Kada se spomene ime Zeničanina Ismar Huskić, glavna asocijacija za zeničku javnost je nogometni klub Čelik. Huskić je uz Čelik bio i u najtežim trenucima, ali i sada kada Čelik ide boljim putem svoje budućnosti.
U nastavku serijala uspješnih Zeničana predstavljamo vam Zeničanina Ismara Huskića koji se nakon dva razreda osnovne škole završene u Njemačkoj, gdje je živio osam godina, vratio u BiH i završio svoje osnovnoškolsko obrazovanje u OŠ Meša Selimović.
“Kasnije sam upisao Ekonomsku školu u Zenici, a potom i Ekonomski fakultet koji sam nažalost poslije dvije godine prekinuo zbog dobijanja posla u Njemačkoj gdje sam ponovo otišao. Zadržao sam se samo par mjeseci u njemačkoj pošti, a potom sam se vratio u Zenicu i počeo svoj put u NK Čeliku”, govori Huskić na početku razgovora.
U Čeliku je radio kao marketing manager, a nakon toga i kao generalni sekretar. Svoj život je proveo u zeničkom Kineskom zidu, a kao i svaki dječak, oduvijek je volio nogomet.
“Nogomet sam zavolio kad sam imao 6 godina i bavio sam se time do 19. godine. Trenirao sam i druge sportove, ali nogomet je nogomet, a i djed je nekada bio igrač pa sam uz njega to još više zavolio, kao i Čelik”, dodaje Huskić.
Prema njegovim riječima, iza Čelika je turbulentan period i mnogo toga se izdešavalo na svim poljima, a ljudi koji su bili tu i ranije i koji su ostali, uložili su mnogo truda da se Čelik dovede u situaciju da posluje, funkcioniše i doprinosi kao jedan profesionalni klub koji iza sebe ima tradiciju.
“Prije par godina sam radio u Čeliku i to su mogu reći bili lijepi trenuci. Radio sam kao marketing manager i generalni sekretar i zaista, odgovorno tvrdim, da je to jedan od najljepših perioda u mom životu i iz tih razloga sam uvijek nosio lijepe uspomene iz Čelika. Kada su se pojavili investitori, dobio sam ponudu od njih da se vratim u klub i da napravimo novu saradnju. Stojim iza toga da se rad na kraju isplati, u što sam se i sam uvjerio. Kada vam ljudi, koji su došli, kažu da o vama znaju samo riječi hvale, imponuje to i tada sam osjećao da imam potrebu da doprinesem ovom klubu i gradu. Htio sam dati sve ono što je u mojoj, odnosno, našoj moći da vratimo Čelik tamo gdje mu je mjesto”, pojašnjava naš sagovornik.
U nastavku razgovora pojašnjava kako i danas ima ljudi koji će na pozitivnom putu Čelika tražiti negativnosti i iskazati nezadovoljstvo svime učinjenim u proteklom periodu, ali prema njegovim riječima sve ide nabolje.
“Mnogo toga još treba učiniti, svjesni smo da je ovo daleko od savršenog, ali se trudimo svim silama da u što skorijem periodu sve stvari posložimo gdje treba”, kazao je mladi Zeničanin.
Na kraju razgovora je istakao kako je najbitnije biti dobar čovjek, u svakom pogledu riječi i djela, te da mirno, čisto i savjesno svako može stati pred druge ljude, komšije, prijatelje rodbinu i druge ljude.
“Najveća podrška su mi moji roditelji, sestra, ali i prijatelji i djevojka. Neostvarena mi je želja da jednog dana gledamo naš klub na evropskoj sceni, da gledamo kako niže pozitivne rezultate iz godine u godinu i da na kraju krunišemo sav taj rad i trud s trofejima što u BiH tako i evropskim. Želim da ostanem upisan i ubilježen kao dio tog tima”, za kraj je kazao Huskić.
