U obraćanju novinarima selektor Sergej Barbarez nije otkrio puno. Na novinarska pitanja nije odgovarao konkretno, što se može protumačiti na dva načina, da naš stručni štab skriva ono što će uraditi, a drugo da neće biti previše promjena.
Novinari nam daju ulogu favorita, no selektor je to uporno odbijao i ukazivao na to da je Katar opasan:
“Po FIFA rang-listi Katar stoji bolje”, “nisu džaba tu gdje jesu i nije im niko poklonio Svjetsko prvenstvo”.
To nije skromnost. To je upravljanje pritiskom pod kojim se nalazi naša mlada ekipa. Barbarez ne želi da igrači uđu na teren s osjećajem da je posao već obavljen, pogotovo ne nakon što su gledali kako Katar prima šest komada od Kanade.
Najčešća poruka cijele konferencije i nije bila o BiH, nego o Kataru. Na pitanje o katastrofi od 6:0, odgovorio je da “ne vjeruje puno u iznenađenja” i da “dnevna forma zna pobijediti kvalitet”.
Prevedeno: najviše se plaši da će njegovi igrači u glavi otpisati protivnika koji je nokautiran prije samo nekoliko dana. Pohvalio je katarskog selektora, njihovo samopouzdanje i mentalitet sve to da bi preventivno cijepio svoju svlačionicu protiv opuštanja.
Ključno pitanje: Hoće li rapidno mijenjati sastav?
Ovdje je, čini se, najvažnija poruka, a ona je sakrivena u naizgled tehničkom odgovoru o veznom redu.
Sve upućuje na to da Barbarez neće radikalno dirati startnu postavu, i možda je baš tu problem. Jedina sigurna promjena je prisilna: Tarik Muharemović ne može igrati, pa se odbrana mora prekrojiti iz nužde. Vezni red je, međutim, eksplicitno odbranio:
“Ne moramo uvoditi nove vezne igrače da bismo bili kreativni, kreativnost imamo po bokovima i naprijed”. To je poruka kontinuiteta, ali kontinuiteta onoga što u prve dvije utakmice nije funkcionisalo.
Jer, suprotno utisku koji su ostavili napadački potezi (Džeko i Demirović od prve minute protiv Švicarske), BiH na terenu nije bila ofanzivna, nego reaktivna. Centar terena nosila su dva izrazito defanzivna veznjaka s negativnom progresijom lopte, dvojac koji igru ne gura naprijed, nego je trpi. Rezultat: protiv Švicarske skoro 60 minuta odbrane bez ozbiljne prilike, a protiv Kanade isti obrazac, gol, pa grčevito čuvanje rezultata. Poraz od 1:4 nije, dakle, došao iz hrabrosti, nego iz ultradefanzive i pojedinačnih grešaka pod pritiskom koji se nagomilao baš zato što ekipa nije imala kontrolu nad loptom.
Zanimljivo je i da je selektor, mada to sportskoj javnosti zvuči apsurdno, kazao i da se utakmica može završiti neriješeno. Kakvu je poruku htio poslati, nije sasvim jasno. No, treba reći: neka ne završi neriješeno, pa makar sebi zabili autogol.
Treba uzeti u obzir da sve ovo može biti i predstava za javnost, ali poznavajući dosadašnji rad selektora, naš tim će igrati strpljivo i oprezno.
Selektor tokom obraćanja novinarima nije spomenuo ni činjenicu da minimalna pobjeda nije garant za prolazak dalje. Za sigurnije varijante, naš tim bi trebao pobijediti Katar sa više golova razlike. Za to će biti potrebno mnogo više od stabilnosti.
