Nogomet je godinama gradio imidž sporta u kojem konačnu riječ imaju sudija, pravila i nezavisna tijela. Međutim, posljednji događaji nakon utakmice Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država otvorili su pitanje koje nadilazi sam sport – može li politika doći do samog vrha FIFA-e kada su u pitanju odluke o disciplinskim kaznama?
Ugledni novinar Ben Jacobs objavio je da je Bijela kuća direktno kontaktirala predsjednika FIFA-e Giannija Infantina tražeći preispitivanje crvenog kartona američkom reprezentativcu Folarinu Balogunu. Prema tim navodima, FIFA je na upit za komentar odgovorila da je odluka isključivo u nadležnosti njene nezavisne disciplinske komisije, dok izvori iz svjetske kuće nogometa tvrde da politički kontakt nije imao utjecaja na konačnu odluku jer Član 27. Disciplinskog pravilnika daje punu autonomiju disciplinskom panelu.
Međutim, upravo tu počinje problem percepcije.
Ako je zaista došlo do direktnog obraćanja Bijele kuće predsjedniku FIFA-e, bez obzira na to da li je ono utjecalo na odluku ili nije, ostaje pitanje zašto je uopće postojala potreba za takvom komunikacijom. Povjerenje u sportske institucije ne gradi se samo donošenjem ispravnih odluka nego i izbjegavanjem svake sumnje da na njih mogu utjecati politički centri moći.
Sumnje su dodatno pojačane slijedom događaja. Nedugo nakon što je FIFA poništila automatsku suspenziju Balogunu, američki predsjednik Donald Trump na društvenoj mreži Truth Social javno je zahvalio FIFA-i.
„Hvala FIFA-i što je uradila ispravnu stvar i poništila veliku nepravdu“, napisao je Trump.
Sama utakmica Bosne i Hercegovine i SAD-a nije ostavila mnogo prostora za dilemu kada je riječ o spornom startu. Balogun je najprije postigao pogodak, a zatim je zbog izuzetno opasnog prekršaja nad Tarikom Muharemovićem dobio direktan crveni karton. Nakon VAR provjere sudija nije promijenio odluku, ocijenivši da je start dovoljno ozbiljan za isključenje.
Balogun je poslije utakmice izjavio da „nije imao gdje s nogom“ te da bi žuti karton bio pravednija kazna, ali ta odbrana nije promijenila prvobitni utisak mnogih stručnjaka da je riječ o startu koji ozbiljno ugrožava sigurnost protivničkog igrača.
Ipak, FIFA je kasnije primijenila Član 27. Disciplinskog pravilnika, kojim je automatska suspenzija odgođena i pretvorena u uslovnu kaznu s probnim periodom od godinu dana. Time je Balogun stekao pravo nastupa u narednoj utakmici protiv Belgije.
Američki mediji ubrzo su podsjetili na slučaj Cristiana Ronalda, kojem je u kvalifikacijama protiv Republike Irske također preinačena disciplinska kazna primjenom istog člana pravilnika. To pokazuje da ovakav pravni mehanizam postoji i da nije primijenjen prvi put.
Ali, čak i ako postoji pravni presedan, teško je ignorisati politički kontekst koji se pojavio neposredno prije donošenja odluke.
Zbog toga se danas više ne raspravlja samo o Balogunovom crvenom kartonu. Raspravlja se o tome koliko su međunarodne sportske institucije zaista otporne na političke pritiske i koliko je dovoljno da se javnost uvjeri kako takvi pritisci nisu imali nikakav utjecaj.
Jer, u sportu nije dovoljno da pravda bude zadovoljena. Ona mora biti i vidljiva.
Ukoliko se navodi o direktnom kontaktu Bijele kuće s predsjednikom FIFA-e pokažu tačnim, čak i bez dokaza da je taj razgovor promijenio ishod postupka, šteta po kredibilitet svjetskog nogometa već je načinjena. A upravo je povjerenje javnosti ono što nijedna disciplinska komisija ne može vratiti jednom odlukom.
