastavka vojnih aktivnosti ili neuspjeha pregovora koji su, prema svemu sudeći, tek u početnoj fazi.
